Rekorder Mirvad Zenuni: Na našim terenima mogu letjeti 200 kilometara

Mirvad Zenuni iz Sarajeva zaljubljenik je u ekstremne sportove i predsjednik je Extreme Sport Cluba Sarajevo. U nedjelju je postavio novi rekord u preletu paraglajderom, a letio je od Trebevića do sela Tubići koje se nalazi između Valjeva i Užica. U razgovoru za Radiosarajevo.ba Zenuni ističe da ljubav prema ekstremnim sportovima dođe od samog rođenja.

"Ljubav prema ekstremnim sportovima dođe nekako samim rođenjem valjda. Ja sam kao klinac volio te neke ludorije, penjanje po stijenama, skakanje u vodu, kasnije su došli motori, vozio sam trke, imao sam dobre rezultate. Nakon toga padobranstvo, ronjenje i paraglajding koji je moja najveća ljubav. Ako ide ekipa na skakanje padobranom odem s njima, priuštim sebi i ronjenje, ali paraglajding je nešto što se ne može opisati riječima i uporediti s bilo kojim drugim sportom. Kada uđete u taj sport i naučite letjeti, naučite sve što je vezano za taj sport, onda vam se to učini mnogo lakšim i interesantnijim, a mnogo se i sigurnije osjećate u rekordu", kaže Zenuni.

Kod svakog ekstremnog sporta sigurnost je najvažnija, a isti slučaj je i sa paraglajdingom. Zenuni kaže kako je obuka jako važna, kao i poštovanje prirode, odnosno vremenskih uvjeta.

"Sigurnost je naravno najvažnija i to je dobro pitanje i uvijek ga treba postaviti. Sport je opasan onoliko koliko ga pilot učini opasnim. Ukoliko se vi sami dovedete u situaciju kojoj niste dorasli. Recimo ako letite s opremom koja nije u skladu s vašim mogućnostima. Recimo A standard ima najveću sigurnost, ali ta krila imaju i najslabije performanse. Potom imate B, C, D i ova takmičarska klasa. Mnogo pilota misli da može napraviti nešto bolje i odmah preskoče neke stepenice i uzmu glajder koji je brži i okretniji. Samim tim taj glajder gubi na sigurnosti i za njega morate imati dovoljno sati, osjećaj u rukama i tako se dešavaju nesreće. Nesreće nastaju i ako letimo u uvjetima koji nisu bezbjedi, recimo ako su udari vjetra prejaki. Ukoliko se svi ti aspekti ispoštuju šanse za nesreću su ravne nuli", ističe Zenuni.

Mirvad Zenuni je prilikom obaranja državnog rekorda u preletu paraglajderom proveo šest sati i 13 minuta u zraku, ali kaže kako mu ovo nije prvi put da provede toliko vremena u zraku.

"Nije to prvi put da toliko vremena provedem u zraku. Bio je tu i prelet do Livna, sa Romanije na Zlatibor, s Jahorine u Kakanj. Iz Vareša sam otišao do Modraca, pa sam se vratio u Olovo. Bilo je tih velikih preleta, ali ovaj je zbog činjenice da je državni rekord u pitanju najinteresantniji i vama medijima i meni samom. Interesantan je jer je to neka nova ruta kojom niko nije letio.

Maloprije kada si spomenuo sigurnost, ja sam svjesno sebe doveo u moguću opasnost kada sam se na niskoj visini zavlačio među brda, a nije bilo alternative za slijetanje. Gubio sam visinu, ali sam znao po položaju osunčanog brda i pravcu vjetra koji je dolazio bočno od osunčane padine, koja je bila piramidalna, znao sam da od vrha moram imati dizanje, odnosno stub i eto nisam se prevario. Da sam kojim slučajem došao s tom malom visinom, ne bih se mogao izvući i sigurno bih završio na nekom drvetu", kaže Zenuni i dodaje:

"Da pojasnimo čitateljima šta znači stub. To je kretanje toplog zraka. Mi to zovemo stub, a on se obično odvaja u balonima. Sunce je naš izvor energije i pokreće termale. Sunce zagrijava zemlju i sloj zraka koji se nalazi tik uz zemlju. Kada se nakupi dovoljno tog toplog zraka, on se podiže i ta termalna kretanja u prirodi imaju svoje okidače. Meni je to bilo ovo brdo piramidalnog izgleda, jer kako puže ta termika uz padine kada naiđe na stijenu, ona bude okidač. Tu se odvoji taj termal i mi pokušavamo naći te termale, balone toplog zraka i onda kružimo u njima i tako se penjemo. To isto rade i ptice i jedriličari, pa tako i mi", kaže Zenuni.

Mnogi se pitaju kako pilot izdrži toliko vremena u zraku i da li ima dovoljno vode za takav poduhvat, ali Zenuni ističe kako je obavljanje male nužde veći problem od nedostatka vode.

"Imao sam vode, ponio sam dvije flašice od pola litra. Veći je problem mala nužda, ali ima i za to rješenje. U apoteci se mogu kupiti kateteri i to je kao silikonski kondom koji se navuče i cjevčica se provuče ispod sjedišta. Onda kada letite iznad neke šume, obavite nuždu", ističe Zenuni.

Poletio je s Trebevića, a sletio u selu Tubići koje se nalazi između Užica i Valjeva. Tu ga je dočekao Radovan s kojim je brzo postao dobar prijatelj.

"Radovan je legenda i čim sam sletio vidio sam da se radi o jednom velikom veseljaku, o jednoj dobrici. To je bila mala livadica ispod njegove kuće, gdje se nalazi malo groblje. On je došao zapaliti svijeću komšiji koji je nedavno preminuo sa malim Ilijom i jednom komšinicom. Taj čovjek mi je bukvalno u kratkim crtama ispričao svoj život. On je mene pitao začuđeno odakle sam poletio. Pokušao je pogoditi, ali kada sam mu rekao da sam došao iz Sarajeva nije mogao vjerovati. Tako je krenulo naše upoznavanje i druženje. Odveo me kući i zaista su me dobro pripazili i mene i moje drugove. Ponudili su mi da se istuširam, odjeću da se presvučem. Djeca njegova su mi donijela med, jer je on pčelar, majka je donijela kafu, žena napravila da se jede. Tu se iskupiko ljudi, komšija iz sela, dolazili su drugi ljudi iz sela koji su me vidjeli da sam preletio. On je izgleda jako poznat, zazvonio mu je telefon 100 puta u sat vremena", kaže Zenuni.

Zenuni vjeruje kako na dobar dan može popraviti državni rekord Bosne i Hercegovine i želja mu je da to napravi u narednom periodu.

"Želja mi je da započnem dobar dan. I ovaj dan nije bio idealan, bio je dosta težak. Po dobrom danu nadam se puno boljem preletu. Dorastao sam tome da očekujem na našim terenima rezultat od nekih 200 kilometara. Postoje tereni u svijetu gdje ljudi idu namjenski da naprave veliki prelet. Recimo jedan od njih je Quixada u Brazilu. Tu ljudi iz čitavog svijeta idu da postave velike rezultate. Ti preleti su oko 530 kilometara. Tamo bukvalno ode neznalica i napravi 300 kilometara. Meni je želja otići, a možda odem i ove godine u oktobru. Trebao sam prošle godine, ali su me obaveze spriječile", kaže Zenuni.

Klub Extreme Sport iz Sarajeva okuplja 80 članova, a Zenuni kaže kako je paraglajding na prvom mjestu.

"Ima tu i ljudi koji se bave drugim sportovima. Ja se recimo bavim i padobranostvom, ronjenjem, skijam... Svojevremeno sam i bordao. Većina nas planinari kada ne može letjeti. Paraglajding nam je iskreno na prvom mjestu. Međutim kada vremenski uvjeti nisu dobri, izađemo na skijanje, ali ako se ukaže prozor dobrog vremena bez oblaka i vjetra, ostavimo sve i letimo. Ima dosta ljudi i koji voze motore i profesionalno i amaterski.

Klub okuplja jednu finu grupu ljudi, koji su jako dobri i pozitivni. Trudimo se zadržati pozitivan stav i duh. Svi se vole i druže i svi dobro funkcionišemo. Recimo kada drugi zalutaju u našu kolibicu na Bjelašnicu, oni to prepoznaju. Ljudi koji nemaju veze s ekstremnim sportovima, koji su ljubitelji planine i druženja pitaju kako se mogu učlaniti, jer je stvarno dobro druženje kada se ne može letjeti. To su ovi crni dani za paraglajding, novembar i decembar, kada krenu magle i smogovi. Tada imamo svoju kolibu i sjajna druženja", ističe Zenuni.

Paraglajding jeste ekstremni sport, ali ne može se reći da je opasan, odnosno svaki sport je opasan onoliko koliko ga mi učinimo opasnim.

"Svi koji su zainteresovani da počnu letjeti mogu posjetiti naš sajt. Tamo mogu naći informacije. Aktivni smo i na društvenim mrežama. Sport je opasan onoliko koliko ga mi učinimo opasnim, a mi smo ti koji sprječavamo da ga neko učini opasnim. Instruktori moraju spriječiti bilo kakvo letenje, ako uvjeti nisu dobri. Mi nadgledamo da svaki polaznik dobije opremu koja je u rasponu njegove težine, koja mu odgovara. Za školu se koriste krila A klase. Dugo radimo, radimo kvalitetno i do sada nismo imali nikakvih problema. Većina ljudi koji su završili kurs je ostala u klubu. Dolazi nam jako puno i stranaca posljednjih godina. Prošle godine smo imali deset Nijemaca koji su došli na intenzivni kurs", kaže Zenuni.

Jedna od njegovih neispunjenih želja je i "Base jumping", a ističe kako je veliki problem za sve ljubitelje padobranstva i sličnih sportova nedostatak sportskog aerodroma u prijestolnici Bosne i Hercegovine.

"Base je jedna od mojih neostvarenih želja i ja gledam u tom pravcu. Problem je što mi nemamo uvjete gdje bi mogli trenirati. Recimo Sarajevo nema sportski aerodrom. Mi smo imali najljepši sportski aerodrom prije rata, aerodrom Butmir, međutim sada je tu NATO baza. Sarajevo ima puno padobranaca, ljudi koji vole taj sport. Svi mi kada hocemo da skočimo najbliža nam je Banja Luka, ili Medulin. To je jedna tuga, a recimo da imamo sportski aerodrom vjerujem da bi se puno Sarajlija bavilo padobranstvom. Možda i više nego paraglajdingom, jer je ljudima padobranstvo poznatije, stariji je sport. Meni je paraglajding ipak broj jedan, ali i padobranstvo je prelijepo i treba ga doživjeti", ističe Zenuni.