Bosna i Hercegovina, žene i menstruacija: 'Djevojčice ne idu u školu jer nemaju novca za uloške'

Istraživački tim portala Radiosarajevo.ba sproveo je istraživanje među djevojkama i ženama u Bosni i Hercegovini kako bi saznali sa kakvim se sve izazovima susreću u pokušaju da osiguraju pristup menstrualnim proizvodima, donjem rublju, lijekovima protiv bolova ili terapiji za liječenje menstrualnih poremećaja.

Pitali smo ih koliko su informisane o higijeni tokom menstrualnog ciklusa. Također, zanimalo nas je da li su prisiljene štedjeti na ulošcima i sanitarnim potrepštinama te jesu li ikada osjećale sram zbog menstrualnog ciklusa. Kroz ovaj tekst pružamo uvid u stvarnu sliku života u Bosni i Hercegovini, baziranu na iskustvima i mišljenjima građanki.

Osjećaj srama, nedostatak financijskih sredstava za higijenske potrepštine, nemogućnost održavanja adekvatne menstrualne higijene, nedostatak edukacije i stigmatizacija, samo su neki od problema s kojima se suočavaju naše sagovornice.

"'Moja prijateljica zbog minimalne plate nekada nije u mogućnosti uzeti osnovne potrepštine poput uložaka s obzirom na to da sav prihod ode na osnovne životne namirnice, kiriju i režiju', 'Grozna je cijena higijenskih uložaka, tampona, sapuna za intimnu regiju... Država treba regirati i spustiti cijenu ili PDV na takve proizvode', 'Više edukacija na ovu temu i ugledati se više na zemlje EU gdje su menstrualne stvari besplatne za sve žene (jer ne možemo kontrolisati ono što nam se dešava)', 'Nemam mogućnost da redovno kupujem uloške', 'Profesori na fakultetu ne razumiju da su bolovi ponekad snažni toliko da nismo u mogućnosti da funkcioniramo i obavljamo svakodnevne potrebe', 'Sama sam bila svjedok djevojčice koja je svaku menstruaciju ostajala kući jer nije imala novaca za higijenske uloške', 'Topla voda, sapun i toalet papir ne bi trebali biti luksuz. Poboljšati uslove za higijenu barem u školama'", samo su dio priča naših ispitanica.

Čak 60 posto ispitanica smatra da je menstruacija u njihovom okruženju tabu tema, a više od polovine ispitanih djevojaka i žena u jednom periodu života osjećalo je sram zbog menstrualnog ciklusa. Da je menstrualno siromaštvo prisutno u Bosni i Hercegovini pokazuju odgovori 214 građanki kojima se dešavalo da im je teško priuštiti proizvode za menstrualnu higijenu.

09.01.25. 11:30

Menstrualno siromaštvo u BiH | Drage naše, pitamo vas: Da li su higijenske potrepštine preskupe?

'Probudila sam se u lokvi krvi'

Sarajka Anela Karić radi kao prosvjetna radnica, a na početku našeg razgovora ukazuje na visoke cijene higijenskih uložaka.

"U posljednje vrijeme, suočavamo se s vrlo bolnim informacijama. Na primjer, cijena paketa noćnih higijenskih menstrualnih uložaka od 10 komada iznosi 4,45 KM. Drugi, domaći brend, nešto je povoljniji - 20 komada za 3,85 KM, dok treći već dižu cijenu na 5,60 KM za 12 komada", veli naša sagovornica.

Za pojam menstrualnog siromaštva, kako sama ističe, prvi put je čula još u ranoj mladosti, kada se i sama susrela s tim problemom.

"Slobodno mogu reći, s punim pravom, da pripadam toj kategoriji stanovništva BiH. Dijete sam iz radničke porodice, odrasla sam u domaćinstvu sa još šest žena starijih od mene, uz dvije radničke plate.

Moji roditelji su radili po dva posla sedam dana u sedmici, a uvijek mi je bila u podsvijesti borba za goli opstanak, nešto što sam čula od roditelja i starijih članova porodice. Većina novca koji smo zarađivali trošila se na hranu i uloške, a samo možemo zamisliti kolika je to količina, s obzirom na to da nas je bilo sedam žena u domaćinstvu i kakva su bila mjesečna izdvajanja", objašnjava Sarajka.

Navodi i da prije nego što je dobila prvu menstruaciju nije bila informisana o menstrualnom ciklusu, te ističe da edukacija koju današnje djevojčice i dječaci imaju o ovoj temi još uvijek nije dovoljna.

"Uopšte nisam bila informisana. Prvu menstruaciju sam dobila nakon završetka sedmog razreda osnovne škole. Probudila sam se u lokvi krvi, a jedino šta mi je rečeno je: 'E, jao!'. Kao da je to neka životna osuda, umjesto da shvatiš da je to prirodan proces odrastanja, sazrijevanja i dokaz da si zdrava te da se reproduktivno razvijaš.

U školi, naravno, ovaj predmet uopće nije bio uvršten u nastavni plan i program. Kako dolazim iz oblasti obrazovanja i prosvjete, te već više od dvije i po decenije radim na usavršavanju odraslih, moram reći da je situacija svugdje slična: ili je tema površno obrađena ili se u porodici, gdje odrastamo i gdje nas odgajaju, gotovo uopšte ne razmatra, jer se često smatra osjetljivom. Razvoj i djevojčica i dječaka je prirodan ljudski proces, a ovakve osnovne teme trebamo otvoreno razgovarati", naglašava Karić.

Naša sagovornica prisjeća se i ratnog perioda u Bosni i Hercegovini i razgovora sa svojim učenicama.

"U ratu sam koristila čaršafe jer nije bilo ni vode, ni struje, ni mogućnosti da kupimo higijenske potrepštine. Mnoge djevojčice, uključujući i mene, osjećale su se prljavo, ali ne zato što smo to zaista bile, već zato što nam je društvo taj osjećaj nametalo. Djevojčicama, djevojkama i ženama tokom menstrualnog ciklusa nameće se uvjerenje da su nečiste, nedostatne i manje vrijedne", smatra Karić.

Na kraju razgovora naša sagovornica dala je prijedlog kako poboljšati informisanost i podršku za menstrualnu higijenu.

"Još uvijek smatramo, možda će neko ovo doživjeti kao neprikladan komentar, ali to je naša realnost – da je menstruacija samo trag krvi na gaćicama. Ne shvatamo da iza toga stoji niz složenih, važnih životnih, metaboličkih i biohemijskih procesa.

Neophodno je uvesti sistemske promjene, ne samo u cjelokupan nastavni plan i program, već i kroz uvođenje predmeta koji obuhvataju ne samo reproduktivno, već i seksualno obrazovanje i razvoj. Također, menstrualno obrazovanje mora biti dostupno i djevojčicama i dječacima, ne možemo ih odvajati kada zajedno živimo u istoj zajednici", zaključuje Anela Karić.

Žene u romskoj zajednici prepuštene same sebi

Dragana Seferović-Pilav je profesorica sporta i tjelesnog odgoja, balerina i slikarka, majka tri dječaka i osoba čija je životna priča vrlo inspirativna.

Naša sagovornica odrasla je u SOS Dječijem selu u Sarajevu, gdje je upoznala ženu koju zove majkom i koja joj je objasnila šta je to menstruacija.

"Bila sam veoma mlada – imala sam samo osam godina kada me mama počela pripremati na to da ću u nekom trenutku dobiti menstruaciju, kako se ne bih uplašila. Objasnila mi je šta se tada dešava, pa sam je samo radoznalo pitala: 'Kada će se to dogoditi? Kad će, kad će…?'

Kada sam je konačno dobila, pomislila sam: 'Sad sam odrasla, sad sam velika.' Iako, naravno, sa svojih devet godina nisam bila velika. Ali upravo zato što nisam imala traumatično iskustvo, nisam plakala, nisam se uplašila niti paničila – to je bio veliki plus za moju SOS mamu Medihu. I mene i moju sestru, koja je mojih godina, ali je menstruaciju dobila mnogo kasnije.

Također, u Dječjem selu su organizovani ginekološki pregledi i edukacije o zaštiti, prevenciji i o tome šta se dešava kada djevojčice dobiju menstruaciju. Razgovaralo se i o tome da li nekoga nešto boli, jer je to prirodan proces o kojem treba otvoreno govoriti – i djevojčicama i dječacima – kako bi i oni razumjeli kroz šta prolazimo u trenucima kada se osjećamo loše", prisjeća se Dragana.

Naša sagovornica je radila i u školi, kao pozitivan primjer ističe dostupnost besplatnih higijeniskih uložaka u školama u Kantonu Sarajevu.

"Moram istaknuti jedno pozitivno iskustvo, na mjesečnom nivou dijele se higijenski ulošci u školama. To je zaista dobra stvar, jer se može desiti da djevojčica u tom momentu nema uložak pri ruci, nije ga ponijela od kuće ili ju je menstruacija iznenadila. U takvim situacijama može jednostavno doći, uzeti što joj treba i riješiti problem bez nelagode.

Sjećam se kako smo mi to rješavali u srednjoj školi – uvijek bismo jedna drugu pitale: 'Imaš li uložak?', 'Jesi li ponijela?', a ako niko nije imao, slijedila bi trka do prodavnice. Sada je to mnogo lakše, jer su ulošci dostupni u školama, što je zaista značajna olakšica", smatra naša sagovornica.

Dragana se prisjeća i svojih iskustava iz školskih klupa kada u školama nije bilo besplatnih uložaka.

"Imala sam priliku ići u školu s jednom djevojčicom koja nije imala dovoljno ni za odjeću, ni za obuću, a ni za higijenske potrepštine. Bukvalno je svaku menstruaciju morala ići kući i vraćala bi se tek kada joj prođe.

Uvijek sam to primjećivala i pokušavala joj pomoći, diskretno bih joj dala uložak, sakrivajući ga da niko ne vidi, jer je tada bilo sramota da neko sazna da nosiš uložak", objašnjava naša sagovornica.

Pitamo Draganu i kako ekonomski faktori utječu na pristup žena iz romske zajednice higijenskim sredstvima tokom menstruacije.

"Mislim da su oni zaboravljeni i voljela bih da se projekti usmjere i prema romskoj populaciji, koja zaista živi ispod margine. Njima se ne dijeli ništa, niti im se pruža bilo kakva pomoć.

Pitala sam svoju snahu kako ona i njena kćerka rješavaju taj problem, a ona mi je rekla: 'Mi kupujemo, to je jedini način'. Znači da moraju sami skupljati novac kako bi si to priuštili. Niko im ne pomaže, ne dobijaju čak ni dječje pelene, a kamoli da se neko sjeti da i te žene i djevojke, ako su zdrave, također imaju redovnu menstruaciju", naglašava naša sagovornica.

Dragana nam objašnjava i koji su najvažniji izazovi s kojima se žene iz romske zajednice suočavaju kada je u pitanje edukacija o menstrualnom zdravlju.

"Udruženje Roma može organizovati edukacije, ali to se uglavnom odnosi na ljude čija djeca idu u školu i koji su članovi Udruženja, a takvih je vrlo malo. Mali postotak žena iz romske populacije može imati pristup edukaciji putem udruženja, dok svi ostali žive po jednostavnom pravilu: 'Dobila si menstruaciju, sada si žena, sada si spremna za rađanje'. Bukvalno, to znači da se tada smatraš spremnom za brak i intimne odnose sa budućim mužem, i to u veoma mladoj dobi. Žene u romskoj zajednici su prepuštene same sebi", zaključuje Dragana.

Higijenski (ne)uslovi u školama i na fakultetima

Nejra Kulović Golić živi u Sarajevu i radi kao stručnjakinja iz prakse na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Na početku razgovora otkriva nam zašto je odlučila javno progovoriti o menstrualnom siromaštvu u Bosni i Hercegovini.

"Moram priznati da otkako sam postala financijski nezavisna, nisam previše razmišljala o cijenama menstrualnih proizvoda i higijenskih potrepština. Međutim, nedavno je bila aktuelna akcija doniranja higijenskih potrepština za sigurnu kuću, i dok sam kupovala te stvari, zapravo sam shvatila da su higijenske potrepštine, posebno menstrualni proizvodi, za dio našeg društva zapravo luksuz.

Na policama imamo stvarno veliki broj različitih proizvoda i brendova, ali nisam sigurna koliko su cijene u odnosu na kvalitet korektne. Ono što je važno, a o čemu se ne govori dovoljno, jeste da su žene različite.

Različite žene imaju različite cikluse, neki su obilniji, traju duže ili kraće i samim tim različiti brendovi i proizvodi odgovaraju različitim ženama. Nažalost, postoji situacija da su žene primorane koristiti proizvode koji su im možda financijski prihvatljiviji, ali nisu najbolji za njihovo zdravlje ili kožu. Posebno je ozbiljna situacija kod tinejdžerica i studentica, jer su to periodi života kada je budžet ograničen, pa tako i za higijenske potrepštine, uloške ili druge menstrualne proizvode", veli Nejra.

I ona se prisjeća na koji način se informisala o menstrualnom ciklusu.

"Imala sam tu sreću da sam imala stariju sestru, pa sam mogla saznati kako je ona prošla kroz sve to. Međutim, odrastala sam u manjoj sredini i društvu u kojem mnoge djevojčice nisu imale tu privilegiju, pa smo većinom učile jedna od druge, rijetko od roditelja ili stručnog osoblja.

Dugo nas je pratilo mnogo mitova dok nismo došle do tačne informacije o menstrualnom ciklusu i počele razbijati te mitove i predrasude. Jedan od najgorih mitova bio je da se tokom menstruacije ne treba tuširati, što svakako nije nešto što bismo trebale širiti", objašnjava naša sagovornica.

Nejra se također osvrnula na neadekvatne uslove za održavanje menstrualne higijene u školama i na fakultetima.

"Nešto što nije direktno vezano za cijene, ali je jako bitno, jeste pristupačnost adekvatnih higijenskih proizvoda u ustanovama poput škola i fakulteta.

Nažalost, smatram da studentice i tinejdžerke nemaju adekvatne količine osnovnih higijenskih proizvoda, poput sapuna, toalet papira i slično. Zamislite situaciju kada ste cijeli dan u školi ili na fakultetu i morate zamijeniti uložak, ali nemate osnovne uslove da operete ruke. Mislim da je to nešto o čemu treba ozbiljno razgovarati i pronaći rješenje,", zaključila je Nejra.

Žene potroše između 12.000 do 15.000 uložaka tokom života

Prim. Aida Zujović-Ajanović, dr. med. specijalistica ginekologije i opstetricije ističe da je menstrualno siromaštvo globalni problem.

"Menstrualno siromaštvo je zaista jedan veliki zdravstveni problem cijele globalne zajednice, svjetske zajednice. Prema nekim podacima koje sam pronašla, koje daje Svjetska banka smatra se da je 500 miliona žena u svijetu u stanju menstrualnog siromaštva.

Kad govorimo o osnovnim menstrualnim potrepštinama mislimo na sve ono što je ženama potrebno u periodu jedne menstruacije. Potrebni su ulošci, eventualno tamponi, menstrualne kapice, sve ono što je tehnički za sam čin menstruiranja potrebno da bi žena bila zaštićena, hajmo reći, od nehigijenskih situacija koje nastaju, ako ih ne koristi, a osim toga pojedine žene imaju određenih problema.

Tokom menstruiranja određene žene imaju zdravstvene probleme u smislu bolnih menstruacija koje ih remete u svakodnevnom poslu, kada je mlađa populacija u pitanju, onda to može biti povezano s glavoboljama, mučninama, povraćanjem, grčevima u tolikoj mjeri da te osobe završe u određenim ordinacijama, najčešće završe u hitnoj ili kod ginekologa", objašnjava ginekologinja.

Naša sagovornica također skreće pažnju na visoke cijene menstrualnih potrepština koje su potrebne djevojkama i ženama.

"Smatra se da kad izračunate broj ginekoloških godina, znači za žene koje su u generativnom periodu, za žene koje imaju prosječan status menstruiranja četiri do pet dana pa neka bude šest dana, maksimalno sedam, znači za čitav taj generativni period žene potroše između 12.000 i 15.000 uložaka.

U svakom slučaju svaki mjesec se pojavljuju troškovi, obnavljaju troškovi, ta potrepština nije životna namirnica, ali je životna potreba i korištenje ovakvih sredstava nije naša želja jer se dovodi u vezu sa fiziologijom i fiziološkim ciklusom koji je kažem stanje koje se otprilike događa 12 puta u toku godine. Kad pomnožite 12 puta pa puta cijene, mislim da cijene danas više niko ne zna, svaki put se iznenadimo u koji god prodajni objekat bile koje robe da uđemo tako da za osobe koje nisu u radnom odnosu, za djevojčice kojih ima više u jednoj porodici, gdje radi jedan član porodice ili nijedan član porodice, to su visoki izdaci", smatra ginekologija.

Nedostatak finansijskih sredstava i neadekvatan pristup menstrualnim potrepštinama može imati dugoročne posljedice za zdravlje žena.

"Posljedice mogu biti zdravstvene, mogu biti problemi s količinom bijelog pranja, mogu biti problemi sa upalama grlića, sa upalama čak i gornjih partija ginekoloških organa. Svaka upala može imati određenu posljedicu ako se ne liječi adekvatno, znači sve što je neliječeno može doći do samoizlječenja, ali sve što se da tako kažem samo rješava, uvijek može imati posljedice, kod žena to može biti stanje smanjene mogućnosti fertiliteta jer se te upale dalje kreću prema maternici, prema jajovodu, također unutrašnja površina endometrija", naglašava ginekologija.

Postoji nekoliko vrsta menstrualnih potrepština, a najpopularniji su svakako ulošci. Koliko često treba mijenjati uložak ovisi o zdravstvenom statusu osobe.

"Ako su to zdrave mlade žene, ako menstruacija traje četiri do pet dana, ako je to srednje obilno, u principu bi menstrualne uloške trebalo mijenjati otprilike četiri do pet puta dnevno. Naravno, žene koje imaju miome, imate žene koje imaju oblina krvarenja iz nekih raznoraznih razloga, hormonalnih poremećaja, njima će trebati mnogo više. Prema tome, bolje zamijeniti, bolje ukloniti, ali naravno neće se to raditi na sat, na dva.

Nakon promjene uloška ipak se preporučuje jedna intimna higijena ukoliko postoji mogućnost na poslu, to je malo teže izvodljivo, ali menstruacija nije stanje kada se ne treba koristiti tekuća topla voda i sve ostalo.

Ne trebamo izbjegavati održavati higijenu i nonsense je uopće pričati o tome, ali moram priznati da se i sama susrećem s tom problematikom i tom temom kada pacijentice izbjegavaju jer to iz nekih razloga nije zdravo. E, pa ja kao ginekolog kažem da je vrlo zdravo, da je zapravo nezdravo neodržavati higijenu - tuširanje i normalno održavanje higijene se preporučuje", zaključila je Aida Zujović-Ajanović.

Djevojčice same izrađuju uloške kako bi mogle ići u školu

Vanja Sovilj, psihologinja iz Udruženja Nova generacija na početku našeg razgovora govorila je o samom terminu menstrualno siromaštvo.

"Termin je nespretno preveden iz engleskog jezika i kad se prevede kao menstrualno siromaštvo obično ljudi prvo pomisle, aha, neko nema sredstava da kupi higijenska sredstva koja su im potrebna, ali on obuhvata mnogo širi termin. Menstrualno siromaštvo podrazumijeva stigmu, neznanje i to nekako stavljanje menstruacije u sami ćošak društva, stavlja je u temu kojom ne želimo kao društvo da se bavimo.

Zašto je to kod nas tako, to je duboko ukorijenjeno u našoj kulturi, nažalost, kad se vraćamo unazad i kad gledamo religija ima zapravo veliki utjecaj na razvoj našeg društva, a u svakoj religiji koja je zastupljena na našim prostorima nekako se menstruacija i žene za vrijeme menstruacije posmatraju kao prljave, kao da su u periodu čišćenja, ne treba da ulaze u vjerske objekte ili nešto tome slično i često se ta uvjerenje, posebno u ovom slučaju prenose i do dan danas", smatra psihologinja.

Psihologinja nam potom objašnjava kako stigmatizacija menstruacije utiče na djevojčice i djevojke, posebno u ranjivim kategorijama.

"Prvi i najznačajniji faktor na koji ta stigma utiče je neznanje. Djevojčice od 10, 12 godina nikad nisu čule za riječ menstruacija. Ne znaju šta ona znači, ne znaju šta ona podrazumijeva, ne znaju da je prirodna pojava i ne znaju da znači da su one zdrave zapravo. Dešava se često da dođe do prvog krvarenja i da djevojčice smatraju da su bolesne, prepadnu se, ne znaju šta se dešava i ne znaju koga da pitaju.

Da ne pričamo o posebno ranjivim kategorijama djece, kad pričamo o djeci koja su na rubu siromaštva, djeci koja su žrtve zlostavljanja, koje svakako imaju problem sa tim povjerenjem prema odraslim osobama i prema drugoj djeci u okolini, onda možemo samo zamisliti koliko je taj problem umnogome veći za ranjivu kategoriju djece", objašnjava Vanja.

Naša sagovornica navodi i brojne posljedice stigmatizacije.

"Žene se često povlače u sebe, a to je rezultat toga što, ako na vrijeme ne naučimo šta menstruacija zaista znači i šta sve nosi sa sobom, često prihvatimo uvjerenja koja nemaju mnogo veze sa stvarnošću.

Žene često postanu uvjerene da treba da se povuku, da nisu prisutne jer su razdražljive, jer trpe bolove, smatraju to normalnim. Niko im nije rekao da to nije normalno i da to ne treba da bude njihov način funkcionisanja tokom mjesečnog ciklusa. U odnosu na to, gube samopouzdanje, često se isključuju iz društvenih aktivnosti, ne idu na sportska dešavanja, a djevojčice često spominju da, ako dobiju menstruaciju tokom treninga, tih pet do sedam dana ne idu na trening zbog straha da im neće proći jer nisu u mogućnosti reći treneru da ne mogu trenirati – radije kažu da su bolesne. Već od najranijeg uzrasta ih učimo da se povuku kada imaju menstruaciju, da šute o tome, da ne govore previše, da ne ističu svoje potrebe, i da ostanu mirne gdje jesu", pojašnjava psihologinja.
 
Saznajemo za još jedan poražavajući podatak, kako nam je ispričala naša sagovornica, u Bosni i Hercegovini postoje djevojčice koje same izrađuju uloške kako bi mogle ići u školu.

"Susrećemo se s djevojčicama koje nemaju finansijska sredstva za uloške i češće nego što možete zamisliti. Inflacija je nevjerovatna i utiče nažalost i na higijenska sredstva, samim tim sredstva koja su dostupna djevojčicama, djevojkama i ženama u marginizovanim grupama su značajno manja. One nekad imaju određeni iznos za taj mjesec za higijenska sredstva, kad uzmu to prerasporede u odnosu na prioritetna dešavanja. Isto tako znamo za slučajeve da su djevojčice, djevojke same izrađivale sebi higijenske uloške kako bi mogle da nastave da idu redovno u školu. Nažalost, dešava se, čest je slučaj, ali nekako nevidljiv upravo zbog one stigme o kojoj pričamo jer nikada, rijetko zapravo podijele to dok ih ne pitate direktno u razgovoru", zaključuje Vanja Sovilj.

Menstruacija i dalje tabu tema

O menstrualnom siromaštvu razgovarali smo i s Vedranom Zubićem, omiljenim "profom" u Bosni i Hercegovini.

Zanimalo nas je kako izgleda edukacija o menstrualnom zdravlju u srednjim školama u Kantonu Sarajevo.

"Vjerujem da biologija pokrije taj edukativni dio zašto dolazi do menstruacije, šta je to menstrualni ciklus itd. Na geografiji spomenem kad radimo rotaciju mjeseca, šta je to mjesečnica ili što se mjesec zove mjesec, naravno možda nije sastavni dio lekcije okretanje mjeseca oko zemlje, ali da znaju da je to period i što se to zove period. Nema neke konkretne veze sa geografijom, ali moram na taj način. Sama priča o menstruaciji je ostavljena razredniku ili razrednici na volji, nemam problem o tome pričati, mislim da o tome treba pričati, educiram svoju djecu", veli profesor Zubić.

Naš sagovornik naglašava da je menstruacija i dalje tabu tema u našem društvu.

"Apsolutno je to još uvijek tabu tema, možda ne kao ranije, ali sloboda u razgovoru o tome još uvijek nije potpuna. Kao razrednik sa djecom razgovaram o svim mogućim temama. U školi u kojoj radim, nemamo zabrana u tom pogledu, ali vidim da društvena zajednica i dalje oblikuje takav stav prema menstruaciji kao tabu temi.

O tome se može normalno pričati, pogotovo ako sam ja kao muškarac spreman govoriti o tome. Možda to zvuči kao stereotip, ali ako ja mogu razgovarati o toj temi, sigurno mogu i moje kolegice, jer iz vlastitog iskustva imaju još bolje razumijevanje toga.

Temu obično doživljavaju kao 'škakljivu', pa se djeca, osobito u dobi od 15 do 19 godina, stide razgovarati o tome. Međutim, oni nisu djeca, već stariji adolescenti. Drugo je pitanje hoćemo li im dopustiti da se educiraju kroz komentare na društvenim mrežama, gdje može svako pisati što god želi, ili ćemo im omogućiti edukaciju kroz školski sustav, koji je odgovoran za razbijanje tabua. Nadam se da će to s vremenom biti sve manje i manje tabu, jer primjećujem da, kad djeca dođu u srednju školu, prvotna stidljivost s godinama nestaje. Već u trećem razredu srednje škole to je sasvim normalna tema", smatra profesor.

Menstrualno siromaštvo povezano je sa ekonomskom situacijom u BiH, profesor Zubić ističe da ti faktori itekako utiču na pristup osnovnim menstrualnim potrepštinama.

"Za četveročlanu porodicu, potrošačka korpa iznosi oko 3000 KM. Šta uključuje potrošačka korpa? To su osnovne stvari poput hrane, računa, pa čak i sitnih proizvoda kao što su kaladont ili deterdžent, ali o menstrualnim proizvodima rijetko se govori. U jednoj četveročlanoj porodici imate dvije žene – majku i kćer, a u nekim slučajevima i više. Zamislite situaciju gdje je u porodici žena s tri kćerke, uzrasta od 13 do 19 godina. To znači četiri menstruacije mjesečno, a za to su potrebna određena sredstva.

U ekonomskim pričama nikad se ne govori o ovome. Više se raspravlja o tome imamo li dovoljno novca za cigarete, poskupljenju cigara, kruha ili mlijeka, ali nikad ne o menstrualnim proizvodima. Nažalost, kad dođe do rezanja u kućnim budžetima, ovo će obično biti prvi trošak koji će se smanjiti, jer se neće smatrati 'važnim' troškom. Zamislite situaciju gdje majka ima tri kćerke. Ovdje moramo početi razmišljati drugačije o ekonomiji. Možda neki ljudi misle 'pa dobro, imamo problem s hranom i energijom', ali za onog ko to doživljava, to je njegov najveći problem, jer, kao što je i s bilo kojim zdravstvenim problemom, kad vas boli zub, to je puno veći problem za vas od međunarodnih sukoba.

Jeste li primijetili da od 142 općine samo osam ima načelnice, dok su svi ostali načelnici muškarci? Proučite strukturu donosioca odluka – koliko je tu žena? Kako možete očekivati od nekoga ko nije osobno povezan s menstruacijom da razmišlja o tome u ekonomskom smislu? To je zaista fascinantno. Nikada niste čuli da je državni ili federalni parlament izdvojio sredstva za ovu potrebu, ali ste čuli da je izdvojeno 1,6 miliona za nabavku automobila. Šta je zaista važnije? Na kraju, nije stvar samo u tome što je menstruacija, već je to pitanje zdravlja. Ako ne vodimo računa o higijeni, to postaje ozbiljan problem", zaključio je profesor Zubić.

Koliko košta menstruacija

Odgovori na naš upitnik pokazali su da od 302 ispitanice, čak 112 njih mjesečno troši više od 15 KM na sanitarne potrepštine tokom menstruacije (ova cifra ne uključuje troškove tableta protiv bolova). Dakle, za jednu djevojku ili ženu, ukupni godišnji trošak iznosi oko 180 KM.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plata u novembru 2024. godine u Federaciji BiH iznosila je 1.401 KM, cijena po kojoj žene krvare previsoka je i za one koje su u stalnom radnom odnosu, a gdje su tu onda nezaposlene djevojke i žene?!

Sve naše sagovornice i sagovornici zalažu se za besplatne uloške i jačanje edukacije u školama, a jedno od rješenja u borbi protiv menstrualnog siromaštva uključuje smanjenje poreza na menstrualne proizvode.

Nekoliko zemalja u svijetu potpuno je ukinulo porez na menstrualne proizvode poput uložaka i tampona, prepoznajući ih kao osnovne potrepštine. Prva zemlja koja je ukinula "tampon porez" je Kenija, još daleke 2004, godine.

Škotska je prva zemlja na svijetu koja je 2020. godine u potpunosti učinila menstrualne proizvode besplatnim za sve. Mnoge zemlje su smanjile stopu poreza (npr. susjedna Hrvatska), ali ga još uvijek nisu potpuno ukinule. Španija je prva u Europi koja je uvela bolovanje zbog bolnih menstruacija.

Sarajevski otvoreni centar (SOC) pokrenuo je inicijativu da se u Bosni i Hercegovini ukine PDV od 17 posto na higijenske potrepštine, koju je u parlamentarnu proceduru Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i to 2021. godine uputio Damir Arnaut, tadašnji zastupnik Naše stranke.

Tim povodom, kontaktirali smo i Damira Arnauta, aktuelnog ambasadora BiH u Njemačkoj.

"Pokrenuo sam tu inicijativu jer duboko vjerujem u socijalnu pravdu, jednak tretman i dignitet svake osobe. I za te principe sam se uvijek borio takvim konkretnim potezima, a ne verbalno kao da sam na debatnim takmičenjima.Tada me je posebno iritiralo što je Ministarstvo finansija zagovaralo zadržavanje nulte PDV stope na kocku i lutriju, a protivilo se ovoj inicijativi. Inicijativu su ubili HDZ i SNSD i ne čudi me što je niko u ovom sazivu Parlamenta nije oživio", rekao nam je Damir Arnaut.

Građanke i građani Bosne i Hercegovine i u 2025. godini i dalje su žrtve tržišne anarhije - porezi su ostali isti na hljeb, uloške i automobile.

Parlamentarci bi vraćanjem inicijative za ukidanje PDV-a od 17% na higijenske potrepštine mogli ostvariti velike promjene koje bi značajno doprinijele smanjenju stope menstrualnog siromaštva u Bosni i Hercegovini. Parlamentarke, šta čekate?!