Kako su Sarajlije podržavale Gazu: Na Facebooku, a ne na ulicama

Najlakše je optužiti drugoga za vlastitu nemoć. 

Baš tome ovih dana svjedočimo u slučaju napada na Charlie Hebdo: najčešća izlika za verziju događaja u Parizu ''u kojoj nije dobro ubijati ljude, ali su se smijali s vjerom i Poslanikom'', jeste da su svi životi jednako vrijedni.

Najčešća pitanja koja nam se postavljaju jesu zašto novinari ne pišu u Gazi ili o tome kako je u Nigeriji za samo dva dana ubijeno više od 2.000 ljudi.

Naš je svijet kao i obično dvoličan. Takve tvrdnje, osim što nisu tačne, još su i blesave. Kako bismo znali za pokolje na Bliskom Istoku i u Africi da novinari ne izvještaju o njima.

Kad je o nama riječ poslovično smo dvolični. Lako se ''solidarisati'' s Gazom na društvenim mrežama ili tagovati #freegaza. Ali kad se neka takva manifestacija održava u Sarajevu obično bude dvadesetak istih "osumnjičenih" i to su obično novinari.

I pored diskutabilnog kvaliteta rada određenih kolega, ipak se može reći da imamo bolje novinare nego društvo. Naša prava istina o nama su prijeteći komentari u kojima se prizivaju religijske vrijednosti, a istovremeno zove na puštanje krvi.

Prisjetimo se kako su protesti podrške narodu Gaze u Sarajevu izgledali sredinom prošle godine. Gužve nije bilo. Bilo je naših reportera. 

Foto: Radiosarajevo.ba

Foto: Radiosarajevo.ba