Dan kada je gorjela sportska ljubimica Sarajeva: Suze za Zetru

Maj 1992. bio je jedan od najgorih mjeseci u ratnom Sarajevu. Građani Sarajeva tek su postajali svjesni kakvo se ludilo sprema, napadnuto je Predsjedništvo, granatiran grad, porodilište je izbušeno teškom artiljerijom...

A jedan od najtežih dana dogodio se 21. maja.

Oko podneva, tog sunčanog proljetnog dana, granata ispaljena s neprijateljskih položaja s Kromolja, zapalila je sportsku dvoranu u kojoj su osam godina ranije održavane olimpijske utakmice.

Podsjećanja radi, Zetra je i izgrađena za potrebe zimske Olimpijade koja se 1984. održala u Sarajevu. "Nikla" je 1983, a u njoj su se nalazili ledena dvorana, dvoranska staza za umjetničko klizanje i hokej, te otvorena staza za brzo klizanje.

Ime je dobila po skraćenici za 'Zelenu transverzalu', što će se među radikalnim krugovima, posebno onim 'preko Drine', posmatrati kao provokacija. A nije moglo biti dalje od ove teorije... ime su joj dali projektanti Dušan Đapa i Lidumil Alikalfić koji su predstavili sljedeći koncept: Grad Sarajevo je longitudinalne forme, a ideja je bila da toj formi doda 'zelena transverzala' koja se pružala od sjevera, od brda Kik i da se koševskom dolinom, kao oazom zelenila i oazom sporta, spoji sa Skenderijom te Trebevićem...

Tog majskog dana, nakon granatiranja, strašan plamen proširio se dvoranom.

Vatrogasci i pripadnici Teritorijalne odbrane pokušali su se boriti s vatrenom stihijom i konstrukcijom koja je škripala pod vatrom... No, u 13.46 sati počinje rafalna vatra po okolini Zetre.

Novinar koji se čuje na TV snimku kaže kako se vatrogasci ne boje vatre, već metaka... i pored granatiranja, doveli su i dizalicu oko 14 sati, s kojom su pokušali gasiti krov. Pola sata kasnije, počinju se obrušavati izgorjeli dijelovi.

Snimci zapaljene Zetre već stižu na TV ekrane diljem Sarajeva i građani su u šoku, u suzama... nevjerovatno je da nestaje i njihova sportska ljubimica. U posljednjem trenutku šalje se poziv za Međunarodni olimpijski komitet (MOK) i njenog predsjednika Juana Antonia Samarancha.

Dan kasnije, priznaje se poraz. Konstrukcija je popustila pod vatrom i Zetre više nema. 

Stiglo je obećanje. Čim ludilo okonča, izgradit će se nova Zetra. I tako je i bilo. Godine 1999. je obnovljena i danas nosi ime po Samaranchu.

Nažalost, nikad joj se nije vratila predratna sportska slava. Ledena ploha u Zetri traje najduže 60 dana u godini. Tužno je i što ju je ZOI "založio" kod banaka kako bi podijelio plaće, a sad se nema ni za to. Zetru zato pohode raznorazni pjevači i nadriljekari, a rukovodioci Zetre nisu u partnerstvu s klubovima koji bi mogli pomoći da Zetra zarađuje od sporta.

Rukovodioci Zetre, naime, smatraju da ledeni sportovi nisu profitabilni, ali nastojat će, obećavaju, produžiti vijek ledene plohe.

Zbog ovakvog stava, selidba sportaša iz Zetre na neku novu lokaciju, pitanje je dana.