Neslaganje, otpor, neposluh, lijenost: Kako izaći nakraj s adolescentom

Kao i svaku fazu u razvoju djeteta, tako i pubertet i adolescenciju sa svim njenim karakteristikama proživi svaka porodica. Međutim, specifično je da mnogi roditelji o ovoj fazi ne govore kao o nečemu u čemu se uživa, nego upravo suprotno – jedva čekaju da prođe!

"Često u razgovoru s roditeljima čujemo da im je jako teško jer ne mogu da prepoznaju svoje dijete u ovom uzrastu, da to više nije ono dijete koje znaju, da sve što je do sada uspijevalo u odnosu s njim sada više nema nikakvog efekta i sl. Zaista, pubertet i adolescencija jesu veliki izazov za roditelje jer je teško ispratiti sve promjene koje se u ovoj fazi dešavaju kod djeteta, pogotovo promjene u ponašanju i česte promjene raspoloženja, ali također smatram da je važno da roditelji razumiju da, koliko god da je njima teško, da je i dijete jednako izgubljeno i uplašeno, čak i više“, kaže nam profesorica pedagogije Mahira Poljak.

Ona naglašava kako treba razumjeti da je dijete u pubertetu osjetljivo biće, specifičnih potreba i pogleda na svijet, te se stoga roditelji trebaju pokazati dovoljnu razinu strpljenja i tolerancije kako bi tu fazu prošli sa što manje posljedica.

Ono što roditelje posebno brine su burne reakcije na koje nisu navikli: dijete lupa kada izlazi iz kuće, gleda kroz roditelja dok mu se obraća, ponaša se superiorno, oblači se čudno, koluta očima, nikad se ne izvinjava, laže ili šuti, dok razgovara telefonom govori u šiframa...

Gledano iz ugla roditelja, to više nije ono njihovo nježno djetešce koje su njegovali i čuvali, koje je do jučer u njima vidjelo neprikosnoveni autoritet i oko svega se s njima konsultiralo.

Vršnjaci zauzimaju sve značajnije mjesto u njegovom životu, a roditelji postepeno gube kontrolu nad njim, kaže Poljak. No, ohrabruje činjenica da i pored velikog značaja vršnjaka u ovom periodu, roditelji ipak imaju utjecaj na djetetove stavove i važan su izvor podrške u donošenju značajnih odluka. U tom smislu važno je da roditelji uvijek imaju na umu da adolescenti žele njihovo odobravanje, ali ne žele da ih se tretira kao djecu - uvijek su između potrebe da ostanu bliski sa svojim roditeljima i shvatanja da mogu biti nezavisni od njih.

Profesorica Poljak savjetuje roditeljima da imaju na umu da ponašanje adolescenta usmjeravaju i navale hormona koji uveliko utječu na njegovu impulsivnost, tj. da se prije kaže nego što se razmisli: "Bezbroj je situacija kada se neke stvari kažu u ljutnji, bijesu, očaju, tuzi, povrijeđenosti, a kasnije bi ih najradije obrisali gumicom i beskrajno nam je žao (i roditelju i adolescentu) što su neke stvari rečene. Ne zaboravite! To je period kada je vaša tolerancija na probi."

U ovoj fazi djeca su konstantno u sukobu i borbi sa samim sobom i osobama u okruženju, posebno autoritetima tako da ovaj period postaje široko područje za javljanje sukoba po mnogim pitanjima na relaciji roditelj - dijete.

Oko čega su obično roditelji i adolescenti u sukobu?

Sukob je obično rezultat promjena i sazrijevanja djece, posebno adolescenata, te načina na koji se ostatak porodice prilagođava tim promjenama. Tokom rane (12.–14. god.) i srednje adolescencije (15.–17. god.) sukob između roditelja i djece se pojačava. U ovom periodu on jednostavno predstavlja dio normalnog procesa odrastanja i nezaobilazan je, a u kasnoj adolescenciji (18. –20. god.) ima tendenciju smirivanja.

"U ovoj fazi roditelji se susreću s dječijim neslaganjem, otporom, neposluhom, lijenošću i agresivnošću. Na taj način djeca stalno preispituju roditeljski autoritet i stavove. Kada dijete kaže 'ne' ili 'neću', ono vježba osjećaj moći i individualnosti, a to može biti vrlo naporno za roditelje. Važno je znati da ona tada ne govore protiv vas, kako se to najčešće shvata, nego vam žele poručiti nešto o sebi! Ta ponašanja su znak da se dijete zdravo emocionalno i psihički razvija i da izgrađuje svoj identitet. Prije no što osude svako djetetovo ponašanje, roditelji bi trebali imati na umu šta ono u toj fazi proživljava, na kraju, i oni su preživjeli to isto", kaže profesorica Poljak.

Sukobi između roditelja i adolescenta se obično javljaju oko, naizgled, jednostavnih stvari: finansije (džeparac), izgled (oblačenje, cjelokupan stil), svakodnevne obaveze (preuzimanje određenih dužnosti u porodici), izlasci, seksualno ponašanje.

Kako rješavati sukobe?

Održavanjem iskrenog i otvorenog dijaloga koji je obilježen obostranim poštovanjem između roditelja i adolescenta smanjujemo i obuzdavamo sukobe, umanjujemo frustriranost i potičemo promišljenu komunikaciju o svemu (izlascima, školskim obavezama i sl.). Najčešće u raspravama s adolescentima kritiziramo njihova ponašanja, a ponekad znamo i da ih uvrijedimo. Lako će se desiti da će vam adolescent uzvratiti uvredom zbog frustriranosti koju osjeća. Također, roditelji lako odbacuju njihove stavove bez i da su ih saslušali, pa se često dešava da gube volju za razgovor s roditeljima okrenu leđa i odu.

"Zato je važno ako želite dobru komunikaciju s vašim djetetom da mu dozvolite da izrazi svoje stavove i osjećanja, saslušate ga bez prosuđivanja, pokušate mu objasniti zašto se tako osjeća, iskažete kako se vi osjećate u vezi s tim, te zajednički dođete do rješenja koje je najbolje za obje strane. Sva djeca imaju temeljnu potrebu da budu shvaćena, oni ne žele da im se govori već da se s njima razgovara", kaže Poljak.

Ona naglašava da je ključna spremnost kao i vještina roditelja da pokrenu svoje dijete na saradnju i da ga podstaknu da iskaže svoja osjećanja i mišljenje. To se postiže saradnjom sa svojom djecom, a ključ uspješne saradnje je komunikacija. Jasne granice i otvorena i jasna komunikacija uz međusobno uvažavanje, tj. poštovanje i uvažavanje mišljenja i osjećanja drugog održavaju odnos iskrenim i bliskim. Kada se uspostavi takva komunikacija s djetetom sukobi će se svesti na najmanju mjeru.

Preporuke roditeljima

U skladu s rečenim donosimo nekoliko preporuka za roditelje:

Educirajte se o adolescenciji kako biste na pravi način zajedno s djetetom prevazišli tu fazu.
Redovno posjećujte školu, uključite se u njihove probleme.
Budite dobar model svom djetetu jer roditelj je djetetu potreban kao stabilna figura.
Učite ih da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica, te da uz veća prava idu i veće odgovornosti.
Odolite potrebi da neprestano dijelite savjete - čuvajte ih za ciljane razgovore.
Naoružajte se strpljenjem i argumentima te budite spremni na bujicu protuargumenata.
Aktivno slušajte (s uvažavanjem sagovornika i razumijevanjem onog što vam želi reći).
Svom odnosu s djetetom dopustite mogućnost da niste uvijek u pravu i da je moguće da dijete nešto zna bolje ma koliko to nevjerovatno zvučalo.
Trudite se razumjeti njihove brze i kratke emocije, pokrete, mimiku.
Dozvolite mladom biću donošenje odluke i prihvatanje posljedica te odluke.
Dajte mu priliku za razgovor onda kada izrazi želju za razgovorom.
Pitajte ih nekad da li vam nešto zamjeraju.
Razgovarajte, razgovarajte... izbjegavajte biti automat koji viče.

Svakodnevni dijalog između djece i roditelja svodi se najčešće na teme o školi, novcu i slobodnom vremenu, dok se vrlo malo govori o osjećajima i problemima koji nas muče.

"Najveći krivci za takve površne razgovore su manjak slobodnog vremena, televizija, mobiteli i računari koji, u sve većoj mjeri okupiraju našu pažnju. A upravo je kvalitetna komunikacija jedna od temeljnih odgojnih metoda kojima djeci pokazujemo ljubav i razumijevanje, te na njih utječemo", zaključuje na kraju profesorica Mahira Poljak.