Bili jednom bazeni na Bentbaši: Nekada omiljeno kupalište Sarajlija propada godinama

Dana 20. jula 1902. godine otvorena je Narodna banja na Bentbaši.

Vrijeme kupanja, cijene korištenja, pravila vladanja su bile regulisane kupališnim redom. Uvedena je i električna rasvjeta kako bi se banja mogla koristiti i uveče.

Kako je objavio Historijski arhiv Sarajeva, u vijesti o otvaranju banje u Sarajevskom listu se navodi (tekst prenosimo bez intervencija):

Trending

Namirite se na vrijeme: Trgovine u Federaciji BiH neće raditi ni u nedjelju, ali ni u ponedjeljak

"...Cesta, što u kupalište vodi, držaće se za vrijeme kupališne sezone osobito čisto i češće preko dana polijevati, da se prašina ne diže. Baseni puniće se vodom iz Miljacke, koja je dovedena blizu oko 400m iznad tunela u podzemnim cijevima, dakle sa mjesta, gdje daleko unaokolo nikakvih kuća nema i tijem je čistoća ove vode tekućice osigurana.

U basene pritječe i otječe voda tako da u jednom sahatu ima mjesta u izmjenu od 60.000 litara svježe vode. U one dane, kad Miljacka ušljed povodnja (kišnih vremena) postane mutna, neće se voda iz iste uzimati, nego će se baseni puniti vodom iz vrela Pjenkovca u neposrednoj blizini kupališta, koje u svako doba čistu vodu daje.

Četiri hladna tuša imaće vodu iz gradskog vodovoda. Gradsko poglavarstvo, predajući novu narodnu banju publici na upotrebu i zaštitu, ne može a da ne upozori na veliki zdravstveni značaj ovakog svakome lahko pristupačnog kupališta, radi kojeg se poznati dvorski savjetnik dr. Winternitz ovako izražuje: 'Upravo nenaknadiva pomoć za savlađivanje sušice kao narodne bolesti, kako u sprečavanju tako i djelovanju na zdravlje, jest podizanje narodnih kupališta'..."
(Sarajevski list, broj 87 od 23. jula 1902. godine, Biblioteka HAS-a)

Danas, na mjestu banje, ruševina.

Nakon što je radilo skoro 100 godina, pa čak i pred sami kraj opsade Sarajeva, danas je devastirani prostor koji će ko zna kada - ako ikada - biti obnovljen.

Popularno kupalište na Bentbaši radilo je godinama i bilo je okupljalište raje iz Sarajeva. Mogla se čuti galama i smijeh djece tokom ljetnih dana.

Oni koji su se kupali ovdje 90-ih i početkom novog milenija, sjećaju se da je ulaz bio dvije marke, a za one koji nisu imali novca da plate kartu čuvari su znali progledati kroz prste, pa su ih puštali da preskoče ogradu ili zid, a pojedini su ostajali poslije zatvaranja bazena da pokupe smeće i tako su zarađivali besplatnu ulaznicu za naredni dan.

Veselo druženje i smijeh je nestao 2009. godine kada su bazeni zatvoreni. Danas izgledaju kao bara, prostor zjapi prazan i propada na lokaciji koja je jedna od perspektivnijih u Sarajevu.

Džemal Šurković upravljao je bazenima do njihovog zatvaranja, kaže da je razlog zatvaranja bazena šteta koja je nastala dizanjem brane na najviši nivo, zbog toga što bi tada čitavo postrojenje koje se nalazi ispod bazena bivalo potopljeno i dodaje da nije imao snage da se bori sa vlastima.

Načelnik opštine Stari Grad već godinama tvrdi kako su svi projekti obnove, koji su uključivali i strane i domaće investitore, propali zbog " pojedinih vijećnika u Općinskom vijeću Stari Grad, te viših nivoa vlasti".

Historija kupališta na Bentbaši

Rijeku je ovdje nekad premošćivala ćuprija od jarećih mjehova, koju je Omer-paša Latas sagradio.

Zatim drveni most, koji je sagrađen 1793. godine, koji je služio za vađenje drvenih balvana, koji su spuštani u Paljansku Miljacku i rijekom transportovani do grada.

Dolaskom Austro-Ugarske na ovom dijelu sagrađeno je kupalište Da Rive još 1884. godine, a gradnjom ceste prema Kozijoj ćupriji, probijen je današnji tunel i sagrađena narodna banja, koja je otvorena na današnji dan.

Tokom Drugog svjetskog rata bazen je uništen, a na njegovu rekonstrukciju se čekalo sve do kraja 50-ih godina prošlog stoljeća. Tada je napravljen novi bazen u koji je voda ulazila s brane pomoću pumpi, filtrirala se te se ponovo izbacivali van.

Uoči Olimpijskih igara u Sarajevu, Bentbaša je ponovo renovirana, te je poprimila današnji oblik. 

Ova lokacija danas je u Zaštićenom pejzažu Bentbaša, zakonom zaštićena od 2017. godine, te vlasti ne mogu planirati bilo kakvu izgradnju bez stava nadležnog kantonalnog ministarstva koje izdaje i dozvole - u krugu od 50 metara oko rijeke Miljacke zabranjena je bilo kakva gradnja.