Na visokonaponskim električnim vodovima zarađuju svoj hljeb

Radnici koji rade na dalekovodima u mjestu Lapseki koje pripada turskom gradu Canakkale podsjećaju na akrobate koje se odlično snalaze na visokim visinama dok obavljaju ovaj zahtjevni posao.

Ovi radnici koji, kako kažu, na posao kreću u rano jutro, nerijetko na visokim visinama na visokonaponskim vodovima provedu i po šest sati.

Prvo što urade je da utvrde moguće kvarove, nakon čega uzimaju opremu i alat i penju su do mjesta na visini od stotinjak metara gdje rade na otklanjanju problema i postavljanju aparata.

Baris Terzi, radnik koji radi na dalekovodu u Lapsekiju, u razgovoru za AA je kazao da je njegov glavni posao da dodaje alat i materijal drugim kolegama koji se također, nalaze na električnim vodovima, dodajući da je ovaj posao na visokonaponskim vodovima mnogo teži nego što izgleda.

"Mogu slobodno kazati da je ovo posao na kojem je opasnost po život vrlo visoka. Sada sam ovdje na tlu. Šaljem opremu kolegama koji su na vodovima. Ovo što vidite je aparat u obliku trokuta kojim se sprječava dodirivanje vodova. Cilj je da se spriječi dodirivanje vodova tokom snažnog vjetra. U mome rodnom mjestu mnogi rade ovaj posao. Iako je težak i opasan posao, ovako zarađujemo hljeb za našu djecu i porodice", rekao je Terzi.

Tridesetogodišnji Suleyman Uzum, još jedan radnik na visokonaponskim vodovima, ističe kako se ovim poslom bavi od 2006. godine, dodajući da je vjerovatno izabrao najteži mogući posao.

"Svjestan sam svih opasnosti i poteškoća s kojima se susrećemo. Ali to je naš hljeb. Neki rade u rudnicima daleko pod zemljom, neki na morskom tlu, opet neki na ovim visinama, poput nas. Posao nam je stvarno težak. Dešava se čak da se neki ljudi koji nas vide na vodovima mole kako nam se ne bi desilo nešto loše", ispričao je Uzum.

Ahmet Celik (34), koji također, radi na dalekovodima, ispričao je kako svaki dan radi na vodovima, dodajući kako se navikao na ovaj posao.

"Naravno da ovaj posao nije nimalo lagan. Ali navikli smo se. Kada siđemo na zemlju nekad mislimo da smo još gore na žicama. Ovdje radimo na postavljanju aparata kako se vodovi ne mi dodirivali pod utjecajem snažnog vjetra ili iz nekih drugih razloga. Ove aparate stavljamo na svakih 40 metara. U prosjeku dnevno postavimo 150-200 aparata. Najteže se kretati po vodovima. Znamo da nije lagano, ali mora se raditi", kazao je ovaj radnik, dodajući kako je najvažnije da se radi pošteno i odgovorno, bez obzira koliko posao bio težak i zahtjevan.