Misteriozni tuneli na Trebeviću: Ko je gradio ovu grdosiju i zašto Sarajlije ne znaju za nju (FOTO)

Sarajevska tradicija nalaže vikend posjete jednoj od prekrasnih planina čim to vremenske prilike dozvoljavaju. A uglavnom dozvoljavaju: ljeti je lijepo jer je svježe i ugodno, dok zimi privlače skijaše i sanjkaše željne zdravih aktivnosti na snijegu. Jahorina, Bjelašnica, Igman i - Trebević. Trebević, jugoistočno od samoga grada, nekako je i najbolja opcija. Blizu je samoga centra grada, saobraćajno dostupan s više strana, a opet velik i lijep. Gore je čuvena bob staza, oronula, devastirana i neupotrebljiva. Gore su bili i položaji agresorske vojske koja je grad tokom četiri godine držala u opsadi, granatirajući ga svakodnevno.

Priredili: Faruk Zametica i Emir Aletić, Radiosarajevo.ba

Gore je i misteriozni tunel. Ekipa portala Radiosarajevo.ba ''otkrila'' ga je sasvim slučajno. Provodeći proteklog vikenda vrijeme na padinama omiljene planine, ''dobacili'' smo i da kule - tvrđave smještene koju stotinu metara prije Zlatišta iz pravca Vraca. Devastirana i jeziva, zaintrigirala nas je - čemu je služila i otkad stoji tu? Iznenadio nas je manjak informacija do kojih smo u danima poslije uspjeli doći. 

Saznasmo tek da se negdje u blizini kula nalazi nekakav tunel. Navodno, kilometrima dug, s nekoliko ulaza/izlaza, opremljen i nekad korišten. Navodno i povezan s kasarnom Jugoslavenske narodne armije Bosut smještenoj na Debelom brdu. Za šta i kako, nismo uspjeli saznati. Zaputismo se ponovo prema Trebeviću, odlučni da nađemo taj ''misteriozni'' prolaz o kojem većina Sarajlija ne zna baš ništa. Nismo imali nikakvu predstavu gdje bi se jedan od ulaza mogao nalaziti. 

I nikada ga ne bismo ni pronašli da nas na jednoj trebevićkoj livadi nije dočekao pastir ozbiljnijih godina. Ne rekosmo mu da smo novinari, tek se ljubazno ''upitasmo'' i brzo pređosmo na stvar. Kaže da je cijeli Trebević ''šupalj kao švicarski sir'', a da se ulaz u jedan od tunela nalazi tu, u blizini. On, kako dodaje, šezdeset godina živi tu, u blizini i nikada nije prošao kroz cijeli tunel.

Нема мина до пред крај тунела.

Krenusmo i nakon otprilike sat lutanja, pronađosmo ga! Dobro, jeste da smo očekivali da ćemo pronaći nešto zanimljivo, ali... Čitava mreža, možemo reći kilometarska, i dalje je u vrlo dobrom stanju, kako bi se reklo - kao da je jučer napuštena ili u ovom slučaju kao da je rat jučer završen. Veći je broj prostorija s obje strane tunela. U nekima se nalaze sanduci za municiju, tu su i nosila za ranjenike, ostaci lunch paketa, ostaci nekakvih aparata na kojima piše ''Made in Yugoslavia''. Vidimo i žice s mina, kao i natpis ispisan ćirilicom uz poruku: Нема мина до пред крај тунела.

Nastavljamo, idemo samo pravo i pronalazimo kraj. A na izlazu je gomila naslaganih trupaca. Tu odustajemo, kamerom bilježimo nekoliko detalja i vraćamo se istim putem. U povratku, nasred tunela, ugledasmo žutu traku na kojoj piše: Пази мине! Zadrhtasmo pa nastavismo. Naša avantura dočekala je sretan kraj. 

U narednim danima, portal Radiosarajevo.ba vodi vas u detaljnu šetnju kompleksom za koji većina Sarajlija nikada nije čula, o kojem se ne zna skoro ništa.

Dotad, pogledajte u fotogaleriji samo nekoliko detalja koje smo zabilježili u tunelima Trebevića.

(Kraj prvog dijela)

Napomena: Nije preporučljivo kretati se tunelima, ali i neobilježenim, udaljenim padinama Trebevića, zbog mogućih zaostataka neeksplodiranih ubojitih sredstava.