Biti vegan u BiH

Piše: Hana Kazazović za portal Intermezzo magazin

Bosnu i Hercegovinu je teško zamisliti bez ćevapa, bureka i jagnjeta na ražnju. U Bosni i Hercegovini je meso glavni sastojak svakog obroka, a oni koji ga ne vole ili ne jedu se smatraju čudacima. Kod nas se za one koji ne jedu meso često može čuti komentar "da je to zdravo zec bi bio kao lav".

Bez obzira na tradiciju i okruženje, u našoj zemlji ima i onih koji ne smao da su iz svoje ishrane izbacili meso, već su se odrekli svega što ima veze sa nanošenjem boli životinjama. Oni su vegani, a o tome za portal Intermezzo govore Maida Šabeta (veganka) i Lejla Bajramović ("easy veganka").

Intermezzo: Kod nas se uglavnom zna šta su vegetarijanci – oni što ne jedu meso. Ali vegani baš i nisu tako često spominjani. Recite nam koje su razlike između ova dva načina prehrane i zašto ste vi odabrale veganski?
Maida: Razlika između vegetarijanca i vegana je ogromna, iako na prvi pogled djeluje da su jako slični. Međutim, vegetarijanci često nemaju isti razlog kao vegani za odricanje jedenja mesa. Mnogo je vegetarijanaca koji iz zdravstvenih razloga ne jedu meso, ili ne vole okus mesa, ali zato jedu ostale namirnice životinjskog porijekla. Također, mnogo je vegetarijanaca koji se hrane jednako kao vegani, ali se ne smatraju veganima. Također, makrobiotičari se hrane gotovo jednako kao vegani, ali se uopšte ne nazivaju vegetarijancima.

Vegetarijanci vegani su ljudi koji svojim načinom života izbjegavaju sudjelovati u iskorištavanju i ubijanju životinja. Paze na hranu koju jedu, odjeću i obuću koje nose te sve ostale proizvode koje kupuju i koriste. Osim što ne jedu životinje (meso, ribe, školjke…) i sve prerađevine koje ih sadrže (mesne salame, mesne paštete, mesne juhe, želatinu, kavijar…), ne jedu niti namirnice životinjskog porijekla; kravlje ili neko drugo životinjsko mlijeko i sve prerađevine koje ga sadrže (mliječni sirevi svih vrsta, mliječni namazi, mliječni pudinzi, mliječni jogurti, mliječne čokolade, keksi, palačinke, kolači, torte…); kokošja ili jaja nekih drugih životinja i sve prerađevine koje ga sadrže (majoneze, tjestenine, palačinke, smjese za pohanje, keksi, kolači, torte…); med i sve prerađevine koje ga sadrže (medenjaci, bomboni, sirupi…). Ne oblače odjeću od životinjske kože, krzna, vune, svile i perja (bunde, pernate jakne, kožne jakne, kožni remeni, vunene veste, kape šalovi…), ne nose kožnu obuću (kožne cipele, kožne tenisice…) niti ne koriste predmete od životinjske kože, vune i perja (novčanici, torbe, kožni namještaj, auto presvlake, tepisi, jastuci…). Ne koriste kozmetiku i sredstva za čišćenje koja su testirana na životinjama i koja sadrže tvari životinjskog porijekla. Ne posjećuju cirkuse sa životinjskim točkama, zoološke vrtove i vodene parkove. Ne kupuju životinje, već ih prema svojim mogućnostima udomljuju i prihvaćaju kao ravnopravne članove obitelji, poštujući sva njihova individualna prava i potrebe. Vegetarijanci vegani ne kupuju niti nude svojim prijateljima ili rodbini proizvode koji su povezani s okrutnošću prema životinjama, a svoju djecu odgajaju učeći ih suosjećanju prema svim živim bićima. Vegetarijanci vegani svojim etičkim načinom života čine puno za očuvanje prirodnih resursa, zaštitu okoliša, kao i za svoje vlastito zdravlje i zdravlje svoje djece.

Hrana koju jedu je isključivo biljnog podrijetla, no prepuna raznolikosti okusa i mirisa. Znatno je bogatija i zdravija od standardne europske prehrane, uključujući i tradicionalna jela poput sarmi, kobasica, lazanja, pizza, hamburgera, roštilja, palačinki, sladoleda, kolača, torta, sireva, mlijeka… Odjeća i obuća koju nose (remeni, jakne, bunde, sandale, cipele, čizme…) je ili od umjetnih materijala ili prirodnih materijala biljnog podrijetla. Kozmetika i sredstva za osobnu higijenu i čišćenje su ona koja ne sadrži sastojke životinjskog porijekla i koja nisu testirana na životinjama, a takvi proizvodi su potpuno dostupni na tržištu. Većina vegetarijanaca vegana nastoji upozoriti i druge na povezanost načina života svakog pojedinca s okrutnošću prema životinjama, kako bi stvorili svijet bolji za ljude i sve ostale životinjske vrste.

Lejla: Vegetarijanci su ljudi koji ne jedu meso i ribu ali konzumiraju ostale životinjske proizvode, dakle jaja i/ili mliječne proizvode. Vegani su ljudi koji ne konzumiraju nista životinjskog porijekla, čak ni med, ne nose krzno, kožu, vunu i svilu, te ne koriste proizvode testirane na životinjama, plastične vrećice.

Ja sam laktovegetarijanac, dakle ne jedem meso, ribu i jaja ali povremeno konzumiram mliječne proizvode. Takođe ne nosim kožu, krzno, svilu i ne kupujem proizvode koji su testirani na životinjama. Uskoro planiram preći na veganstvo. Ovaj stil života sam počela isključivo iz etičkih razloga. Empatija prema svim živim bićma, glad u svijetu i briga za okoliš su bili presudni. Smatram da iskreni ljubitelj životinja ne može jedne životinje voljeti kao kućne ljubimce a druge na tanjiru, to je licemjerno.

Intermezzo: Kada je i kako sve počelo? Kada ste odlučile da ćete se hraniti tako i zbog čega? Štaje to što vas je potaklo – ili ko vas je inspirisao na takvu odluku?
Maida: Na mene lično je uticala kampanja Prijatelja životinja HR, kada sam prvi put doznala za okrutnosti nad životinjama. Naravno, radilo se o Animal Rights pokretu, a koji je glasan za apsolutno sva živa bića, a ne samo za pse i mačke, što je običaj u BiH. Aktivirala sam se u AR pokret i tako postepeno izbacivala iz prehrane namirnice životinjskog porijekla. Prije prelaska na vegetarijanstvo / veganstvo, izbacila sam kožu, vunu, kozmetiku i ostale preparate testirane na životinjama, što je uvod u veganstvo.

U principu, radi se o tome da današnji čovjek živi u iluzijama „sretnog svijeta“ nemajući pojma o tome kako nastaje jedan kožni mantil ili kojim putem prođe jedan hamburger do kupca. Iza svega toga stoji nesnosna i nezamisliva, a što je najgore potpuno nepotrebna patnja, ne samo životinja, već i cijele naše planete. Kada se suočite licem u lice s istinom, pogledate vlastitim očima djela životinjske industrije, ne možete da ostanete ravnodušni, i očekivani potez je prelazak na veganski način života.

Lejla: Vegetarijanka sam već 7 godina. Cijeli život imam mačke i pomažem napuštenim životinjama. Osjećala sam se licemjerno da pomažem jednim, a jedem druge ili podržavam industrije koje se bave iskorištavanjem i patnjom životinja. Kao što rekoh, vegetarijanka sam isključivo iz etičkih razloga. Presudni su bili potresni video klipovi na PETA-inoj stranici o torturi životinja iskorištavanih za hranu, njihovom jadnom životu u skučenim prostorijama gdje ne vide ni sunce ni mjesec i gdje se doslovno ne mogu okrenuti.

Mesna industrija je druga po redu po zagađenju okoline, dakle ispred prijevoznog sektora. Razlog je taj što se zbog proizvodnje mesa sijeku velike pošumljene površine, prije svega u Brazilu. Proizvodnja jednog kilograma brazilske govedine rezultira s gotovo 60 kilograma ugljičnog dioskida. Poznato je i da krave pri svakom ispuštanju plinova ili podrigivanju ispuštaju metan, a to je još jedan štetni plin. Pretvorimo li metan u ugljični dioksid, onda svaka krava u godini kroz svoju probavu proizvede CO2 koji po količini odgovara četiri i pol automobila srednje klase (istrazivanje provela Marianne Thieme, autorica filma ‘Meat the Truth’). Zatim glad u svijetu…. Pšenica i soja koje bi bile dovoljne da nahrane stanovništvo Afrike se koriste za hranu životinja iz mesne industrije. Na komadu zemljišta potrebnom za proizvodnju 1 kg mesa može se proizvesti npr. 200 kg krompira.

Intermezzo: Je li vaši najbliži takođe praktikuju istu vrstu ishrane? Ako ne kako su reagovali na vašu odluku?
Maida: Kako su vegani „vanzemaljci“ za današnjeg čovjeka, okolina ne reaguje pozitivno bar dok ne pogleda jedan uznemirujući film ili pročita edukativni letak o klaonicama, uzgoju životinja, transportu i slično. Moji najbliži izbjegavaju suočiti se sa stvarnošću, jer im je ćevap draži od istine. Međutim, barem su izbacili iz upotrebe minimum, a to je kozmetika testirana na životinjama, krzno i sl.

Lejla: Na neki način da. Smanjili su konzumaciju mesa ili ga potpuno izbacili. Porodica i prijatelji me podržavaju i uvijek se potrude da mi skuhaju nešto bez mesa i jaja. U početku su roditelji bili zabrinuti jer su se plašili za moje zdravlje. Mesna industrija ima jak lobi, mediji nas svakdnevno bombarduju neistinama da nam je meso neophodno za zdravlje. Istina je sasvim drugačija. Dokazano je da je meso glavni uzrok kancera i mnogih drugih bolesti, a čovjek je svakako po svojoj fizionomiji tijela biljojed, tako da nam je jedenje mesa apsolutno neprirodno.

Intermezzo: Kako izgleda biti vegan u BiH? Sa kakvim se predrasudama srećete? Ima li nekih situacija koje vas baš nerviraju?
Maida: Po mom iskustvu, Bosanci su najblaži. Obišla sam Evropu i svuda nas susreću kao vanzemaljce, fanatike, budale… Bosanci reaguju s par komentara i pitanja i to je to. Iako se moje kolege vegetarijanci neće s tim složiti, nije teško biti vegan u BiH. Ono što mene nervira su konstantna pitanja koja dobijam od različitih ljudi ili ako kihnem, to kihanje automatski posljedica mog veganstva.

Lejla: Danas to uopće nije teško jer se i kod nas može kupti sva zamjenska hrana. Najčešće predrasude s kojima sam se susretala jesu da je vegetarijanstvo / veganstvo skupo i da nije zdravo. Najviše me nerviraju pećinski ljudi koji nikako da shvate da živimo u 21. vijeku i da uopće nije moderno nositi krzno i kožu. Takođe me nervira kad me neko pita: “Pa šta jedeš?”

Intermezzo: Recite nam – šta jedete? Kako izgledaju vaši obroci na primjer?
Maida: To je klasično pitanje. Kad se odreknete hrane životinjskog porijekla, nevjerovatno, ali zaista vam se otvori jako puno mogućnosti i mašte. Uđete na pijacu i vidite obilje raznolikog povrća, žitarica i slično, ili odete u tržni centar i vidite da zaista biljna hrana preovladava nad mesnom. Kada sam bila mesojed, jela sam samo meso i neki prilog, a taj prilog je obično krompir. Sada, apsolutno svaki dan jedem nešto novo, i rijetko ponavljam recepte.

Veganski pokret je natjerao vegane da promoviraju alternativnu hranu mesu, mlijeku i ostalim životinjskim namirnicama. Uglavnom, te kopije dobijamo od soje, oraha, pšenice, gljiva i maslina. Od soje možete naći: odreske, ljuspice (koje kopiraju mljeveno meso), zatim mlijeka, jogurte, vrhnje svih vrsta, zatim poznati sojin sir tofu od kojeg se može raditi sve i svašta. Također, nalazimo i biljne žute sireve, koje uglavnom proizvode zemlje s pretežnim pravoslavnim stanovništvom, pa su to tzv. posni sirevi. Od pšenice se dobija poznati seitan. Seitan najefikasnije imitira sve vrste mesa, zavisno od načina spremanja. Od žitarica se prave odlična biljna mlijeka, pa je recimo moj favorit zobeno mlijeko. Također, od badema je mlijeko jako ukusno ali i zdravo. Favorit među vrhnjem je kokosovo vrhnje, također svi proizvodi od kokosa, posebno iz razloga što su najzdraviji od svih. Na policama nalazimo i tofu kobasice, hrenovke, paštete, salame i razne druge delicije. Imamo i majonezu od raznih proizvođača. Ova majoneza se proizvodi od lana i tofua, te je bogata omega 3 masnim kiselinama.

Lejla: Sve. Sve ono što svi vi jedete, samo bez mesa i jaja. Nedavno sam pravila vege sushi, naravno bez ribe, sa dimljenim tofu sirom i povrćem. Bio je odličan. Obroci obiluju cjelovitim žitaricama, koristim sve integralno, mnogo voća i povrća, sjemenke, gljive,maslinovo ulje i proizvode od soje.

Intermezzo: Koliko je zdrav takav način ishrane? Često se zna u medijima sresti kako su ljudi koji se tako hrane imali zdravstvenih problema. Na šta treba obratiti pažnju prilikom ovakve ishrane?
Maida: Često ljudi koji prelaze na veganstvo ne vode računa o načinu prehrane. Vegani su obično dobro uvezani međusobno, tako da nutricionistički pratimo šta sve trebamo jesti u toku dana. Prijatelji životinja u BiH su dijelili nutricionističku tablicu i detaljno objašnjeno koliko je zdravo biti vegan u odnosu na sve druge načine prehrane.

Lejla: Mislim da je najveća zabluda da vegetarijanski/veganski stil života nije zdrav. Naprotiv. Prvo sto vam ljekar kaže kad se razbolite jeste da izbacite iz ishrane konzumaciju crvenog mesa. Ja se puno bolje i zdravije osjećam od kada sam vegetarijanka. Prije sam bila anemična, danas mi je željezo blizu gornje granice i krvna slika mi je odlična. Imam više enegrije. Senzacija je kada se vegetarijanac razboli, a niko ne spominje većinu mesojeda koji svakodnevno obolijevaju od kancera ili kardiovaskularnih bolesti! Novija istraživanja su dokazala da vegetarijanci imaju zdraviju krv i da imaju manji rizik za obolijevanje od raznih vrsta karcinoma.

Intermezzo: Šta biste preporučili onima koji razmišljaju ili žele da se hrane na ovaj način? Odakle da počnu, kako?
Maida: Moj savjet je da krenu od jačeg unosa mahunarki, posebno soje, koja više psihološki mijenja meso, ali svakako da kontaktiraju veganske udruge i organizacije širom svijeta, kako bi dobili podršku u svakom pogledu.

Lejla: Samo naprijed. Nije teško, jer kad ima volje ima i načina. Ako ne gaje empatiju prema drugim živim bićima, ako ih ne zanima glad u svijetu ili zagađenje okoliša, neka onda to urade zbog svog zdravlja. Neka se prvo dobro informišu, a onda postepeno pređu na vege stil života.

Intermezzo.ba/radiosarajevo.ba