Centar Delijaš kod Trnova: Dobar primjer bosanske humanosti prema migrantima

Piše: Faruk Vele

Dok svjetski mediji izvještavaju o užasnim uvjetima u kojima borave migranti u kampu Vučjak kod Bihaća, gdje s malo vode i nedovoljno hrane, bez struje, u okolnostima nedostojnim čovjeka, teško preživljava blizu 800 migranata, u drugom dijelu Bosne i Hercegovine potpuno suprotna slika i primjer na koji način naša, ipak, zemlja može dobro skrbiti za ljude čiji domovi su daleko od naše domovine.

Put bez povratka

Naime, nadomak Trnova nalazi se azilantski centar Delijaš, koji je specifičan jer u njemu borave uglavnom migrantske porodice. Samaca je malo. Trenutno je tu 50-tak osoba, doskora ih je bilo blizu stotinu, a ranijih godina maksimalno do 200 osoba.

Ovdje su trenutno osobe iz Afganistana, Iraka, Irana, pa i Kameruna, Pakistana... Mnogi su prodali sve i nalaze se na putu bez povratka.

Sve što Vučjak nije, ovaj centar jeste i on osigurava krajnje human odnos prema unesrećenim ljudima.

"Ovaj centar je sigurno ponajbolje organiziran... Ovdje prioritet imaju porodice sa djecom, dok je ranije u Centru bilo više samaca", priča upravnik Centra Dževad Koštović.

Budimo humani: Počinje akcija prikupljanja odjeće i obuće za migrante

Odgovor na pitanje zašto tu nema više osoba vjerovatno se može pronaći u činjenici da se Centar nalazi prilično daleko od većih urbanih sredina, ili još važnije, od granice sa Evropskom unijom. Većina njih želi upravo tamo i nije im namjera ostati u našoj zemlji. Mnogima se na području EU već nalaze članovi porodice, koji tvrde da pristojno žive.

Migrantske porodice u Delijaš dolaze uz pomoć IOM-a. Aktivisti navedene organizacije porodice u Trnovo dovoze iz Ušivka kod Hadžića i drugih centara.

Nakon registracije, posebna pažnja se posvećuje provjerama osoba pristižu, budući većina nema nikakve dokumente, a kako bi se utvrdilo da li za njima postoje određene potrage.

Migrantima je dozvoljeno slobodo kretanje (što se uredno evidentira), pa oni svakodnevno odlaze do Trnova ili Sarajeva, uz obavezu da se vrate do 22 sata.

Zdravstvena njega i učenje bosanskog

Osigurana im je potpuna zdravstvena njega. Sklopljeni su ugovori s Kliničkim centrom i Općom bolnicom.

Primjerice, jednom migrantu ukazana je pomoć jer je imao problema s okom nakon što ga je punac, navodno, udario štapom po glavi kada je pogriješio put!?

U Centru iščekuju i skori porod jedne migrantice.

Osobe koje su smještene u Azilantskom centru imaju besplatnu pravnu pomoć koju pruža organizacija "Vaša prava", Bosanskohercegovačka inicijativa žena, čije aktiviste samo zatekli prilikom posjete Centru, pruža im psiho-socijalnu pomoć.

"Prevodioci, psiholog, socijalna radnica... Uvijek je jedan tim na raspolaganju. Tu su razne animacije sa ženama poput šivanja, šminkanja... Radi se sa djecom. Imaju turnire u fudbalu, basketu, stonom tenisu...", pojašnjava nam Kostović.

Djeci je omogućeno i školovanje u školi u Dejčićima kod Trnova, učenje bosanskog jezika, ali zbog čestih pokreta malo se njih ozbiljnije zainteresiralo za školovanje.

"Ovdje je uz pomoć UNHCR-a angažiran učitelj koji radi sa djecom. Oni koji žele, uče bosanski jezik", navodi Koštović.

Porodice primaju namirnice, pa obroke sami pripravljaju. Čini se to zbog različite kulture ishrane, kako bi, dakle, imali hranu koja više odgovara njihovom načinu života. Namirnice primaju u onim količinama koje su potpuno u skladu s međunarodnim standardima, i kvalitativno i količinski.

Do sada je zabilježen samo jedan incident, odnosno masovna tuča prije dvije godine kada je tu bilo puno više ljudi, a upravnik Kosović hvali dobru saradnju s lokalnom policijom.

Hvala Bosancima

Migranti koje smo imali priliku upoznati su srdačni i dobronamjerni porodični ljudi, uglavnom zabrinuti za svoju djecu.

U Centru smo tako sreli Rahmana iz Irana.

"Iza mene su jako, jako teški brdoviti putevi i šume. Ostavio sam veliki put iza sebe da dođem do Bosne. Narod Bosne je jako, jako dobar narod i prema nama su se, zaista, odnosili veoma korektno i sa velikim poštovanjem. Koristim priliku da im se zahvalim", kaže Rahman.

Pitali smo ga koje je njegovo krajnje odredište i gdje želi nastaviti život.

"Kada smo napuštali Iran, iskreno nismo imali konačno odredište, zemlju u kojoj želimo ostati. Bili smo fokusirani na sigurnost i očuvanje života i to je bio naš krajnji cilj", ističe naš sagovrnik.

Nakon što su ovih dana Crveni križ Kantona Sarajevo i organizacije Crvenog križa općina u Kantonu Sarajevo pozivale građane i pravne osobe da se od 20. novembra do 6. decembra uključe u akciju prikupljanja pomoći u toploj odjeći i obući za migrante i izbjeglice koji se nalaze na području Kantona Sarajevo, dio dobrih ljudi je ovih dana je stigao u Delijaš, gdje je, kako smo posvjedočili, uručio svoje pakete pomoći. To je posebno izazvalo radost kod djece koja borave u Centru.

Ovakvi primjeri, ipak, šalju snažnu poruku da u stanovnicima ove zemlje itekako ima humanosti i čovječnosti i da Vučjak nije prava slika Bosne i Hercegovine suočene s problemom koji ne može iznijeti. Moramo, prije svega, biti ljudi. A država se konačno mora u cjelosti uhvatiti u koštac s migrantskom krizom - u interesu i građana Bosne i Hercegovine, ali i migranata.