FOTO: Porodica Baščaušević 150 godina 'kuje' zanat na Baščaršiji

Zanat je u Bosnu i Hercegovinu došao s dolaskom Osmanlija i od 16. stoljeća na istom, mjestu gdje se nalazi i danas, locirana je kazandžijska čaršija. Mada su se kazandžijski dućani mogli vidjeti i na Vratniku, centar ove djelatnosti je oko ulice Oprkanj na Baščaršiji.

Kazandžijski zanat već dugo godina rasprostranjen je u staroj sarajevskoj jezgri. U ovom zanatu predmeti se izrađuju od bakra i kalaja. Budući da se nekada predmeti od bakra, naročito posuđe, nisu samo kalajisali, nego i ukrašavali ornamentima i gravurama, to je davalo i umjetničku dimenziju ovim proizvodima.

Kazandžiluk na broju 15 - tamo se nalazi stara kazandžijska radnja porodice Baščaušević. Vlasnik radnje Zijad Baščaušević u razgovoru za Radiosarajevo.ba govori o 150 godina dugoj tradiciji koju je njegovala njegova porodica.

"Tradicija porodice Baščaušević datira od 1880. godine, kada je moj pradedo bio kazandžija na Baščaršiji. U ovoj radnji sam od 1977. godine i ljubav prema ovom poslu ne može se opisati - materijal i alat morate osjetiti pod rukom. Naravno, kako to obično biva u ovom poslu, ja sam zanat 'ispekao' uz svog oca, tako da sam četvrta generacija koja ovdje kuje", govori vlasnik Zijad.

Prenosi tradiciju na sinove

S obzirom na to da namjerava njegovati i dalje tradiciju Baščauševića u kazandžijskom zanatu, Zijad ističe kako se i kod sinova javila želja za ovim poslom. U razgovoru nam je ispričao i jednu zanimljivu anegdotu.

"Imam dva sina - 22 i 27 godina i oni su također predani radu. Naravno da će nastaviti nakon mene i ta me činjenica mnogo raduje. Kada su tek počeli da se bave ovim, svaki njihov rad stavljao sam na izlog i nastojao ga što prije prodati, nakon toga sam dolazio kući i davao im njihov zarađeni novac. To ih je dakako motiviralo da nastave dalje - bio je to samo vjetar u leđa", kroz smijeh govori Baščaušević.

Zanat nije kao prije 25-30 godina

Kao dugogodišnji zanatlija s Baščaršije, naš sagovornik ističe da ni rad ni prodaja nisu kao nekada. 

"Prije 25-30 godina sve je bilo drukčiji, mnogo se više cijenio unikatan, ručni rad - bez obzira na cijenu. Danas prevladava uvoz najviše iz Kine i Turske, iako se takvi proizvodi ne mogu porediti s ovim kakvi se mogu kod nas naći. Danas u nekada najprometnijoj trgovačkoj ulici - Sarači, nema više zanata, nikoga ne možete ni vidjeti ni čuti da kuje", govori Zijad.

Uprkos činjenicama, nada se da posao neće tako lako propasti i da će uvijek postojati - međutim ko će ga raditi?

"Bit će ovdje uvijek zanatlija, ali nikada kao sada ili kao prije. Međutim, postavlja se pitanje da li će biti mladih ljudi koji će ga znati kvalitetno raditi, koji će prodavati robu", pita se Zijad.

Posao koji se voli

Kazandžije slove za jedne od najuglednijih ljudi onoga vremena, u to vrijeme imati svoju obrtničku kazandžijsku radnju na Baščaršiji - nije bila mala stvar. Zijad ističe da je ovaj posao kao i svaki drugi, treba ga raditi predano i s ljubavlju.

"Naravno da volim svoj posao. Iza mene je dugogodišnja karijera i svaki dan se trudim napraviti nešto novo. Za jednu posudu mi otprilike trebaju četiri dana, ali kako godine prolaze okrećem se više velikim stvarima, ove sitnije ostavljam djeci. S obzirom na to da sam rano ostao bez oca, u životu sam bio veliki borac i '80-ih i '90-ih godina radio sam u Derventi, Doboju, Zagrebu, Šibeniku,  Poreču, a u Umagu sam imao svoju radnju", govori Baščaušević.

Šetnja Baščaršijom, sigurno smo, oduševit će svakoga, a možda vas potraga za unikatnim i jedinstvenim odvede upravo do Kazandžiluka na broju 15, gdje vas čeka ljubazni i veseli zanatlija.