Koliko još Denisa, Amara, Vedrana, Mahira...

Ime Denisa Mrnjavca danas predstavlja simbol žrtve nasilja koje se nekažnjeno dešava na ulicama glavnog grada BiH. 

Denis je napadnut u sarajevskom tramvaju 5. februara 2008. godine. Na očigled putnika, trojica mladića bezrazložno su, brutalno napali sedamnaestogodišnjaka na povratku iz škole, nanijevši mu povrede od kojih je naredni dan i preminuo.

Građanke i građani obilježit će tužnu godišnjicu Denisove smrti polaganjem cvijeća na tramvajskoj stanici Tehnička škola u pravcu Ilidže, u subotu 6. februara 2016.godine u 11:00 sati.  

Organizatori ovog mirnog skupa, Udruženje mladih Denis Mrnjavac,  žele pokazati da nisu zaboravili Denisa i sve Denise, Amare, Vedrane, Mahire. U pozivu na ovaj skup, koji je upućen svima putem društvenih mreža, ističe se da će se tražiti pravda za sve koji je nisu još dobili.  

"Nakon navršenih osam godina od ovog tragičnog događaja, svjedoci smo da se ništa nije promijenilo kada je sigurnost naše djece i omladine u pitanju.

Nasilje nema naciju i nema vjeru i nema religiju. Nasilje nema dob, godine, spol, ni svrhu, ni cilj. Nasilje ne podliježe statistici, odupire se razumijevanju zdravim razumom, ne suzbija se represijom i čini se da društvo zabavljeno samim sobom, na njega nema pravog odgovora. 

Nasilje je svrha samom sebi i ima samo posljedice, krv, bol i duboku tragediju. Nažalost, nasilju, čini se, nema ni kraja…  Svaki dan, u svim dijelovima našeg grada i naše zemlje neki mladi ljudi i životi bivaju ugroženi i ugašeni kao rezultat nekog novog starog nasilja", kaže se u pozivu Udruženja Denis Mrnjavac.   

"Na nasilje reagiramo tek kad se dogodi, kad pokaže ružno lice i kad čujemo za još jednu žrtvu. Tada se ponovo zabrinemo, pričamo o preventivi, o reagiranju, knjiškim i akademskim floskulama i sve se vrlo brzo zaboravi da bi nas novi nasilni čin trgnuo iz uronjenosti u svakodnevicu i pokazao nam da ništa od onoga što smo pričali nema smisla ako se konačno i odlučno nešto ne preduzme. Borba protiv nasilja počinje u porodici, nastavlja se u vrtiću i školi, traje kroz cijeli život i nikada ne prestaje. 

Borba protiv nasilja ne može i ne smije prepustiti bilo kojoj instituciji; to mora biti i jeste dužnost svakog čovjeka. Niko nije pošteđen, niko nije siguran i niko nije imun na nasilje. Samo je pitanje vremena, prilike i okolnosti. Nasilnici su među nama. Čekaju. Osvrtom na proteklih osam godina, svjedočimo da je nasiljem nad djecom stradao veliki broj mladih života, Amar, Vedran, Mahir i mnogi dragocijeni životi. 

Denisov slučaj podigao je mnoge na noge, pa smo bili svjedoci protesta širom naše zemlje. Danas se ovaj slučaj, pamti u Pravosudnim spisima kao jedini slučaj u kojemu je izrečena maksimalna kazna trajanja zatvora maloljetniku za počinjeni zločin. Ali nešto više od toga da se uradilo, da se spriječe slični događaji i nije… 

Udruženje želi očuvati sjećanje na Denisa, kako bi u svojim nastojanjima bili podrška mladima i onima koji su direktna žrtva, da se borimo za bolje sutra, da mladi nose ovu državu za svijetliju budućnost. Svaki život je dragocijen i važan, zaključuje se u javnom pozivu koji je upućen građankama i građanima Sarajeva.