Novinarka i članica Udruženja 'Renesansa': Naša vlast ne čini ništa po pitanju onkoloških pacijenata

U Multimedijalnoj sali Općine Novi Grad Sarajevo u četvrtak, 6. juna održana je promocija knjige Zapisi o nama, autorice Eldine Zolj-Balenović.

Tim povodom kolegica novinarka govorila je za portal Radiosarajevo.ba o herojskoj borbi s karcinomom dojke, Udruženju 'Renesansa', prijateljici Mirsadi Bilanović i zdravstvenom sistemu u FBiH.

Radiosarajevo.ba: Kada i kako ste saznali da bolujete od raka dojke?

Trending

Izraelski mediji tvrde: U zračnom napadu ranjen vođa Hezbollaha

Eldina Zolj-Balenović: Redovnim samopregledima sam napipala kvržicu još 2018. godine i odmah sam se javila radiologu na pregled. Mamografija i nalaz biopsije su pokazali da je riječ o fibroadenomu (dobroćudnom tumoru) i nastavila sam se kontrolisati svakih 6 mjeseci. Međutim, tokom pandemije koronavirusa kontrole su bile svedene na minimum i kontrolu koju sam trebala imati u maju 2020. sam preskočila.

U tom periodu sam počela osjećati neko trnjenje u dojci, pazušnoj jami i ruci. Ništa me nije boljelo, utjecalo na kvalitetu života, ali jednostavno nije mi dalo mira. Krajem 2020. uradim UZV, koji pokaže novu promjenu, i svaki naredni nalaz (mamografija, MRI, biopsija) u januaru 2021. potvrde da imam karcinom.

01.06.24. 07:00

Kako se u FBiH dolazi do citostatika: 'Gospoda u foteljama nam ne dozvoljava da se liječimo'

Radiosarajevo.ba: Kako je izgledao proces liječenja i kakva su Vaša iskustva sa zdravstvenim sistemom?

Eldina Zolj-Balenović: Moram priznati da sam prvi put operisana i liječena tokom pandemije koronavirusa, u februaru 2021. ali da je sve funkcionisalo besprijekorno. Moje iskustvo se tiče Radiologije, Glandularne hirurgije i Onkologije. Često smo morali raditi PSR testove, što nam je u primarnoj zdravstvenoj zaštiti znalo stvarati problem oko uputnica, dobijanja ljekara na telefon i slično, pa laboratorijske pretrage koje su isto bile jako česte, a u to vrijeme vrlo neorganizovane. Ali, što se tiče ove tri klinike KCUS-a sve je funkcionisalo jako dobro, kontrole, terapije, praćenje...

Radiosarajevo.ba: Kako ste se nosili s dijagnozom?

Eldina Zolj-Balenović: Onako kako moramo. U tim situacijama nemate puno izbora. Ispred vas su dvije mogućnosti, da se uhvatite u koštac s problemom, odnosno dijagnozom i da je probate pobijediti ili da se predate. Ja, kao ni većina drugih, nisam nikada bila neko ko se bez borbe predaje, pa tako nisam ni ovaj put. Zaista sam dijagnozu prihvatila kao nešto što me nije moglo zaobići, što mi je suđeno i kao jedan novi izazov. Osluškivala sam svoje tijelo, činila sve što je u mojoj moći da ojačam i što prije se vratim na posao, u društvo, svakodnevnicu. Uz ogromnu podršku supruga i djece, majke, sestre i brata, svekra i svekrve, ali i brojnih prijatelja i kolega nikada nisam prestala vjerovati u moju pobjedu.

Naiđu svakakvi dani. Godinu poslije operacije dojke, 2022. operisala sam i maternicu i jajnike. Terapije koje se koriste u liječenju karcinoma razaraju cijelo tijelo, mnogo snage, vremena, strpljenja treba da se digne pobjednička zastava, ali ja sam sigurna da će se moja pobjednička zastava zavihoriti.

Radiosarajevo.ba: Možete li nam opisati svoj radni dan?

Eldina Zolj-Balenović: Dan kao kod svake druge žene, majke, supruge, kćerke, sestre, radnice. Jako puno radim. Pokušavam mnogo vremena provesti sa djecom, porodicom, prijateljima. Volontiram i trudim se da na svaki način pomognem onima kojima je pomoć potrebna, ali prvenstveno djeci.

Članica sam Udruženja "Renesansa" koje na poseban način daje podršku oboljelim ženama i zadovoljstvo mi je prisustvovati svim aktivnostima koje organizuje. Od psihološke podrške, književnih večeri, preko kreativnih radionica, izleta, do neobaveznih druženja. U društvu žena koje su prošle isto se najopuštenije osjećam. Nema nekih suvišnih pitanja, priče o bolesti. Renesansa je priča o ljubavi, zajedništvu, toplini, podršci i sreći. 

Pored toga, borba sa karcinomom je duga i teška. Praćenje i kontrolisanje, terapije su stalne i traju....ne sedmicu, mjesec ili godinu, nego godinama. Tako da sam najmanje jednom sedmično kod porodičnog ljekara uzimam uputnice, ili se negdje naručujem na pregled, ili sam na pregledu ili idem po nalaz. Često kažem da mi život prolazi u čekaonicama zdravstvenih ustanova (smijeh).

Radiosarajevo.ba: Napisali ste knjigu Zapisi o nama, možete li nam predstaviti njen sadržaj?

Eldina Zolj-Balenović: Zapise sam počela pisati kada je preselila moja prijateljica sa kojom sam zajedno operisana, Mirsada Bilanović. Provodile smo mnogo vremena zajedno, družile se, dijelile dobro i zlo i do njenog posljednjeg dana sam bila uz nju i srcem i dušom. Poslije njene dženaze nisam se mogla pomiriti s tim da negdje neće ostati zapisano njeno ime i opisana njena herojska borba. Pored Mirsadine porodice koja će uvijek čuvati uspomenu na nju, željela sam da i ja učinim sve da je još neko upozna, pa makar i kroz tekst. Da na njenoj rovovskoj bici koju je bila posljednjih dana života svi učimo. 

A onda su se počele nizati priče o Amili, Jasmini koje su također svojim životom dale primjer svima nama šta znači ne odustati od života, od sebe, od svakog novog dana i koliko je ustvari svaki dan života dragocjen. 

Zapisi su priča i o istinskom preživljavanju karcinoma, emocijama koje budi u vama saznanje da ste "smrtno bolesni", strahovima koje svi imamo. Vrlo često žene sakrivaju tugu, strah, bol, žele na silu da budu jake, hrabre, snažne. I opet se vraćaju u taj neki začarani krug koji ih je i doveo do karcinoma. Misle o svima drugima, ne žele opteretiti partnera, djecu, roditelje, moraju biti jake, ne smiju plakati.

Zapisi su spoj priča o onima koje su nažalost preminule, ali su nam pokazale šta je hrabrost, kako nisu odustale do zadnjega dana, kako su cijenile i voljele svaki dan života, priča o podršci koja je neizostavna i neophodna u procesu izlječenja i priča o osjećanjima oboljele žene. Rekla bih, razotkrivanje duše.

Radiosarajevo.ba: Šta biste poručili nekome čija je borba tek počela?

Eldina Zolj-Balenović: Prvo bih voljela poručiti svim ženama, zamoliti svaku ženu da se redovno kontroliše, da ne ignorišu niti jedan novi simptom i znak tijela, neka nađu vrijeme za sebe. Nema izgovora za neredovna kontrole. Molim vas budite odgovorne prema sebi i svima koji vas vole. A onima  koji su se tek našli u ovoj borbi želim poručiti da je život najdragocjeniji Božiji dar i da učine sve da prežive. Ne postoji razlog zbog kojeg biste ikada trebali odustati od sebe, od života, ma koliko se nekada osjećali slabo, malaksalo, u bolovima i sl. Sve će proći.

Naoružajte se strpljenjem, vjerom, vitaminima, dobrim raspoloženjem, pozitivnim ljudima, i planirajte...kada se najlošije osjećate isplanirajte gdje ćete idući mjesec otići na izlet, ručak, šetnju i učinite sve da se to ostvari. Male stvari, mali koraci će nas dovesti do izlječenja. I vjerujte našim onkolozima. Ti ljudi zaista čine nadljudsko da nam pomognu, olakšaju i budu na raspolaganju. 

Radiosarajevo.ba: Postoji li u Bosni i Hercegovini registar oboljelih od raka dojke?

Eldina Zolj-Balenović: Nažalost, ne. Naša vlast ne čini ništa po pitanju onkoloških pacijenata. Svi mogući naučni radovi i procjene pokazuju da se broj onkoloških pacijenata povećava u cijelome svijetu, pa tako i kod nas, a naše vlasti spavaju zimski san.

Lista lijekova za onkološke pacijente nije revidirana duže od pet godina, a svugdje u svijetu se to čini tri do četiri puta godišnje. Za to je nadležno Ministarstvo zdravstva FBiH. Kod nas je još uvijek citostatik osnovni i rekla bih jedini lijek za liječenje onkoloških pacijenata, dok se svugdje u svijetu, pa čak i Srbiji i Crnoj Gori, koje također nisu u EU široko primjenjuju imunoterapije i pametni lijekovi koji nanose jako malo štete za razliku od citostatika.

Pacijenti za koje onkolog procijeni da im jedino može pomoći neki od pametnih lijekova idu na liste čekanja Fonda solidarnosti i čekaju lijek po nekoliko mjeseci, pa čak i duže od godinu dana. Naši onkolozi su očajni jer posljednjih mjeseci često dolazi do nestašice i citostatika koje pacijenti samu kupuju pa mjesecima čekaju refundaciju novca. Stanje je veoma teško i rekla bih neodrživo. Iskreno se nadam da će se neko trznuti, shvatiti u kakvoj smo situaciji i poduzeti nešto.

Karcinom se liječi godinama. Za to vrijeme su potrebna ogromna sredstva za vitamine, minerale, suplemente, posebnu hranu. Cijele porodice trpe. Nažalost, naša Vlast nema apsolutno nikakvo razumijevanje, mi smo im teret.

Knjiga Zapisi o nama imat će promociju i u KSC Vogošća 11. juna, a krajem mjeseca i u Hadžićima i Tešnju.