Istorija stripa na Bistriku - Prvi dio

Zlatna era stripa na ovim prostorima bile su 80-e godine prošlog stoljeća. Bogato izdavaštvo i veliki broj strip-publikacija ostavilo je veliki trag. U nekadašnjoj Jugoslaviji, gotovo da nije bilo kuće u kojoj se nije moglo pronaći barem nekoliko svezaka sa crtanim junacima. Tako je bilo i u mikrokosmosu zvanom Bistrik, sarajevskoj starogradskoj mahali. U mnogome ni po čemu različit od bilo kojeg drugog kraja u bivšoj Jugoslaviji, a opet tako svoj, i Bistrik je imao svoju povijest stripa.

Piše: Adnan Učambarlić, Radiosarajevo.ba

U našoj kući, strip je bio nezaobilazno štivo.

Čitali su ga svi – mama, tata, amidže, dedo, pa čak i nana kada bi se dograbila Politikinog zabavnika. Naravno, sve je počelo sa Mikijevim zabavnikom, Mikijevim almanahom i sličnim stripovima za djecu, u kojima su i oni stariji mogli naći nešto za sebe. Sreća za generacije 80-ih bila je u tome da odraste u periodu kada su izlazile čitave gomile stripova za djecu, a gotovo svačiji džep si ih je mogao priuštiti. Vremenom sam, u iščekivanju novih brojeva svojih stripova, počeo otkrivati i druge, ozbiljnije, stripove koje su čitali stariji ukućani.

Svako je imao nekog svog omiljenog junaka – tata i dedo čitali su Texa i Tarzana, amidže Bleka, Zagora, Mister Noa i Alan Forda, mama je voljela Modesty Blaise i frajera Komandanta Marka, a Politikin zabavnik su čitali svi. U takvom okruženju stvarala se utopijska slika svijeta: junaci su uvijek dobri, a negativci simpatično zli.

Čitati strip na Bistriku, za razliku od današnjih vremena, bila je sasvim normalna stvar poput odlaska na utakmice nedjeljom ili kupovine dnevnih novina. Čitali su ga gotovo svi. Otac kaže da nisu imali puno izbora. I nisu. Generacije rođene u 50-im godinama prošlog stoljeća imale su na raspolaganju jedan TV kanal, i pravila su bila jasna: glava kuće bira šta će se gledati, a to su obično bile utakmice. Rijetko su odlazili u kino. Strip je bio najjeftiniji oblik zabave koji je sebi bezmalo svako mogao priuštiti, koštao je, otprilike, poput table čokolade, a manje od kutije cigareta. Također, strip se nikada nije tako zvao. Univerzalno ime za njega bilo je - roman. Vidjeti nekoga sa knjigom u ruci među djecom bila je rijetkost, ali roman/strip bio je prijatelj svih.   

Miki Maus i KPJ na zadatku razbijanja Kraljevine Jugoslavije

Danas je sa sigurnošću nemoguće utvrditi kad je izašao prvi strip na ovim prostorima, ali se pozdano zna da su se čitali još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Malo je poznato da je slavni junak Walta Disneya - Mickey Mouse - doživio svoj prvi javni progon 1937. godine i to u Kraljevini Jugoslaviji, koja je tako postala prva država u historiji koja je cenzurisala Disneya. Naime, Mickey, tada preveden kao Mika Miš, prvi put se pojavio 20. januara 1935. godine i beogradskoj Politici. Dvije godine kasnije, 1. decembra 1937. godine, na veliki praznik Kraljevine Jugoslavije, državni cenzor zabranio je strip Miki i njegov dvojnik u Politici.

 

Razlog je bila nevjerovatna sličnost između radnje stripa i onoga što se u narodu pričalo da se tada dešavalo na kraljevom dvoru. Hubert Harrison, dopisnik New York Timesa i Reutersa iz Beograda, ismijao je cijelu stvar. Izvještavao je svijet o ovim događajima i zbog toga je protjeran iz Beograda. Samom protjerivanju prethodila su ispitivanja u policiji. Harrison je vozom napustio Beograd, a u Zagrebu je dočekan kao heroj, ispričao je u jednom intervjuu Zefirino Grasi, dugogodišnji glavni urednik Politikinog zabavnika i vrsni poznavalac stripa.

Ipak, nakon protjerivanja, Mickey se vratio 28. februara 1939. godine u prvom broju Politikinog zabavnika, sa kojim i počinje prava priča o stripu na ovim prostorima. Generacije rođene nakon Drugog svjetskog rata vrlo brzo su prihvatile zabavnik, a čitali su se i Mirko i Slavko i slični stripovi sa tematikom NOB-a, Prince Valiant, Miki Strip, a 1. oktobra 1954. oktobra pojavljuje se i čuveni Plavi vjesnik, sa junacima kao što su Diabolik, Čelična pandža, Barracuda…

Ipak, prava revolucija stripa na ovim prostorima krenula je 1968. godine kada je novosadski izdavač Dnevnik pokrenuo čuvenu strip ediciju Zlatna serija, koja je objavljivala stripove talijanskog izdavača Sergio Bonelli Editore.

Iste godine Dnevnik je pokrenuo i svoju drugu ediciju Lunov Magnus Strip, koji je u početku izgledao kao specijalno izdanje svog prethodnika, jer su u njemu izlazili isti junaci, samo na većem formatu. Prvi broj je sadržavao i tekstualne priloge, uključujući i kompletan roman o Lunu kralju ponoći, u to doba vrlo popularnom junaku kojeg je, pod pseudonimomFrederik Ešton, pisao Mitar Milošević, jedan od urednika stripa. Pretpostavlja se da je tada bilo u planu da se u LMS redovno izdaju epizode ovog junaka i da je jednim dijelom edicija po njemu dobila i ime Lunov.

 

Istorija stripa na Bistriku - Drugi dio

Istorija stripa na Bistriku - Treći dio

Strip Mahala