Nihad Kreševljaković, jedan od ambasadora i prijatelja EYOF-a

Direktor Festivala  MESS Nihad Kreševljaković , nedavno je imenovan za jednog od   prijatelja – ambasadora EYOF-a koji će se u našem glavnom gradu održati od 9. do 16. februara 2019 godine.

Po zanimanju historičar, bio je na čelu Sarajevskog ratnog teatra (SARTR-a), koautor je filma Sjećaš li se Sarajeva, te je svu svoju plodonosnu karijeru u potpunosti vezao za svoj grad, unuk je našeg čuvenog historičara Hamdije Kreševljakovića i sin bivšeg gradonačelnika Sarajeva Muhameda Kreševljakovića. 

Povodom skorašnjeg otvaranja EYOF-a, donosimo intervju:    

 Članovi Vaše porodica su poznati kroničari Sarajeva. Ima li neka priča o zimi, Sarajevu, sportu, koja vam je posebno draga?

Kreševljaković: Od 1894. godine kada je na Bjelašnici podignuta prva visinska meteorološka stanica na Balkanu, a druga u Europi, najveći snijeg u historiji grada pao je 2012. godine. Na taj način svi smo bili svjedoci jednog važnog historijskog trenutka koji bih najrađe gledao u kontekstu promjene klime a što je očigledno puno veći problem nego što su danas ljudi to spremni prihvatiti.  Inače, o hirovitoj sarajevskoj zimi puno je podataka u historiji a vrijedni podaci se nalaze recimo u Ljetopisu Mula Mustafe Bašeskije. On je bilježio do tada nezapamćene snjegove kao i trenutke kada bi već obeharali grad iznenadio snijeg.

Najdraža sportska priča mi je svakako sarajevska Olimpijada, kao i vlastita sjećanja na sanjkanja niz ulicu u kojoj sam rođen. Spuštanje ligurama niz Dalmatinsku ulicu nisam nikad vidio ali sam o tome slušao od starijih i dan-danas kada se spuštam niz tu ulicu pokušavam zamisliti kako je to izgledalo.  Čudi me da nismo imali uspješnije sanjkaše ili bobiste! Inače, u našem filmu „Sjećaš li se Sarajeva“ posebnu pažnju posvetili smo skijanju i sanjkanju ulicama Sarajeva u danima opsade s obzirom da je ta slika prelijepo opisivala ono što podrazumijeva pojam „olimpijskog duha“.

Kad sam već kod ovih historijskih kurioziteta, najniža temperatura u Sarajevu izmjerena je 1942. godine kada je bilo minus 26,4 Celzijusa a pretpostavlja se da je na Igmanu bilo blizu minus 50. To je važan podatak s obzirom da se upravo tada odigrao čuveni Igmanski marš Narodno- oslobodilačke vojske. Zvanično, najniža temperatura izmjerena u BiH je upravo ona na Igmanu, izmjerena je 1963. godine kada je bilo minus 42,5 stepeni.

Šta duh olimpizma i ponovno paljenje olimpijskog plamena na stadionu Asim Ferhatović Hase mogu, po Vama, donijeti Sarajlijama?

Kreševljaković: Vjerujem kako je svaki važan događaj, a EYOF to jeste, prilika da se svi zapitamo o tome kakav život želimo i koliko smo spremni potruditi se svi skupa da ove naše svakako kratke živote učinimo smislenijim i ljepšim. Vjerujem da smo mi ovdje u biti dobri ljudi koji zaslužuju puno više. Stoga, EYOF vidim kao priliku da se podsjetimo da možemo puno više od ovoga što imamo danas. Sarajevo nije samo grad. Sarajevo je jedna globalna ideja za koju se vrijedi boriti. Ta ideja bazirana je na ljepoti različitosti i otvorenosti a koju praktično promovira i EYOF.   

Kada je snijeg u gradu i oko njega, kako provodite vrijeme?

Kreševljaković:  Danas mi je draže ljeto s obzirom da zimi uglavnom postanemo svjesni važnog problema zagađenja. Ipak, zima i dalje ima svoje ljepote. Slika Sarajeva pod snijegom, u lijepoj noći, i dalje je po meni jedan od najaromatičnijih prizora koji poznajem.

Koja sve takmičenja na EYOF-u imate namjeru pratiti?

Kreševljaković:  Nastojat ću pratiti sve. Svjestan sam šta jedan ovakav događaj znači za grad. Siguran sam da će među sportistima koji će učestvovati na EYOF-u biti i neki budući šampioni. Zbog toga će i Sarajevo njima, kao i oni nama, ostati u posebnom sjećanju.