Francis Di Tommaso: Skidam kapu mladim sarajevskim dizajnerima

Večeras u Sarajevu počinje drugi po redu SOS Dizajn Festival, koji će i ove godine ugostiti različite stručnjake iz oblasti dizajna, a svojim posjetiteljima donijeti mnoštvo radionica, predavanja, izložbi i drugih zanimljivosti.

Jedan od gostiju Festivala je Francis Di Tommaso, direktor School of Visual Arts Galleries, čija će izložba 'Slike iz podzemne: Plakati iz podzemne željeznice od 1947. do danas' otvoriti večerašnji Festival.

Škola vizuelnih umjetnosti (SVA) vodeća je u obrazovanju umjetnika, dizajnera i kreativnih profesionalaca već više od šest decenija, a izložba 'Slike iz podzemne' okuplja na jednom mjestu 52 od mnoštva postera za postavljanje u ogromnom njujorškom sistemu metroa.

Posteri Škole za vizuelne umjetnosti postavljeni u podzemnim željeznicama New Yorka, nisu tu isključivo radi umjetničkog izraza, oni su tu kako bi reklamirali i promovisali SVA. Ipak, ono zbog čega su posebni i ono što ih je učinilo toliko popularnima u posljednjih 60 godina jeste činjenica da je na njihovo kreiranje utrošeno dosta kreativne energije.

Izložba 'Slike iz podzemne' bit će zvanično otvorena večeras u 19:30 u Galeriji Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu; FOTO: Damir Hajdarbašić, Radiosarajevo.ba

''Radi se zapravo o ideji osnivača Škole vizuelnih umjetnosti, Silasa Rhodesa, koji je osmislio ovakav koncept kako bi privukao pažnju na svoju školu umjetnosti. Prije svega, tu je slika koja vam privuče pažnju da pomislite: 'Wow, to je zanimljivo', ili - To je nevjerovatno... predivno je, ili pak uznemirijuće... šta god'', pojašnjava za Radiosarajevo.ba Di Tommaso.

Zašto baš podzemne željeznice?

''Iz razloga što su toliko prometne, te okupljaju mnoštvo ljudi koji stoje okolo, čekajući voz. U šta će gledati? U tračnice, u pod, u plafon? Ipak, ako im date predivne postere, njihovu će pažnju privući upravo oni. Radije željeznica nego primjerice ulica, kojom ljudi ubrzano prolaze. Ovdje čekaju. I gledaju. Predivna forma za pokazati ono što Škola vizuelnih umjetnosti jeste'', objašnjava Di Tommaso koncept postera izloženih u metroima.

FOTO: Damir Hajdarbašić, Radiosarajevo.ba

Ipak, svrha postera, dodaje on, nije isključivo oglašavanje, već posteri posjeduju i određenu umjetničku dimenziju, što se vrlo rijetko može vidjeti većini reklamnih oglasa u javnom prostoru. Oglašavanje na velikim prostorima, smatra Di Tommaso najčešće nije kvalitetno urađeno, te je uglavnom komercijalne prirode, dok na SVA posterima ljudi imaju priliku vidjeti i kreativni rad ilustratora, grafičkih dizajnera, pa čak i slikara.

Razlika između umjetnosti u javnom i zatvorenom prostoru

Isti posteri koji su izloženi u podzemnim željeznicama New Yorka, u Sarajevu će biti prezentirani u jednom posve drugačije kontekstu; oni više ne služe za oglašavanje, već imaju isključivo umjetničku namjeru, u kontekstu grafičke umjetnosti.

U javnom prostoru, priča Di Tommaso, cilj je pokazati umjetnost pred što većim brojem ljudi, i to sa porukom koju će svi shvatiti i razumjeti, te na neki način biti intrigirani. Upravo iz tog razloga, smatra on, javno se ne mogu prezentirati radovi koji su previše nasilni, ili pak obiluju seksualnim sadržajem. S druge strane, u galerijama i zatvorenim prostorima, u koja ljudi svjesno odluče da uđu, možete pokazati mnogo kontroverzniji, eksplicitniji sadržaj i sve ono što u javnom prostoru niste u mogućnosti.

FOTO: Damir Hajdarbašić, Radiosarajevo.ba

''Jednim od primjera uspješnije umjetničke postavke smatram spomenik veteranima Vijetnamskog rata u Washingtonu. Jako je jednostavan - crni granitni zid na kojem su ispisana imena stradalih vojnika. S jedne strane je izuzetno emotivno i potresno, a s druge, radi se o predivnom i vrlo elegantnom primjerku land arta'', objašnjava Di Tommaso.

'Imitacija je najiskrenija forma laskanja'

Kako je biti umjetnik u New Yorku - umjetnički izuzetno plodnom teritoriju? Koliko je prisutno natjecanje među umjetnicima?

''Tu ima dosta toga što se može vidjeti, doživjeti... možeš imati dijalog sa mnogim ljudima, što poboljšava i tvoj vlastiti rad. Da, ima zaista mnogo natjecanja za pažnju, ali na duge staze uspijevaju nadareni i oni skloniji ličnoj promociji. Ponekad umjetnici koji su jako dobri umru u siromaštvu i anonimnosti, da bi se njihov rad počeo cijeniti tek nakon njihove smrti'', priča Di Tommaso.

FOTO: Damir Hajdarbašić, Radiosarajevo.ba

Ipak, kako u moru svega što je 'već viđeno' biti i ostati originalan?

''Tu je uvijek neko sa novim idejama... ipak, je li sve u originalnosti? Johann Sebastian Bach je kopirao Vivaldija, Palestrinu i druge... i u tome je bio bolji od njih! Dakle, nije bio originalan uopšte. Mislim da je originalnost relativno moderan koncept i nešto što smo mi samima sebi nametnuli – 'biti originalan je sjajno, a kopirati je loše i pogrešno'. Ja ne mislim da je taj koncept zdrav, želim ga izazvati. Ako to radiš dobro i ako pritom dodaš nešto svoje, onda ja tu ne vidim ništa loše. U potpunosti imitirati nekoga je druga stvar, ali ako pritome dodate nešto svoje, ljudi će to osjetiti. Na kraju krajeva, imitacija je najiskrenija forma laskanja'', zaključuje Di Tommaso.

Skidam kapu ovim mladim ljudima u Sarajevu...

Za kraj našeg razgovora, upitali smo Di Tommasa za komentar o angažmanu studenata sa Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, koji su prošle godine, još kao studenti organizirali prvi SOS Dizajn Festival.

FOTO: Damir Hajdarbašić, Radiosarajevo.ba

''Divim se ovim mladim ljudima, dizajnerima koji su sami organizirali SOS Dizajn Festival. Oni zaista pokazuju suštinu umjetnosti – oni u to ulažu svoje vrijeme, svoja sredstva, svoj novac, ne spavaju, ne jedu... a sve radi posvećenosti svojoj umjetnosti. Ne samo privatno, nego i na ovaj način - dovođenjem umjetnosti u ovaj grad. Iz tog razloga im skidam kapu, to su dizajneri koji mnogo obećavaju, te imaju čast da budu dio velike istočnoeuropske tradicije grafičkih dizajnera'', zaključio je u razgovoru za Radiosarajevo.ba Francis Di Tommaso.