Četničke i desničarske organizacije u službi ruske politike u BiH

Srpski nacionalizam je u prošlom vijeku, u Bosni i Hercegovini, izvršio veću destrukciju nego bilo koji drugi, posebno kroz četničku nacionalističku i fašističku ideologiju u Drugom svjetskom ratu (1941-1945) i Odbrambeno-oslobodilačkom ratu (1992-1995). Danas poraženi i frustrirani srpski nacionalisti se rusifikuju stvarajući time iluziju da su snažniji nego što jesu, ali time i prikrivaju sve razmjere vlastitog poraza.

Problem je u tome što oni nikada nisu doveli u pitanje svoje ciljeve, a to je stvaranje „velike Srbije“, čak ni metode, zločine i rat. Njihov zvanični narativ bio je da su “branili narod”, ali su poraženi uslijed nepovoljnih međunarodnih okolnosti. Kada su osjetili da su se promijenile globalne okolnosti počela je faza reafirmacije, zatražili su reviziju postojećih granica i ponovno stvaranje srpskih državica koje bi se kasnije ujedinile u tu „veliku državu“.

Kozaci i vukovi

Znajući da bez jakih saveznika te ciljeve nije moguće ostvariti sada su spremni da se stave u funkciju ruske politike kojoj trenutno odgovara destabilizacija Balkana i Evrope.

Da bi to postigla Rusija pruža pomoć ultradesničarskim i nacionalističkim organizacijama i pokretima koje dobijaju dodatni značaj za vrijeme otvaranja kriza ili kada i sami u njima učestvuju (npr. u Ukrajini i Crnoj Gori).

Ovi pokreti i organizacije agresivno promoviraju ruski nacionalizam, osnivaju paravojne organizacije (npr. Kozački odredi, Noćni vukovi, Srbska čast) koje u sprezi sa lokalnim desničarskim organizacijama (Četnički ravnogorski pokreti, Srpski narodni pokret-Izbor je naš, Zavjetnici), vrše zastrašivanja povratnika, veličaju ratne zločince i dr., a posebno su uporni u sprovođenju anti NATO kampanja. Brojni pripadnici ekstremne desnice vide Putina kao heroja te NATO i EU kao fašističke tvorevine, a njihovi argumenti proizvedeni su u ruskim propagandnim radionicama.

Zbog zločinačke ideologije i uloge koju su imali u proteklim ratovima najveću pažnju javnosti privlače četničko-ravnogorskaudruženja. Trenutno je registrirano 16 udruženja i sva djeluju na prostoru bosanskohercegovačkog entitete Republika Srpska (RS) koji baštine klerofašsitičku ideologiju i politiku Draže Mihajlovića i četničkog pokreta iz Drugog svjetskog rata.

Sve četničko-ravnogorske organizacija legalno djeluju na području Bosne i Hercegovine. Sve su prijavljene u RS-u a njihov legalitet proizlazi iz rješenja sudova u RS-u.

Evidentirani su i u Zbirnom elektronskom registru udruženja i fondacija u Bosni i Hercegovini. Za svakog od njih je naveden puni naziv, skraćeni naziv, sjedište, ovlašteni predstavnik i sud u kojem je registrovan. Svoje klerofašističke i nacionalističke ideologije šire putem svojih medijskih platformi i web portale na kojima se svakodnevno oglašavaju.

Zanimljivo je da veliki broj četničkih udruženja djeluju na području Bosne i Hercegovine (u bh. entitetu RS) u kojoj su se odvijale neke od najznačajnijih antifašističkih bitaka i koja je bila žrtva nacionalizma 90-ih godina prošlog vijeka.

I ako nerijetko pokušavaju sebe predstaviti onim što nisu, univerzitetski profesor Slavo Kukić upozorava da su „četnici bili i ostali fašisti.“

Na osnovu djelovanja jasan je njihov ideološki identitet - uopće se ne razlikuje od onog iz
Drugog svjetskog rata.

Neki od sljedbenika i pripadnika četničkih organizacija to pokušavaju drugačije prikazati tvrdeći da im je svrha postojanja zaštita tradicionalnih vrijednosti, pa čak i zalaganje za mir i antifašizam.

Regrutiraju mlade

Kukić je upozorio i na njihov historijski revizionizam te naglasio da su "Četnička udruženja sljedbenici jedne fašistoidne ideologije iz 40-ih godina prošlog vijeka. Samo im se ta vrsta vrijednosti može pripisivati. Sve ostalo su spinovi, sve ostalo su podmetanja.“

Pomenuta četničko-ravnogorska udruženja najviše pažnje i uznemirenja javnosti izazovu za vrijeme njihovih godišnjih okupljanja i postrojavanja u Višegradu, uz karakterističnu četničku ikonografiju. Iako ove godine nije bilo okupljanja zbog pandemije koronavirusa, njihove aktivnosti nisu prestale.

Nakon historijskog revizionizma u Srbiji i izjednačavanja četnika i partizana, odnosno proglašavanje četnika antifašistima i tobože nosiocima oslobodilačke ideje po uzoru na one koje su nosili Draža Mihailović i ravnogorski četnički pokreti u entitetu RS stvorio se takav ambijent da je „sasvim normalno“ da postoje takva udruženja.

Cilj njihovih godišnjih postrojavanja u Višegradu ali i na ostalim mjestima, kada slave četničke komadante i bitke iz drugog svjetskog rata, uvjek obučeni u četničke uniforme, koje asociraju na počinjene teške zločine, je zastrašivanje povratnika u lokalnim sredinama. Oni se liderima RS nude kao rezervna vojska ili dio entitetskih paramilitarnih snaga, koju su u više navrata najavljivali čelnici iz RS, izgrađujući kapacitet da regrutuju i radikaliziraju mlade, reklamirajući militantni etnofašizam.Oni žele učiniti atraktivnim jedan etnofašistički srpsko-ruski mačizam i militarizam.

Cilj ovakvih aktivnosti je da se u takozvanim srpskim zemljama stvori što razgranatija i masovnija mreža raznorodnih, paramilitantnih i metodološki različitih grupacija koje će spajati jedna ideološka paradigma: antizapadnjaštvo, neofašističke i neočetničke varijacije Ljotićeve ideologije krvi i tla i jak proruski sentiment. To je paravojska kojom će se prvo obezbijediti unutrašnja vlast, zastrašiti pripadnici drugih nacija a zatim zastrašiti politički protivnici i po ideološkoj, i po nacionalnoj liniji.

Ni Višegrad, odnosno mjesto Udrulje, u kome je podignut spomenik Draži Mihailoviću, nije slučajno odabrano za mjesto godišnjih okupljanja četnika. U posljednja dva rata, u ovom gradu i regiji istočna Bosna četnici su počinili teške zločine, prema Bošnjacima i ostalom nesrpskom življu.

U Višegradu su početkom 1992.godine,u ubijanju civila, pored četnika učestvovale i kozačke formacije koje su dobrovoljno ratovale u sastavu VRS u BiH. Uz sve to, treba imati na umu da su, u današnjoj deskripciji entiteta RS, ruski dobrovoljci "heroji" bez kojih nje (RS) ne bi bilo i kojima se podižu spomenici.

Kusturica i Dodik

Tako je na Bikavcu u Višegradu 2011. podignut spomenik ruskim dobrovoljcima, koji su stradali učestvujući u agresiji na BiH, zajedno sa Šešeljevim četnicima. Zapravo na ovom mjestu, se već duže vrijeme pokušava stvoriti jako rusko uporište na Balkanu, čiji su najistureniji eksponenti reditelj Emir Kusturica i Milorad Dodik, koji su upravo u Višegradu izgradili Andrićgrad, gdje mogu promovirati nacionalističke, velikosrpske i proruske ideje, i ako ni na jednom drugom mjestu kao na ovom nije konsekventnije i brutalnije provedena politika „etničkog čišćenja“.

Ono što je zamislivo i ostvarivo u Bosni i Hercegovini, koja je kao jugoslavenska republika bila među državama pobjednicama u Drugom svjetskom ratu, nije zamislivo i ostvarivo u drugim evropskim zemljama.

Bosna i Hercegovina, koja je kao jugoslavenska republika bila među državama pobjednicama u Drugom svjetskom ratu, postala je scjecište neofašističke i nacionalističke ideologije kroz djelovanje raznih četničko-ravnogorskih udruženja.Kakve bi reakcije bile i šta bi se desilo kada bi se postrojavali sljedbenici višijevskog režima u Francuskoj, fašizma u Italiji ili nacizma u Njemačkoj?

Loša poruka se šalje ako se ne mogu zabraniti ovakva udruženja i ako se ljudi koji promoviraju te vrijednosti slave, a ne sankcioniraju. Stoga se četnički pokreti i organizacije mogu smatrati samo logičnom posljedicom politike koju personificira Milorad Dodik i mnogi drugi oko njega iz interesnog, političkog i ideološkog kruga.

Rusija pokušava da svoj utjeca na neke evropske i balkanske zemlje ostvari revidirajući historiju Drugog svjetskog rata, prikazujući sebe kao perjanicu antifašizma i da to bivšim jugoslovenskim i balkanskim narodima „upakuje“ kao njen doprinos oslobađanja „slavenske braće“.

Otkud onda, osim ako nije licemjerje, da agresivna ruska politika na Balkanu nesumnjivo podržava ove revanšističke tendencije srpskog nacionalističkog projekta oličenog i kroz djelovanje četničkog pokreta koji je bio na strani fašizma.

Na kraju, treba podsjetiti na nazive i sjedišta četničkih udruženja:

1. Organizacija Ravnogorskog četničkog pokreta
Adresa: Stari Grad br. 69, Trebinje
Ovlašteni predstavnik: Savo Spaić
Registracioni ured: Osnovni sud Trebinje

2. Udruženje četničkog ravnogorskog pokreta
Adresa: Vidovdanska 53, Banja Luka
Ovlašteni predstavnik: Nedjo Ošap
Registracioni ured: Osnovni sud Banja Luka

3. Ozrenski četnički korpus "Cvijetin Todić" Striježevica - Doboj
Adresa: Striježevica, Doboj
Ovlašteni predstavnik: Radenko Milovanović
Registracioni ured: Osnovni sud Doboj

4. Udruženje veterana Četničkog ravnogorskog pokreta Republike Srpske
Adresa: Bijeljina, Bijeljina
Ovlašteni predstavnik: Stojan Nikolić
Registracioni ured: Osnovni sud Bijeljina

5. Udruženje veterana Četničkog ravnogorskog pokreta Semberije
Adresa: Bijeljina, Ul. Jovana Dučića Br. 4, Bijeljina
Ovlašteni predstavnik: Mlađo Kalajdžić
Registracioni ured: Osnovni sud Bijeljina

6. Srpski četnici Odred Cvijetin Todić Doboj
Adresa: Srpskih Sokolova 2/205, Doboj
Ovlašteni predstavnik: Ilija Burić
Registracioni ured: Osnovni sud Doboj

7. Ravnogorski pokret otadžbine Srpske Istočno Sarajevo
Adresa: Pale
Ovlašteni predstavnik: Dušan Sladojević
Registracioni ured: Osnovni sud Sokolac

8. Ravnogorski pokret Semberija iz Velike Obarske
Adresa: Velika Obarska - prostorije Mjesne zajednice, Bijeljina
Ovlašteni predstavnik: Drago Tanacković, Milan Mihajlović
Registracioni ured: Osnovni sud Bijeljina

9. Ravnogorsko-romanijski pokret Sokolac
Adresa: Jove Jankovića bb, Sokolac
Ovlašteni predstavnik: Goran Dobrilović, Veljko Papić, Danko Vukojčić
Registracioni ured: Osnovni sud Sokolac

10. Narodni ravnogorski pokret
Adresa: Bijeljina, Ulica 27. marta 100, Bijeljina
Ovlašteni predstavnik: Milan Majdančević
Registracioni ured: Osnovni sud Bijeljina

11. Nevladina organizacija "Ravnogorski pokret Šekovića i Osmaka"
Adresa: Papraća Bb, Šekovići
Ovlašteni predstavnik: Željko Ristić
Registracioni ured: Osnovni sud Sokolac

12. Ravnogorski pokret Čajniče
Adresa: Čajniče, Čajniče
Ovlašteni predstavnik: Darko Mašić
Registracioni ured: Osnovni sud Trebinje

13. Ravnogorski pokret gradski odbor Doboj
Adresa: Kralja Aleksandra 56, Doboj
Ovlašteni predstavnik: Jovo Vukeljić
Registracioni ured: Osnovni sud Doboj

14. Ravnogorski pokret srbskih zemalja Ugljevik
Adresa: Ugljevik, Ulica Ćirila I Metodija Br. 1, Ugljevik
Ovlašteni predstavnik: Zoran Lukić
Registracioni ured: Osnovni sud Bijeljina

15. Ravnogorski pokret Ugljevik
Adresa: Ugljevik, Trg Draže Mihailovića Broj 20, Ugljevik
Ovlašteni predstavnik: Aleksa Benović
Registracioni ured: Osnovni sud Bijeljina

16. Ujedinjeni ravnogorski pokret otadžbine srpske
Adresa: Karađorđeva 386/C, Banja Luka
Ovlašteni predstavnik: Slobodan Marić
Registracioni ured: Osnovni sud Banja Luka