Misteriozni grad kod Travnika: Bosanski Machu Picchu

Krivudavom cestom iz Bile uz rijeku Jasenicu stiže se do misterioznog, gotovo nepoznatog i slabo istraženog, Starog grada Vrbenca ili Vrbovca kod Travnika.

Istočno od najvišeg vrha planine Vlašić smješten je grad za kojeg se veže veliki broj narodnih legendi i fenomena, o čijem postojanju dokaze danas krije gusta šikara.

U selu Miletići nadomak ovog starog grada s koljena na koljeno prenosi se priča kako su fratri iz Travnika poznavali tajni prolaz u unutrašnjost grada, gdje su dolazili sve do Drugog svjetskog rata. 

Oni koji su viđali franjevce kako kriomice odlaze u ovaj stari grad, pričali su da oni ulaze u utrobu Vrbenca i da odozdo iznose zlato, no do dan-danas tajni prolaz niko nije uspio pronaći. Pričalo se i kako je jednom stari čoban slučajno došao do tajanstvenog prolaza i ušao u grad u kojem je bilo mnogo zlata, kojeg je djelomično uspio iznijeti. Ali nije doživio da nekome otkrije put do tajnog prolaza. 

Vjerovalo se zaista da ovi krajevi kriju zlato, a istraživači su navodili kako sve vode koje izviru na Vlašiću obiluju zlatom, te toj teoriji dodatno doprinosi i priča o brojnim rudnicima zlata na ovoj planini koji su danas napušteni.

U Glasniku Zemaljskog muzeja davne 1897. godine navodilo se kako je u prosjeku bilo 1.1825 grama zlata po toni nanosa. O ovim krajevima pisali su dr. Fridrich Katzer, ali i osnivač i prvi kustos Zemaljskog muzeja Ćiro Truhelka koji je nedaleko od Vrbovca pronašao prahistorijsko naselje.  

Grad se nalazi među liticama u blizini sela Zagrađa kod Travnika. Danas je djelimično sačuvan samo dio između dvije litice. Ustvari, utvrda Vrbenca uključivala je i ove litice, koje su se pružale na vrhu brežuljka u pravcu sjever-jug, presijecajući skoro pod pravim uglom slojenice. Litice su paralelne, dužine oko 120 m. Istočna litica ima prosječnu debljinu oko 7,5 m, a zapadna oko 9 m.

Zidano utvrđenje je smješteno na sredini litice savladavši rastojanje između njih, koje iznosi oko 20 m. Današnji ostaci ne omogućavaju stvaranje jasne slike zidane utvrde. Osnovne dimenzije utvrđenja bile su oko 10 x 8 m. Prilaz je bio sa južne strane između litica.

Izgleda da su stepenice vodile u povišen obor s kojeg je bio moguć prilaz istočnoj litici, koja je, kao i zapadna, služila odbrani, a prilazilo joj se iz četvrtaste kule smještene zapadno od obora.

Na vanjskoj strani litice postojao je prizidan bedem koji je pojačavao utvrdu sa ove strane. Također, i na istočnoj litici očuvani su ostaci zida koji je služio istoj svrsi na toj strani. Potok na zapadnoj strani opasuje utvrđenje i čini utvrdu jačom za odbranu.

Graditelji Vrbenca su izabrali prirodnu utvrdu koju su samo ojačali izgradnjom malog obora i četvrtaste kule koja se oslanjala na zapadnu liticu. Ovo je jedinstven primjer srednjovjekovne utvrde kod koje su prirodne litice iskorištene kao bedemi, a izgrađeni dio predstavlja dovršenje odbrambenih mogućnosti koje pružaju prirodni bedemi – litice.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je 2005. godine u Odluci o proglašenju graditeljske cjeline Starog grada u Travniku za nacionalni spomenik pomenula “srednjevjekovnu utvrdu Vrbenac”, dok Općina Travnik u svojim zvaničnim materijalima tvrdi da je Vrbenac  “srednjevjekovni utvrđeni grad”. U drugim izvorima se tvrdi da je “utvrda Kastel u Travniku sačuvana, a Vrbenac razoren”.

No, arheolog Semir Osmanagić je nakon posjete ovom gradu pisao kako nije nemoguće da je ovaj grad znantno stariji i od antičkog Rima i srednjeg vijeka, nazvavši ga bosanskim Macchu Picchuom.

"Postavio sam kompas između dva 'okvira'. Pokazuje pravilnu orijentaciju od 45 stepeni prema stranama svijeta. Dakle, sjeverozapad-jugoistok. Orijentacija nije plod slučajnosti kod gradnje kamenih struktura u prošlosti.

Pogled na ovu uzvisinu s kote 'Mali grad' otkriva da se dvije isklesane strane, odnosno 'okvir' strukture  vizuelno 'nastavljaju' na dva znatno viša planinska vrha prekrivena snijegom. Niski oblaci, snijegom prekrivena pozadina, spektakularno uzdizanje Vrbenca pod izrazitim nagibom, ostavljaju bez daha. Prva asocijacija mi je peruanski Machu Picchu koji gotovo dodiruje nebo, s komandnom pozicijom u okolini", napisao je u svom osvrtu Osmanagić.

Također, prilikom posjete Vrbencu Osmanagić je uz pomoć mještana utvrdio i postojanje lisičjih jazbina koje ukazuju da zaista postoje tajni tuneli ispod zemlje o kojima se priča od davnina.

Utvrđeno je i kako je Vrbenac imao vlastiti vodovod sačinjen od kamenih kanala koji su u grad dovodili vodu sa izvora ispod vrha Vis i iz obližnje rijeke Jasenice. 

Historičar i arheolog Pavao Anđelić također se zanimao za nastanak ovog grada, ali ni on nije mogao pronaći bilo kakav pisani izvor o vremenu nastanka ovog grada, niti su oni pronađeni do dan-danas.

Ostaci drevnog grada ukazuju da je Vrbovac imao i vlastiti vodovod, sličan
srednjeistočnim vodovodima. Osim toga, arheolozi su pronašli i stolicu izgrađenu od monolitnog kamena, ali ti ostaci nisu sačuvani.

Arheolozi amateri pronašli su prilikom jednog istraživanja kameje od kalaja i cinka na kojima su bili zapisi na hebrejskom jeziku što je predstavljalo zaštitu od vradžbina, stoga se navodilo kako su to dokazi da su stanovnici Vrbenca vjerovali u zapise, hamajlije, demone i gatke. 

Dijelovi teksta iz knjige Husrefa Redžića, Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 2018), objavljeni su uz isključivu dozvolu izdavača te nije dozvoljeno njihovo kopiranje i objava na drugim medijima. Više informacija o knjizi potražite FB stranici Sarajevo Publishinga ili putem maila redakcija@sarajevopublishing.ba. 

Knjiga se može nabaviti u knjižarama Sarajevo Publishing.