Ginekologinja Naima Imširija-Galijašević: Spolne bolesti moguće je prenijeti i poljupcem

Od karcinoma grlića materice u svijetu godišnje oboli oko 500.000, a umre oko 230.000 žena, dok u Evropi godišnje oboli oko 60.000, a umre oko 30.000 žena.

Piše: Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo.ba

Rak grlića materice je drugi po učestalosti kod populacije žena, odmah iza raka dojke i čini deset posto svih malignih tumora žene.

U borbi protiv podmukle bolesti od koje u svijetu svake dvije minute umre jedna žena, redovni pregledi i Papanikolau test mogu otkriti prve promjene na grliću materice i ukazati na razvoj karcinoma.

No, kada je u pitanju opće spolno zdravlje, postoje brojna pitanja koja žene nekada ne žele ili se ustručavaju postaviti ginekologu. 

Zamolili smo prim. dr. sci. med. Naimu Imširiju-Galijašević, specijalisticu ginekologije i akušerstva, supspecijalisticu fetalne medicine Ginekološko-akušerske klinike Sarajevo da odgovori na nekoliko vrlo zanimljivih i korisnih pitanja, za koje vjerujemo da će biti vrlo edukativna za naše čitateljice i čitatelje.

Da li ranice na grliću materice obavezno moraju značiti prisustvo kancera ili mogu biti izazvane i drugim uzrocima? Koji su simptomi cervikalnog raka i kakve su preporuke u liječenju? 

Takozvana ranica na grliću materice česta je promjena koja zahtijeva redoviti nadzor ljekara i svakako PAPA test. Najčešći uzročnik ovakvih promjena je HPV virus, koji se prenosi seksualnim kontaktom. Ukoliko se takvim promjenama pridruže ruputure grlića maternice tokom poroda, infekcije i/ili druge traume, obim takvih promjena može navesti ljekara da opisane lezije i tretira (krio-postupcima, elektrokoagulacijom, laserom, ili konizacijom). Ovakve se promjene bolje vide pod povećanjem (kolposkopija), iako se u većine slučajeva jasno naziru i prostim okom. Prema tome, ovakve promjene se trebaju redovno kontrolirati kod nadležnog ginekologa. 

Ginekolog Drljević za Radiosarajevo.ba: Seks bez zaštite jedan je od uzroka raka grlića materice

Karcinom cerviksa je ozbiljno oboljenje koje može ugroziti zdravlje i život žena. To je deseti najčešći uzrok smrtnosti među karcinomima u svijetu. Karcinom cerviksa je najčešći karcinom po incidenciji među ženama u BiH poslije karcinoma dojke. U većini zemalja pa i u BiH, incidencija karcinoma cerviksa je u padu radi ranog otkrivanja i uspješnijeg liječenja.

Abnormalne ćelije grlića rijetko izazivaju simptome. Ipak simptomi se mogu pojaviti kada abnormalne ćelije dovedu do promjene kvaliteta i izgleda tkiva grlića. 

Najčešći simptomi su: 

- Vaginalno krvarenje koje nije uobičajeno ili promjene u menstrualnom ciklusu koje se ne mogu objasniti.

- Krvarenje i bol u toku seksualnog odnosa

- Krvav vaginalni iscjedak.

- Promjena na vaginalnoj porciji grlića vidljiva na ginekološkim pregledima.

Navedeni simptomi mogu ukazivati na ozbiljno oboljenje, pa kod prepoznatih simptoma treba bez oklijevanja potražiti stručnu pomoć. 

Koliko je bitno redovno se testirati na HPV i raditi PAPA testove? 

Prvi PAPA bris treba napraviti nakon prvog spolnog odnosa, a nakon toga, prema uputi ljekara. Svaka žena bi trebala jednom godišnje posjetiti ginekologa i uraditi PAPA test jer jednogodišnja kontrola čak za 90 posto smanjuje rizik umiranja od karcinoma grlića materice. Uzimanje brisa je jednostavno, brzo i bezbolno, a idealno vrijeme je od 10. – 20. dana ciklusa jer je tada uzet bris idealan za citološku dijagnostiku. 

HPV testiranje se vrši na preporuku ginekologa, u slučajevima kada se uoče promjene na grliću materice. Ovakva vrsta testiranja se svakodnevno rade na UKCS – GAK.

Preporučujemo pacijenticama da rade redovne PAPA briseve i tako preveniraju razvoj karcinoma grlića materice. 

Kakva je razlika između podtipova HPV virusa – HPV niskog i visokog rizika? Koliko dugo se HPV zadržava u organizmu, te da li je tačna informacija da kada se jednom zarazite HPV-om, on ostaje u organizmu doživotno? 

HPV (Humani Papilloma Virus) spada u grupu virusa sa više od 100 tipova od kojih je 30 spolno prenosivo. U većini inficiranih HPV-om neće se razviti nikakvi simptomi, a infekcija će proći sama od sebe. Tipovi virusa koji izazivaju značajnije abnormalnosti na PAPA testu nazivamo tipovima visokog rizika. 

Infekcija ovim tipovima može dovesti do razvoja karcinoma grlića materice, vagine, anusa i penisa kod muškaraca. 

Drugi tipovi (niskog rizika) obično uzrokuju manje citološke abnormalnosti na PAPA testu ili genitalne bradavice (kondilome).

Prema nekim studijama čak 35 posto spolno aktivne populacije ima neki od tipova HPV-a, ali on nije opasan sve dok ne izazove ozbiljnije oboljenje. Postoje rizične skupine (promjena više seksualnih partnera, seksualni odnosi s promiskuitetnim partnerom, pušenje, oslabljen imunitet...) kod kojih postoji veća vjerovatnoća obolijevanja. Infekcija HPV-om ne znači sama po sebi da će virus perzistirati doživotno. U većini slučajeva organizam nađe način da se izbori s ovim tipom virusa, svojim imunim sistemom. Ako se ipak zadrži nekoliko godina, može početi da se razvija bolest koju je neophodno na vrijeme prepoznati i liječiti.  

Zbog čega izbijaju kondilomi i kako ih liječiti? Postoje li neke mjere predostrožnosti za one koji su ih već imali, pa uklonili?

Kondilomi su visoko zarazna spolno prenosiva bolest, koju uzrokuju niskorizični tipovi HPV virusa. Skoro je nemoguće biti siguran od ove bolesti, s obzirom na to da partner može biti prijenosnik virusa, čak i ako na sebi nema vidljivih simptoma. 

Dovoljan je samo dodir sa zaraženom kožom ili kontakt preko tjelesnih tečnosti prilikom seksa da biste se zarazili. Ovo je razlog zašto je ova bolest postala svjetska epidemija. S obzirom na to da se kondilomi jako brzo šire, potrebno ih je odmah nakon dijagnostike tretirati u nadležnoj ustanovi jednom od navedenih metoda: tekućim hemikalijama, krioterapijom (smrzavanje), elektrokoagulacijom (paljenje), tretman interferonom, laserskim tretmanom ili hirurškim uklanjanjem. Nadležni ginekolog ovisno o vrsti i obimnu promjene će se odlučiti za jednu od navedenih terapija.

Postoji mogućnost recidiva (ponovljenje) infekcije, jer se HPV infekcija ne može u potpunosti izliječiti. U tom slučaju potrebno je ponoviti tretman. 

Koliko često imate pacijentice kojima je dijagnosticirana neka spolna bolest? Da li se spolne bolesti mogu dobiti neseksualnim putem?

Spolno prenosive bolesti su bolesti koje se prenose izravnim kontaktom pri spolnom odnosu. Uzročnici su virusi, bakterije, gljivice i ostali mikroorganizmi. Te se bolesti mogu prenijeti tjelesnim tekućinama, kao što su sjemena i vaginalna tekućina i krv. Neke se prenose i poljupcem. Iako nemamo zvaničnog registra za spolno prenosive bolesti na nivou BiH, pretpostavka je da će svaka četvrta spolno aktivna osoba oboljeti od nekog oblika spolno prenosivih bolesti tokom života. Prema sadašnjim nepotpunim statistikama oko 65 posto svih oboljelih osoba su mlađe od 25 godina. 

Ginekolog Kozarić za Radiosarajevo.ba: Da li je spolne bolesti moguće prenijeti neseksualnim putem

Spolno prenosive bolesti pokazuju u posljednjih desetak godina velike promjene u uzročnicima, manifestaciji bolesti, posljedicama i prognozi. Klasične spolno prenosive bolesti kao sifilis i gonoreja su sve manje zastupljene iako se u nekim sredinama ponovo javljaju. Najraširenija bakterijska spolno prenosiva bolest je uzrokovana bakterijom Chlamidya trachomatis, a od virusnih uzročnika u moderne spolne bolesti poznatije kao 4H ubrajamo – HPV, Hepatitis, Herpes, HIV.  

Rizici koji pogoduju nastanku spolno prenosivih bolesti su: rani početak spolnog života, sa 16 godina i manje, djevojke su podložnije razvoju infekcije, promiskuitet (tri i više partnera ) znatno povećavaju rizik, spolni odnosi bez zaštite...

Osim seksualnog, spolne bolesti mogu se prenijeti na druge način, prije svega krvlju, najčešće zajedničkom upotrebom igala i šprica kod uzimanja droga, ili sa zaražene trudnice na dijete tokom trudnoće i poroda. Posebnu pažnju treba obratiti na činjenicu da se virusni uzročnici prenose direktnim kontaktom kože s kožom (poput virusa herpes simpleks ili HPV-a). 

Zaštita kondomom neće biti dovoljna ako žarište infekcije nije njime pokriveno. Savjetujem mladim ljudima da prije stupanja u intimne odnose vode računa o svim navedenim rizikofaktorima, a ukoliko dođe do pojave simptoma infekcije, trebaju se obratiti nadležnom ginekologu što prije radi ordiniranja terapije. Na taj način će ublažiti posljedice i sačuvati svoje reproduktivno zdravlje.

Koliko su česte gljivične infekcije i zbog čega se one javljaju kod žena? Kada je pojava bijelog pranja "normalna", a kada se treba zabrinuti?

Gljivične upale rodnice vrlo su česte i čine oko 35 posto svih vaginitisa. U 80 do 90 posto slučajeva uzročnik je Candida albicans. 

Rizične skupine za obolijevanje od gljivičnih infekcija su djevojčice, trudnice, pacijentice u postmenopauzi, te pacijentice oboljele od dijabetes mellitusa. Dugotrajna upotreba antibiotika narušava vaginalnu floru, te su takve pacijentice sklonije gljivičnim oboljenjima. 

Simptomi vulvovaginalne kandidijaze najčešće su svrbež, crvenilo, otok i karakterističan vaginalni iscjedak. On je bijele boje, nema mirisa i tipično grudvičaste konzistencije. U određenom broju slučajeva navedeni simptomi mogu biti prisutni i bez ikakvog iscjetka.

Liječenje kandidijaze može biti sistemsko, lokalno ili često kombinirano. Upotrebljavamo skupinu lijekova koji se zovu antimikotici, često u kombinaciji s antibioticima. Vrlo je korisno i podizanje broja laktobacila jednim od danas dostupnih preparata na tržištu. Simptomi se rješavaju u oko 90 posto slučajeva, ponovno javljanje bolesti je često, pogotovo u trudnoći. 

Unatoč činjenici što samo mali broj partnera obolijeva, preporučuje se istodobno liječenje i partnera.

Vaginalni iscjedak uvijek je prisutan u rodnici i ne mora ukazivati na upalu. Sastoji se od vode, sluzi, odbačenih epitelnih stanica, bakterija i elektrolita. Njegova količina i sadržaj mijenjaju se ovisno o fazi menstruacijskog ciklusa, oskudan je prije puberteta i oko menopauze, a obilniji u generativnoj dobi. U normalnim okolnostima, vaginalni iscjedak je bjeličast, viskozan, lagano pahuljičast i nema mirisa.

Pacijentica s oskudnim vaginalnim iscjetkom nema razloga za brigu, jer je to fiziološko stanje. Tek pojavom zakova upale i gore navedenih simptoma se treba javiti nadležnom ginekologu radi ordiniranja terapije. 

Koji je najbolji vid kontracepcije i koliko je efikasna?

Kontracepcija obuhvata niz metoda koje imaju za cilj da spriječe nastanak neželjene trudnoće. Dostupna kontracepcijska sredstva na BiH tržištu su: kontracepcijske pilule, IUD (spirala), spermicidna sredstva, kondomi.

Hormonalna kontracepcija - kontracepcijska metoda za žene: u tu vrstu kontracepcije spadaju kontracepcijske tablete, hormonske injekcije i hormonski umeci i flasteri. Sve hormonalne metode može propisati samo ginekolog, odnosno liječnik.

Prije odluke o načinu i vrsti kontracepcije obavezno je uraditi ginekološki pregled i PAPA test. Pojedine vrste kontraceptivnih sredstava su kontraindicirane kod određenih oboljenja (npr antibebi pilule kod proširenih vena, oboljenja jetre, pušenja). 

Kontracepcija je poželjna i korisna, ali treba biti oprezan prilikom upotrebe i ne uzimati je bez prethodne konsultacije ginekologa. Treba napomenuti da su kontracepcijske pilule i spirala najefikasniji vid kontracepcijskih sredstava. 

Da li je siguran seks tokom trudnoće i da li postoji period kada se treba suzdržavati?

Zdrava trudnica koja nema rizičnu trudnoću (prijeteći pobačaj, prijeteći prijevremeni porod, nisko usađena posteljica) može imati spolne odnose u trudnoći. 

Preporučujemo oprez i izbjegavanje odnosa ukoliko nadležni ginekolog procijeni da bi moglo doći do ugrožavanje trudnoće i ploda.

Nakon što žena doživi spontani pobačaj ili napravi abortus, koliko dugo je potrebno tijelu da "dođe k sebi"? Koliko se preporučuje čekati prije nove trudnoće?

Abortus (pobačaj) je prema definiciji namjeran ili spontan prekid trudnoće prije sposobnosti ljudskog ploda za samostalan život, do 24 sedmice trudnoće. 

Dijeli se na rani i kasni, spontani i namjerni, nekomplicirani i komplicirani. Ovisno da li je pobačaj završen medikamentoznim putem (savremena metoda) ili hirurškom klasičnom intervencijom (kiretaža, vakuum aspiracija) odlučujemo koliki će period odmora biti potreban do nove trudnoće. 

Na GAK-u se već nekoliko godina prekidi trudnoće rade medikamentoznim putem (bez hirurške intervencije). Imamo sjajne rezultate, tako da pacijentica može zatrudnjeti već nakon jednog ili dva menstrualna ciklusa. U slučaju kompliciranih prekida trudnoće nadležni ginekolog će procijeniti i dati preporuku za novu trudnoću.

Na koji način dijete pripremiti na dolazak prve menstruacije?

Prva menstruacija je najvažnija pojava koja upućuje na sazrijevanje ženskih spolnih organa. Dobiva se između 9. i 14. godine života. Ovaj period života svaka djevojčica doživljava na njoj svojstven način. Ono što je važno jeste da se dijete podstakne da postavlja pitanja i razriješi sve nedoumice koje ima. Otvoreni razgovori u porodici su od presudnog značaja. Najveći strah kod djevojčica jeste da se prva menstruacija može javiti u školi. Najvažnije je osigurati joj set za takve slučajeve koje može redovno nositi i koji će joj davati osjećaj sigurnosti. U set staviti uložak te joj objasniti kako se koristi, te rezervni veš. 

Osjetljivu fazu prelaska iz djetinjstva u odraslu dob zajednički treba prebroditi bez (ili sa što manje) neželjenih posljedica, koje kasnije mogu utjecati na život djeteta.

Psihološki pristup djevojčicama, prije svega majke, a potom i odgojno-obrazovnih institucija su presudni u sazrijevanju i prihvatanju menstruacije kao dijela svakodnevnog života. Samo zdrava žena redovno menstruira. 

Šta je to što svaka žena mora reći svom ljekaru/ginekologu kad dođe na pregled, kako se osloboditi stida?

Svaka žena s početkom seksualnog života treba da počne dolaziti na ginekološke preglede i u ginekološka savjetovališta. 

Otvoren razgovor s ginekologom otklonit će brojne nedoumice i strahove koje žene imaju. 

Na tržištu postoje brojne brošure i literatura koja može informirati pacijentice. Smatram da svaka obrazovna institucija (škole, fakulteti) treba u svom programu imati predmete koji će djevojke i mladiće usmjeravati da za svoje nedoumice potraže stručnu medicinsku pomoć u nadležnoj ustanovi.

Preventivno djelovanje i oslobađanje stida bi dovelo do znatno boljeg očuvanja reproduktivnog zdravlja, kao i zdravlja u cjelini. 

Pravilna edukacija bi smanjila broj spolno prenosivih bolesti i neželjenih maloljetničkih trudnoća koji su najveći problem adolescentne populacije.

Pratite forum portala Radiosarajevo.ba - registrirajte se, komentirajte, predlažite teme!