Intervju / Ivančić: Hrvatska nema šta da se miješa u unutrašnje stvari BiH

08. 06. 2018. u 18:50:00 Faruk Zametica

Shares: 50

Tribina pod nazivom "Ko će preživjeti slobodu i demokratiju" koju su zajednički realizirali sarajevski i beogradski forumZFD u saradnji s Peščanikom održana je u srijedu u prostorijama Networksa u Sarajevu.

Tim povodom u Sarajevo je došao Viktor Ivančić, jedan od osnivača i dugogodišnji glavni i odgovorni urednik Feral Tribunea.

"Bio sam lani, navratim ja jednom godišnje, kako me put nanese. Ja sam odavde i ne dolazim nikada kao objektivni promatrač", rekao je Ivančić na početku razgovora za Radiosarajevo.ba.

Radiosarajevo.ba: Uzeli ste učešće na tribini pod nazivom "Ko će preživjeti slobodu i demokratiju". Da li se novinarstvo zaista treba obračunati samo sa sobom i kakva je budućnost nezavisnih medija?

"Situacija jeste loša s novinarstvom kao strukom, a da ne govorimo o medijima. Nezavisnih medija je sve manje. Kada sam rekao da bi se novinarstvo trebalo obračunati sa samim sobom, mislio sam prije svega na neke društvene štete koje je novinarstvo izazvalo, još od rata na ovamo. Govorim o nekom prosjeku, ne generalno, ali neka većinska struja novinarstva u svim ovim zemljama regiona je bila neka prethodnica rata, to huškanje te neke medijske mašinerije. I sada kada čujem kako bi se mediji trebali suočiti s prošlošću dolazim do zaključka da bi se mediji trebali suočiti sa samima sobom, a ja ne vidim da se neka katarza dogodila u međuvremenu. Tako da mi je to stalno reproduciranje jedne te iste obmane.

Novinarska struka je struka koja bi trebala služiti zajednici i donositi neku korist zajednici. Kod nas je novinarstvo počinilo dosta štete i zbog toga sam rekao da bi se trebalo obračunati prvo sa sobom. Mnogi su novinari imali praktično zločinačku ulogu. Novinarstvo i mediji obično nisu na strani građana nego su u službi bogatih i moćnih", kaže Ivančić.

Radiosarajevo.ba: Da li su mediji zadržali taj isti kurs iz 90-ih? Veliki dio glasačkog tijela nema pristup Internetu i većinu informacija crpi iz medija koji su pod kontrolom vladajućih stranaka. Koliko je to dobro ili loše?

"Ušao je jedan ideološki sklop u novinarstvo. Nacional-žurnalizam je neka temeljna odrednica novinarstva na ovim prostorima. Naprosto je nacionalizam postao dio profesionalne norme. Vi imate onih pet obaveznih 'W' u svakoj novinarskoj formaciji, ali ako izostaje jedna domoljubna nota, ili neka državna emocija, ta se vijest ne smatra dobrom. To je kapilarno ušlo u struku već 30 godina i reproducira se i danas", kaže Ivančić.

Radiosarajevo.ba: Kako gledate na hrvatsko pitanje u BiH? Kako gledate na politiku Dragana Čovića? Da li bi treći entitet pomogao Bosni i Hercegovini i Hrvatima u BiH?

"Ne gledam nikako. To je ista stvar koju smo govorili i o medijima. To je politika koja je prouzročila mnogo zla ovdje. Samo zadnji u nizu tih eksponenata službene Hrvatske politike, još od vremena Tuđmana do danas. To je nešto o čemu ja imam najgore mišljenje. Ja svakako nisam neko ko se bavi pragmatičnom vrstom politike, a i ne vjerujem u te stvari. Ja ne mogu kao neko misleće biće vjerovati u etničke podjele, te etnički čiste teritorije. Meni je to duboko strano i smatram to opasnim i kao pretpostavku nekih budućih sukoba. Smatram to dovršetkom nekih ratnih pretenzija. Mislim o tome sve najgore", ističe Ivančić.

Radiosarajevo.ba: Koliko se Hrvatska miješa u unutrašnju politiku Bosne i Hercegovine?

"Hrvatska nema šta da se miješa u unutrašnje stvari BiH. Kada se miješa u to, onda je to neka nacionalna motivacija i kao pod firmom zaštite poboljšanja položaja Hrvata u BiH zapravo stalno iskazuje svoje ekspanzionističke frustracije. O tome je u Hrvatskoj službeno mišljenje uvijek drugo. Mi smo usvojili deklarciju o Domovinskom ratu u Saboru koja je potpuno negiranje istine. U njoj se tvrdi da Hrvatska nije bila agresor u prošlom ratu i da nije vodila agresivnu politiku nigdje, pa ni prema Bosni i Hercegovini. I to je usvojeno jednoglasno u Saboru, a pritom svi u Saboru znaju da to nije istina. Sa tim ciničnim gardom kompletno društvo ima problem. Današnje političke elite su zapravo na istim temeljima kao i one koje su rasturile Jugoslaviju i koje su dovele do masovnih krvoprolića. Prema tome nema razloga da im išta vjerujemo", kaže Ivančić.

Tribina

Radiosarajevo.ba: Kako komentarišete činjenicu da se Feral ugasio (2008. op. a.) u vremenu kada bi medijske slobode trebale biti zagarantovane, a preživio je ludilo 90-ih godina prošlog stoljeća?

"Mi smo se za svoju slobodu uvijek izborili. Mi smo zauzeli jedan svoj teritorij i bili smo u njemo sve vrijeme apsolutno slobodni. Ono što je dokrajčilo Feral je to takozvano medijsko tržište. Ono funkcionira kao spoj ekonomske, političke i marketinške moći. Oni su zapravo uvezani na mafijaškom principu i čak mislim da smo tih 15 godina koliko smo trajali, po zakonima fizike, predugo trajali. Mi smo se ugasili sa nakladom koja je bila trostruko veća nego što danas ima najprodavaniji tjednik u Hrvatskoj. Mi nikada nismo imali nijednu stranicu oglasa. Zbog toga što smo za oglašivače bili neugodna novina. Nismo se dovoljno disciplinirali da bi preživjeli.

Nama nije ni bilo u interesu da preživimo, nego da to što radimo - radimo onako kako mi želimo. Samo to medijsko tržište ima veliki totalitarni potencijal. Vidimo danas kako se to odražava, da i naklade novina jako padaju. Veliki je jedan nesporazum da novinarstvo preživljava od oglasa. To je nešto nespojivo. Ti radiš jedan proizvod, a živiš od drugog proizvoda. Proizvodiš novinski tekst, a živiš od oglasa, a pritom su ti novinski tekstovi de facto suprotstavljeni. To je strukturalno promijenilo čitav novinarski zanat. Došlo je do mixa tih žanrova međusobno. U ovom dobu demokracije imat ćemo manje medijskih sloboda nego što je to bilo u jednopartijskim sistemima", ističe Ivančić.

Radiosarajevo.ba: Možete li usporediti Hrvatsku danas i u trenutku kada se Feral ugasio?

"Samo se progradiralo. Mi smo sa tom svojom smrću bili jedna vrsta avangarde jer smo najavili i smrt ostalih medija. Ništa se tu bitno novoga ne događa. Kako su stvari zadane tako se i razvijaju. Ortački kapitalizam djeluje sve snažnije i snažnije. Ne vidim tu neku naročito perspektivu. Osim što su u međuvremenu ti mainstream mediji na korporativan način 'zapišali teritoriju', zauzeli su teren. Kao novinar mislim da su ti mediji toliko ogrezli da ih se ne isplati popravljati. Vjerovatno se više isplati podrivati ih na neki način. Ja sam pred nekom penzijom i puno mi je draže djelovati s nekih alternativnih, marginalnih pozicija nego biti u toj mass medijskoj industriji.

Neki mediji rado objavljuju i kritiku takve vrste. Kapitalizam ima to svojstvo da kritiku protiv sebe okrene u svoju korist. Bolje je djelovati s alternativih pozicija, koliko god mislili da ima manje utjecaja. Pa čak ni u to nisam više siguran, da imaju manje utjecaja. Ljudi zaboravljaju koliko publika danas često prati medije s jednim otklonom. Ljudi danas uzmu novine i kažu da vidimo šta novine danas lažu. To nije vjerodostojan odnos. Nekada može biti utjecajniji portal sa manje čitalaca kojem publika vjeruje, nego neki tabloid koji ima pet uskličnika na naslovnoj stranici", kaže Ivančić.

Radiosarajevo.ba: Kako komentarišete radikalizaciju i ponovno buđenje nacionalizma?

"Mislim da nacionalizam nikada nije ni otišao s ovih prostora. Vidimo da je u posljednjih nekoliko godina buknuo iznova na ovim prostorima. Ta matrica nikada nije napuštena i vi uvijek imate tu sinusoidu. Čas smo malo umjereniji, čas smo manje umjereni. Što se Hrvatske tiče ponajveću krivnju za to nema čak HDZ, nego SDP. Kada je SDP bio na vlasti nije se želio obračunati s tom matricom. Uvijek su imali tu iluziju da oni mogu ponuditi neku finiju i umjereniju varijantu nacionalizma. Neku građansku ili baršunastu varijantu nacionalizma. Građanski prihvatljivu. To je velika iluzija i to je jedna velika šteta zbog toga što nije napušten jedan model koji proizvodi zlo. Nema dobrog i finog nacionalizma. On je de facto postao način života i mjeri se da li ga pijete u čašama od dva decilitra ili u flaši od litra.

Nije to alternativa po mom mišljenju i zbog toga je ušao u novinarsku profesiju kao zanatska norma. Stalno se vrti isti film, a ove države su konstituirane kao neke mučeničke zajednice. Mediji ih opslužuju svojim redovnim porcijama stresa. Mediji proizvode permanentni osjećaj ugroženosti i panike. Te zajednice onda tako žive. Postoji ta potreba da rat ne bude prekinut. Postoji ta potreba da se mentalitet ratnog stanja reproducira u mirnodopskom periodu. U jednom tekstu sam koristio izraz ranoholizam, što bi bila neka ovisnost o ranama. I političke i medijske elite se zaista trude da te rane nikada ne zacijele. Onda stalno nastupaš po liniji svojih frustracija, po liniji svog nekog invaliditeta. To počinje biti neka odlika koju nosiš kao orden", kaže Ivančić.

Radiosarajevo.ba: Zbog čega se loše vijesti čitaju bolje od onih pozitivnih?

"Mogu priznati da nakon svega ne 'kužim' šta se zbog čega čita. Ono što sam shvatio kod sebe kao autora je da težim ka što manjem broju čitatelja, ali da budu što kvalitetniji. Da znam da postoji neko povjerenje između mene i onog koji čita. Mediji stalno nastoje stvoriti pasivnu publiku. Politički upotrebljivu publiku koja će cijelo vrijeme imati svijest da ne može ništa napraviti. Ta pasivizacija ljudi, to jeste agenda medija", ističe Ivančić.

Tribina

Radiosarajevo.ba: Zbog čega su Hrvati toliko protiv Istanbulske konvencije?

"Zbog crkve, a kada kažem crkva onda mislim na kler i te nove desničarske organizacije koje su duboko klerikalne i pronose jednu ideju katoličkog fanatizma. Te aktivističke organizacije sliče na neku vrstu katoličkih falangi, koje aktivistički djeluju vrlo ažurno po Hrvatskoj. Povod za to je bilo uvođenje rodne ideologije, međutim generalna težnja je da se stvori što konzervativnije društvo i da se ono ponaša u skaldu s nekim katoličkim normama. Ne bih se čudio da se na isti način organiziraju akcije zabrane pobačaja. Već sada država u tome na neki način opslužuje crkvu. U Hrvatskoj se može govoriti o odnosu države i katoličke crkve na način da imamo zapravo državnu crkvu i crkvenu državu.

U većini gradova je pobačaj toliko otežan, iako nije zabranjen zakonom, da se praktično ne izvodi. Žene odlaze negdje drugo. U Splitskoj bolnici, a to je grad od 250.000 stanovnika, godišnje se obavi deset legalnih pobačaja. Našli su zgodnu formu za to, jer liječnici imaju mogućnost da ulože prigovor savjesti. To je potpuni nonsens. Ja bih to poštovao da ne radiš zbog prigovora savjesti pa da zbog toga dobiješ otkaz. Da snosiš neke posljedice. Recimo u bivšem sistemu Jehovinim svjedocima vjerska uvjerenja nisu dozvoljavala odlazak u vojsku. Onda oni zbog prigovora savjesti ne bi odlazili u vojsku, ali bi odlazili na robiju godinu dana. Ovdje je omogućeno liječnicima da to rade bez ikakvog rizika. I tako se većina njih ponaša ideološki poslušno, a onda privatno u ordinaciji van bolnice rade pobačaje za pare. Dolazi do rekatolizacije, rekonzervatizacije društva koje je već sada opskurno. Dosta je neugodno živjeti u takvoj zemlji", kaže Ivančić.

Radiosarajevo.ba: Vidjeli smo na tim protestima protiv Istanbulske konvencije da mnogi nisu znali zbog čega su na protestima. Šta je tu u pitanju?

"Manipulacija je velika, puno se laže. Radi se o tome ko će kako nastupiti i kojim će populističkim folskulama privući mase. Drugo je širenje straha, stalno širenje straha od drugih i drugačijih. Huška se na izbjeglice. Nedavno je bio slučaj da je policija u Hrvatskoj pucala na neke kombije s izbjeglicama i ranili su dvoje djece metkom u glavu. To su bile rasprave, a policija je rekla da su pucali u gume. Kao da su djeca bila u gumama. Niko nije problematizirao taj sam čin kao de facto rasistički. Oni su znali da su neki ljudi u kombiju, a ipak su pucali. Sve su to na neki način ponašanja u skladu sa sustavom vrijednosti koje se trenutno zadaje - dakle normalno je pucati na izbjeglice", ističe Ivančić.

NEMA KOMENTARA