Bili smo u Izmiru: Miris halve i vic na bosanskom

Neki će reći da je neozbiljno putovati daleko bez pripreme: barem iščitavanja onih osnovnih činjenica o veličini grada, njegovim ljepotama, broju stanovnika. Trebalo je biti dovoljno glup pa Izmir ne potražiti ni na Wikipediji. Srećom, imali smo dovoljno vremena da ga upoznamo... 

Piše: Emir Aletić, Radiosarajevo.ba

Izmir je veliki grad od pamtivijeka poznat po golemoj luci na obali Egejskog mora. Brojevi svjedoče o 3.500.000 stanovnika prema posljednjem popisu dok će domaćini uvijek reći da je taj broj nešto veći s užom i širom okolinom. Kao i svi ostali turski gradovi, tradicionalno je u sjeni velegrada - Istanbula. No, posljednjih se godina snažno razvija, a rastući, postaje moćniji i ljepši. Izmir je uistinu grad koji vrijedi posjetiti. Premda brojem stanovnika premašuje i čitave državice, ovaj grad nije od onih koje pamtimo po ogromnim zgrada i silnim betonskim konstrukcijama svih vrsta. Naprotiv, ovdje ćete se nagledati i hiljada kuća, pravih, kako to kod nas kažu - i na dvije, i na četiri vode.

Prostrana čaršija

Ono što ne umije promašiti pogled jesu brojne satelitske antene poredane po svim krovovima - na nekima ih je po pet. Valjda da signal bude bolji i raznovrsniji. Zgrade su uglavnom malene - do deset katova. Ima i onih ogromnih: obično su to poslovni objekti i obično su ružni - kao uostalom i u Sarajevu, odudaraju od dominantnih tradicionalnih objekata. Hoteli dominiraju centrom grada. Poznati svjetski brendovi ovdje su prisutni tek posljednjih nekoliko godina jer grad se razvija snažno, baš kao i ostatak Turske. Čudan je taj prelaz iz siromašnih stambenih četvrti do bogatih gradskih trgova i čaršije. Nema linije koja ih razdvaja: u jednom momentu vozite se velelepnim i širokim gradskim ulicama da biste već u narednom pogledu uhvatili neki kućerak s oronulom fasadom i satelitskom antenom na krovu, naravno.

Čaršija je prostrana i dosta sličan sarajevskoj premda neuporedivo veća i bogatija. Ovdje možete kupiti baš sve: trgovci u ''civilu'' salijeću sa svih strana, nude sve što vam srce poželi. Na štandovima su bogate ponude začina, ljubazni domaćini muntaju kako stignu, nude da probate halvu, raspoloženi su za cjenkanje. Većina ih prodaje kožne proizvode. Ako idete u Izimir, budite spremni da kupite kožnu jaknu. Nećete se prevariti.

FOTO: Radiosarajevo.ba
Suat je vlasnik jedne kožarske radnje. Štand je na čaršiji, a proizvodnja nekoliko kilometara dalje. Premda je ''gazda'', na ulici je i traži mušterije, uglavnom strane i neupućene koji se njegove cijene i pored svega čine dobrim. Vodi nas u pogon: stotinjak zaposlenih, desetine nekakvih mašina, svi šute i rade - pod ključem. Ilegalno je, valjda i jeste tako jeftino. Uzima mjere, nudi stotine modela i cjenka se do iznemoglosti.

Zna neku riječ bosanskog: sedam dana u Izmiru dovoljno je da shvatite koliko je velika i ozbiljna veza ovog grada s Bosnom i Hercegovinom. Zvaničnih brojeva nema, ali je neki oblik naše dijaspore ovdje, moćan, jak i uticajan. Upoznali smo Kemala Baysaka, počasnog generalnog konzula BiH u ovoj prekrasnoj zemlji. Porijeklom iz Ljubinja, rođen u Izimiru, izgradio je ime i biznis. Smatraju ga jednim od najuticajnijih ljudi u gradu, nekoć je bio i načelnikom jedne gradske općine. Živahan i vitalan, boravak svakon Bosanca i Hercegovca u Izmiru bit će lijep i ispunjen ako gospodin Baysak zna da ste tu. Tako je bilo i nama.

Kemal i Hajrija

Nije Kemal Baysak jedini ''zemljak'' kojeg smo sreli u Izmiru. Bilo je još barem deset. Treća ili četvrta generacija doseljenika, nije važno, svi bosanski jezik govore sasvim dobro, a razumiju sve. Pričaju viceve, raspituju se o političkim aktuelnostima, dosta toga i znaju - pitali su one koji su bili prije nas. Organiziraju se i druže. Svog identiteta i tradicije, kažu, nikada se neće odreći. 

Sreli smo i Hariju: čula je poznati jezik, prišla i povela nas u drugi dio grada smješten na drugoj obali. Srdačna je i nasmijana, ovdje je rođena i bavi se ugostiteljstvom. Kaže, Bosanaca i Hercegovaca je ovdje mnogo, hiljade. Sretna je, poziva nas na novo druženje sutra. Odbijamo, teško, ali odbijamo, sutra već putujemo u Efez, antički grad na sat vožnje od Izmira. Kažu da je prekrasan, ali to je već druga priča.