Europski sud odlučio: Mostarka Irma Baralija dobila presudu protiv BiH

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio je presudu po tužbi Mostarke, potpredsjednice Naše stranke, Irme Baralija protiv države Bosne i Hercegovine zbog neodržavanja izbora u Mostaru.

Evropski sud za ljudska prava jednoglasno je presudio da je postojalo kršenje člana 1. Protokola br. 12 (opća zabrana diskriminacije) Evropske konvecije o ljudskim pravima.

U današnjoj presudi vijeća u predmetu Baralija protiv Bosne i Hercegovine (predmet br. 30100/18), Europski sud za ljudska prava je, jednoglasno, odlučio da je došlo do povrede člana 1. Protokola broj 12. (opća zabrana diskriminacije) uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.

Predmetni slučaj se ticao pravne praznine koja je onemogućila podnositeljici predstavke, lokalnoj političarki koja živi u Mostaru, da glasa i bude birana na lokalnim izborima.

Mostarka Irma Baralija tužila državu Bosnu i Hercegovinu

Sud je utvrdio da je pravna praznina nastala propustom vlasti da izvrše odluku Ustavnog suda iz 2010. godine, koja se ticala odredaba koje su regulirale lokalne izbore u Mostaru, te nalagala vlastima da usklade te odredbe sa Ustavom.

To je za posljedicu imalo situaciju gdje su posljednji lokalni izbori u Mostaru održani 2008. godine, te gdje je gradom upravljao gradonačelnik koji od 2012. godine nije imao potrebni demokratski legitimitet.

Takva situacija nije bila u skladu s načelom vladavine prava. Sud stoga nije mogao prihvatiti argument Vlade da je višegodišnje kašnjenje u izvršenju odluke bilo opravdano potrebom da se dođe do dugoročnog i održivog rješenja za podjelu vlasti, te da se očuva mir i omogući dijalog između različitih etničkih grupa u Mostaru.

Tužena država je stoga prekršila svoju obavezu da poduzme mjere da zaštiti podnositeljicu predstavke od diskriminatornog postupanja po osnovu njenog mjesta prebivališta i da održi demokratske izbore u Mostaru. 

Sud je također utvrdio, jednoglasno, na osnovu člana 46. (obaveznost i izvršenje presuda) da tužena država mora izmijeniti relevantno zakonodavstvo najkasnije u roku od šest mjeseci nakon što ova presuda postane konačna, navodi se u presudi.