Ispovijest žrtve trgovine ljudima: Prisjećam se svega i strah me

Trgovina ljudima je u krivični zakon Bosne i Hercegovine, kao posebno krivično djelo, ušla  2003. godine. Iako se broj registriranih od tada smanjuje, državni organi zaduženi za borbu protiv trgovine ljudima kažu da brojke ne prikazuju realnu sliku.

Na tajnoj lokaciji i pod obavezom pune zaštite njenog identiteta jedna žena žrtva otkriva svoju priču ekipi Al Jazeere. Liči na težak filmski scenarij.

Odrasla je s majkom u Sloveniji, sa 14 godina prihvatila ponudu za posao. Trebala je biti konobarica ili ugostiteljski tehničar - za što se i školovala.

"Ja sam radila, jedno par dana tako i nakon toga su oni rekli da nema nikakve 'fajde' da ja radim kao konobarica samo. I oni su meni, kao predložili, da ja radim kao striptizeta na šipki i po sobama", govori ona.

Njihov prijedlog podrazumijevao je samo jedan mogući odgovor.

"Ako ne bi pristala na ono što su mi ponudili ili bi bila bijena ili me ne bi bilo više na ovom svijetu."

Jedna od stvari koje nije smjela odbiti bila je i droga. Sa 18 je postala ovisnica, a periodu trgovine njenim tijelom rodila je četvero djece.

"Dvoje imam u Italiji, nemam kontakt s njima. Curica mi je bolesna, nepokretna. Sin mi je u hraniteljskoj porodici, uzela ga policija.“

Njenim se tijelom trgovalo 15 godina. Iz Slovenije je prebačena za Italiju, potom je prodata u Njemačku, zatim u Holandiju, pa Albaniju i na kraju je stigla na Kosovo.

"Kad god se okrenem mislim da su oni tu. Jednostavno, uhvati me strah i prisjećam se dosta puta tako kako su oni mene maltretirali, kako su me udarali i tako to. Svega toga se prisjećam."

Strah od svega što bi joj se dalje moglo desiti natjerao ju je da se na Kosovu sama prijavi policiji. Smještena je u sklonište, a potom deportirana u svoju matičnu državu Bosnu i Hercegovinu.

Teško otkriti slučajeve traffickinga

Za organe borbe protiv traffickinga, BiH je zemlja tranzita, krajnjeg odredišta i u posljednje vrijeme najčešće država porijekla trgovine ljudima.

U državnom Uredu za borbu protiv traffickinga kažu da su tome doprinijele socijalne prilike u BiH.

"To su prije svega siromaštvo, nezaposlenost, posljedice velikih migracionih kretanja, veliki broj raseljenih i izbjeglih. To generira razne socijalne probleme", kazao je Samir Rizvo, državni koordinator za borbu protiv traffickinga.

Za Rizvu, smanjenje brojki registriranih slučajeva seksualne eksploatacije znak je bolje organiziranosti mafije koja se bavi trgovinom. Danas je, priznaje, takve slučajeve teže otkriti.

Prema podacima UN-a, godišnji profit trgovine ljudima iznosi blizu 32 milijarde dolara. Ovom ilegalnom biznisu niti jedna svjetska vlada ne uspijeva stati u kraj.

Ovaj podatak u državnom Uredu borbe protiv trgovine navode kao alibi za gubljenje bitke protiv trgovaca bijelim robljem.