Narkomanija u BiH: Znate li koliko ovisnika ima u našoj zemlji?

Iako u našoj zemlji ne postoji tačan registar o broju ovisnika u Bosni i Hercegovini, na osnovu indirektnih pokazatelja najčešće se barata sa brojem od 120.000 ovisnika, od čega je 7.500 registrovanih korisnika "injekcionih droga".

Priredile: Elma Behram i Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo.ba

Posljednje dostupne informacije o prevalenciji problematične upotrebe droge potječu iz 2009. godine, kada je UNICEF proveo drugu bihevioralnu i biološku studiju nadzora među injekcionim korisnicima droge u tri velika grada Bosne i Hercegovine (Sarajevu, Banjoj Luci i Zenici). 

Procijenjeni broj injekcionih korisnika u Sarajevu iznosio je 889, u Banjoj Luci 534, a u Zenici 852. Ovi su rezultati izvedeni na nivoe entiteta i države; tako je procijenjeni broj injekcionih korisnika u FBiH 2009. godine iznosio 4.900, dok je u cijeloj Bosni i Hercegovini (tj. u oba entiteta) taj broj iznosio 7.500. 

Kada su u pitanju svjetske statistike, istraživanje UN-a pokazuje kako je 2012. godine oko 243 miliona osoba koristilo neku vrstu ilegalne supstance.

JU Zavod za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo je pravni sljedbenik Zavoda za alkoholizam i druge toksikomanije oformljenog 1977. godine. Njihova vrata su svakodnevno otvorena za oko 500 pacijenata.

"Na hospitalnom tretmanu na deset kreveta imamo deset pacijenata koji se liječe od ovisnosti opijatima (heroina), imamo 30 pacijenata u dnevnoj bolnici alkolizma, te 420 pacijenata na dnevnom vanbolničkom tretmanu ovisnika koji su u programu zamjenske terapije metadonom suboksonom ili pupremartinom. Tu su i dva savjetovališta za probleme vezane za alkohol, i drugi za zloupotrebu drugih opojnih supstanci koje na dnevnoj bazi posjeti 10 - 15 pacijenata", pojasnila je za portal Radiosarajevo.ba direktorica Zavoda za bolesti ovisnosti KS Nermana Mehić-Basara, prim. spec. neuropsihijatar, subspecijalista za bolesti ovisnosti.

Bitno je napomenuti da postoji razlika između legalnih i ilegalnih droga, jer se jako puno konzumira alkohol koji spada u legalnu drogu i on je sve više zastupljen među mladima u kombinaciji u sa drugim psihoaktivnim supstancama. Najviše se upotrebljava marihuana (preparati kanabisa), a danas su 'moderni' i sintetički psihostimulansi u vidu tableta poput ecstasyja. 

Pored toga u upotrebi su i druga legalna supstanca nargila, sve više prisutna među omladinom i ima velike zdravstvene posljedice o kojima mladi ne razmišljaju. 

"Ovisnost je hronična recidivirajuća bolest, što znači da su pacijenti skloni recidivima. Ipak, mi to smatramo dobrim pokazateljom jer kada nam se pacijenti odmah jave nakon recidiva, znači da imaju motivaciju za nastavak tretmana. Kod svakog ovisnika je najteže razviti motivaciju da se liječe, što zahtijeva i angažman porodice, prijatelja... 

Kada je u pitanju ovisnost o ilegalnim drogama, odnos između muškaraca i žena je 90 naprema 10 posto. Za alkohol odnos je 85 posto muškaraca naprema 15 posto žena. To je broj koji se odnosi na one koji odlaze na liječenje. Veći je broj žena koje ne dolaze na liječenje. 

U prosjeku oni koji se javljaju prvi put na liječenje su dobi od 18 do 25 godina, dok je za razvoj ovisnosti o alkoholu potreban duži period pa se tada javljaju osobe dobi od 35 do 45 godina starosti", objašnjava naša sagovornica. 

Svaka ovisnost ima svoju težinu i utječe na porodicu u svakom smislu: emocionalnom, duhovnom, materijalnom...  

Cijela porodica mora biti u fokusu tretmana, jer pacijenti rijetko sami dođu, već su pod pritiskom okoline ili zakona (ako počine krivično djelo da bi nabavili supstancu).

"Krivična djela su proizašla iz stadija njihove bolesti, ovisnici se ne rađaju kao kriminalci. Postoje predrasude o svim, naročito heroinskim ovisnicima, da su kriminalci koje ne treba gledati. Imamo pacijente iz svih socijalnih staleža, tako da je to predrasuda koja ide na štetu našim pacijentima, 

Terapija je dugoročan postupak koji uključuje razvoj motivacije za liječenje. Pola posla je urađeno ako privolite osobu da dođe na tretman. Pacijenti prolaze kroz individualne i grupne tretmane, uz medikametoznu terapiju ovisno od simptoma. Osim psihologa, uključeni su i socijalni radnik, okupacioni terapeut, medicinska sestra... ", priča Mehić-Basara. 

Postoje pilot programi Zavoda za zapošljavanje KS i FBiH, kako bi se zaposlile riziko grupe u koje spadaju i naši ovisnici na rehabilitaciji. 

Koji su to razlozi zbog kojih se neko upušta u eksperimentiranje sa opojnim supstancama? 

"Uzroci su vezani za više faktora, ali osnovna su tri: socijalno okruženje, droga i njene farmakološke karakteristike, adiktivna osobina i brzina kojom izazovu ovisnost te karakteristike ličnosti ovisnika koja to uzima. Bitna je i genetska predispozicija, ekonomska situacija, društveno okruženje, dostupnost supstance (alkohol, marihuana, duhan, psihostimulansi, nargila). 

Eksperimentiranje je svojstveno i adolescentima i tinejdžerima koji su zbog dobi radoznali, pod utjecajem vršnjaka koji je veći od utjecaja nastavnika i roditelja. Spremni su na rizik jer ne misle o posljedicama ulaska u taj svijet haosa iz kojeg je teško izaći. Ipak, zdravstveni profesionalci i brojne ustanove uvijek su spremne pomoći", zaključuje naša sagovornica.