Najstariji zanatlija sa Baščaršije već pola stoljeća radi kao sarač

Najstariji zanatlija na Baščaršiji je Ejub Lazović koji radi već pola stoljeća kao sarač.

''Zanat sam izučio od starog majstora Muhameda Užičanina davne 1954. godine. Kod njega sam radio tri godine i naučio sve o ovom poslu. Poslije sam se zaposlio u firmu 'Bosna sport' do vojske. Nakon toga sam 1996. naslijedio ovu radnju u ulici Sarači i tu radim sve do danas'', kaže u razgovoru za Fenu zanatlija Lazović. 

U ulici Sarači bilo je 36 saračkih radnji, nastavlja priču o ovom zanatu Lazović uz prisjećanje da nijedan drugi zanatlija nije smio imati radnju u toj ulici.

Danas se u Saračima nalaze samo dvije radnje po kojima ulica nosi naziv. 

''Moj sin Ibrahim je izučio ovaj zanat u Visokom. Mislim da je posljednji sarač u BiH koji je izučio i teoriju i praksu. Njemu je sada 40 godina. Nemamo kome da ponudimo naše znanje'', rezignirano kaže Ejub Lazović. 

Lazović sa sjetom u nastavku razgovora za Fenu kaže da stari zanati izumiru, te da je u posljednjih pet godina nestalo deset zanata. 

''Bilo je to drugo, sretnije vrijeme kada je čovjek mogao fino živjeti od svog rada. To je bio miran život. Sarač do sarača, a svaki je bio zaštićen'', prisjeća se Lazović.

Kaže da problem predstavlja kupovina kože te da je prije rata bilo pet tvornica kod kojih je mogao kupiti kožu, a danas su sve zatvorene. 

''Kupujem kožu od ljudi iz Visokog, nešto nabavim i iz Turske. Snalazim se nekako. Nekada ima posla, nekada nema'', priča najstariji baščaršijski zanatlija Ejup Lazović.

Sarači (sedlari), spadaju među najstarije i jedne od najznačajnijih zanata. Pojavljuju se već 1489. godine i opstaju do danas. Ranije su se bavili više proizvodnjom konjske opreme, opreme za putnike, kao i nanula i opanaka. 

Danas su više okrenuti proizvodnji opreme za pse, kožne galanterije, ali i tradicionalnih proizvoda (zembilja, nanula, papuča). Osim ovoga, bave se i popravkom predmeta od kože.