Hodidjed, zagonetna utvrda srednjovjekovnog Sarajeva

Takvo mišljenje uvriježeno je i u današnjoj historiografiji, no korijeni Sarajeva sežu mnogo dublje.

Na tada širom lokalitetu Sarajeva pronađeni su brojni arheološki nalazi još iz perioda neolita, odnosno mlađeg kamenog doba, a veliki broj nekropola stećaka ukazuje na to da je život u Sarajevu postojao još i u srednjem vijeku o čemu se sa sigurnošću može govoriti.

U srednjem vijeku Sarajevo je bilo dio srednjovjekovne župe Vrhbosna. Jedina utvrda koja je postojala u tadašnjoj Vrhbosanskoj župi je Hodidjed, jedna od brojnih gradina koju je srednjovjekovni narod izgradio na brdima iznad nekadašnjih gradišta.

O tačnoj lokaciji Hodidjeda i danas arheolozi vode rasprave. Općeprihvaćeno mišljenje među arheolozima je da se Hodidjed nalazio na stijeni između dvije Miljacke, odnosno Paljanske i Mokranske od kojih nastaje i rijeka koja protječe kroz glavni grad BiH.

Veliki broj arheologa mišljenja je da se Hodidjed nalazio u Bulozima, u današnjoj općini Istočni Stari Grad u kojoj danas postoji i selo Hodidid, no ipak neki stručnjaci opovrgavaju to mišljenje. 

Alija Bejtić je 1979. u svom radu iznio tezu kako se Hodidjed nalazio na Vratniku u Sarajevu. 

Ovakvo mišljenje ima i profesorica Vesna Mušeta-Aščerić koja je u svojoj doktorskoj disertaciji “Sarajevo u 15. stoljeću” detaljno obradila i istražila pitanje nekadašnjeg Hodidjeda, ali i pisala o samom nastanku Sarajeva i u Osmanskom carstvu, nastanku mahala...

“Dvije su osnovne iskristalisane teorije o nastanku Hodidjeda. Jedna je da on bio Buloški grad, odnosno utvrđenje u Bulozima, a druga da se srednjovjekovni grad nalazio na mjestu današnje Bijele tabije. Smatra se da je bio odbrambena tvrđava srednjovjekovnog trga koji se prostirao ispod njega. Ta srednjovjekovna utvrda bila je gotičkog tipa odbrambene tvrđave pravougane osnove sa četiri kule na ćoškovima, dakle čisto gotički tip utvrđenja. Peta kula nalazila se na ulaznim vratima. Taj Hodidjed se po mišljenju nekih autora nalazio upravo na mjestu današnje Bijele tabije. S dolaskom Osmanlija vrši se dogradnja tog utvrđenja u skladu s normama gradnje odbrambenih tvrđava u Osmanskom carstvu. Tako da imamo Bijelu tabiju koja je sastavni dio tog bedema koji je podigla Osmanska uprava”, rekla je za Radiosarajevo.ba profesorica Vesna Mušeta-Aščerić. 

Profesorica Mušeta-Aščerić navela je i kako nema potvrde da je Hodidjed zapravo Buloški grad, te kako sve ukazuje na sarajevsko utvrđenje.

“U literaturi se čak navodi kako 'Skender-paša (zamjenik Isa-bega Ishakovića) sjedi gore na Hodidjedu'”, dodala je profesorica za Radiosarajevo.ba.

Bejtićevu pretpostavku, pa tako i mišljenje profesorice Mušete-Aščerić, mogu potvrditi i arheološka iskopavanja na Bijeloj tabiji 2008. godine kada su pronađeni ostaci temelja srednjovjekovne građevine za koju se smatra da je najvjerovatnije bila utvrda. 

Iz arheološkog tima Muzeja Sarajeva te godine je navedeno kako ostaci "buloškog Hodidjeda" ne ukazuju na ništa srednjovjekovno, već da je taj grad izgrađen nakon dolaska Osmanlija, dok se vratnički grad može dovesti u vezu s Vrhbosnom, te kako se te dvije utvrde ne bi trebale miješati. 

Sličnog je mišljenja i historičar Haris Zaimović koji navodi za naš portal kako je suština da imamo dvije lokacije i da su obje tačne jer je vjerovatno riječ o dva mjesta s istim imenima, s tim da je jedna nastala u periodu dolaska Osmanlija - Hodidjed na mjestu gradine na sastavu Paljanske i Mokranjske Miljacke (na lijevoj obali rijeke), a druga lokacija je današnji Vratnik, odnosno tvrđava (Burg / Kastel / Bijela tabija).

"Ovaj drugi je iz perioda srednjeg vijeka s tim da ja moguće da je i stariji", dodao je Zaimović.

Kada je riječ o funkciji i značaju Hodidjeda, svakako da je značajan po tome jer je u njegovoj blizini moglo dođi do nastanka gradskog naselja, odnosno današnjeg Sarajeva, rekla je profesorica Vesna Mušeta-Aščerić za Radiosarajevo.ba. 

Hodidjed je, prema riječima profesorice, služio za odbranu srednjovjekovnog trga. Riječ je o trgu Tornik koji se nalazio na prostoru od Marijin-Dvora do ušća Koševskog potoka. O njemu su Osmanlije pisale po svom dolasku u Sarajevo, a i Isa-beg Ishaković spominje ovaj trg u svojoj vakufnami od prije 555 godina. 

"Hodidjed nije najvažnije pitanje sam po sebi ali jeste važno u onom smislu kada govorimo o temeljima Sarajeva, odnosno da ovaj grad nije nastao na nekoj 'pustahiji' nego da su u ovoj dolini Miljacke i Željeznice od ranijih vremena, pa i epoha, postojale neke naseobine. Kada je srednji vijek u pitanju, tu je svakako važan Hodidjed ali i druga mjesta poput Tornika (Utornik, Trgovište), Brodac itd. A tu je i naziv cijele župe Vrhbosna. Kada govorimo o ranijim epohama svakako su tu i Ilidža i Butmir. Znači Sarajevo nije nastalo na nenaseljenom i potpuno otvorenom prostoru", rekao je za Radiosarajevo.ba historičar Haris Zaimović.

Centar malog seoskog trga Tornik ili Utorkovišta nekada je bio na mjestu današnje raskrsnice između Higijenskog zavoda i Alipašine džamije. Etimologija naziva ovog trga seže do slavenskog naziva za utorak, jer se trgovina odvijala utorkom. Zbog toga što je trg bio mali nije bio važan tadašnjim velikim trgovcima iz Dubrovnika koji su vladali ekonomijom u regiji. 

S Isa-begovom vakufnamom mijenja se i naziv trga u Atik Varoš ili Staru Varoš. Naselje koje je bilo formirano oko trga dobilo je naziv 1468. godine Eski Trgovište ili Staro Trgovište. 

O tome je pisao u svojim putopisima i Evlija Čelebija navodeći kako su tri stotine vojnika čuvale klanac u kojem se nalazio trg i petnaestak "bijednih kućica".

„Ali kako je ovdašnja klima prijatna, čuvari su se u ovom klancu tokom vremena namnožili, sagradili kuće, zasadili vinograde i bašče i podigli napredno malo naselje. Kad je to vidio kralj, podigao je ovdje još i tvrđavu. Tokom vremena razvio se tu šeher i postao poznato trgovačko mjesto – bender", pisao je Čelebija.

Pretpostavlja se da je utvrda na Hodidjedu imala površinu od oko 5.000 metara kvadratnih, te dodatni obor površine od 6.500 metara kvadratnih. U osmanskom popisu iz 1455. godine navodi se kako je na Hodidjedu boravio dizdar i posada od 23 vojnika. Također, u literaturi se navodi kako je u tom osmanskom popisu Hodidjed u Bulozima zaveden kao selo koje je najvjerovatnije nestalo u požaru koji je izazvan nakon što je kralj Tomaš pokušao osvojiti tadašnji Hodidjed u Vrhbosni.

O tome da je Hodidjed u Bulozima pripadao redovima bosanskih vladara piše i u knjizi historičara i nekadašnjeg direktora Zemaljskog muzeja u Sarajevu gdje se navodi kako je buloški Hodidjed bio u rukama Stjepana Kosače 1444. i 1448. godine, te kako još od tada pokušavaju osvojiti utvrdu u Vrhbosni prije nego što će vladavinu nad njom preuzeti Osmanlije. 

Po dolasku u Vrhbosnu Osmanlije će širiti grad i dodatno utvrđivati utvrdu na Vratniku. No austrougarski princ Eugen Savojski opustošio je i spalio Sarajevo do temelja 1697. godine.

Tvrđavu na Vratniku Osmanlije su kasnije temeljito obnovile. Izgrađene su tri kapi-kule (na Širokcu, Ploči i Višegradska), te pet tabija. Tabije su imale istu svrhu poput i prethodne utvrde, one su bile zapravo opkopi i bedemi grada. Danas su najznačajnije Bijela tabija za koju se vjeruje da je nastala od staroga grada Hodidjed i Žuta tabija, završena 1809. godine.

Zub vremena, nebriga i nezainteresiranost,kada govorimo o zadnjih stotinu godina, sada već uzimaju danak, mišljenja je historičar Zaimović.

"Ako govorimo o Hodidjedu na Vratniku, on se koliko-toliko drži. Nadati se da će se obnoviti i imati neki sadržaj, a kada govorimo o onom na drugoj strani Miljacke, jednostavno nepristupačnost prostoru, a sada i entitetska linija ne daju da se išta tu radi. A postoji i ona naša stalna nebriga i nepostojanje svijesti da čuvamo starine", rekao je Zaimović za Radiosarajevo.ba.

Cijeli sastav Graditeljske cjeline - Stari grad Vratnik je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a među njima i Bijela tabija, stoji u odluci Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. 

Još 2003. godine je pokrenuta inicijativa za revitalizaciju kompletnog vratničkog bedema koju je pokrenuo Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo, pa su u okviru inicijative izvođeni konzervatorsko-restauratorski radovi na Bijeloj tabiji i kapi-kulama, sanaciono-restauratorski radovi na dionicama vratničkog bedema u ulici Bakije sokak, na dionici uz kapi-kulu na Širokcu...   

Ipak, i uz sve navedeno ne može se sa sigurnošću tvrditi gdje se nekada nalazio Hodidjed. "Otimanja" oko Hodidjeda i mjestu gdje se on nalazio u Bosni i Hercegovini su, kao i većina drugih primjera u kulturi, postala političko pitanje. Ali arheolozi i historičari su složni u jednom - ne zna se tačno gdje se nalazio Hodidjed, no svakako da je veoma važno i značajno mjesto u bogatoj historiji naše zemlje, ali i grada Sarajeva koji je ove godine obilježio 555. rođendan.