BiH u fokusu proruske propagande u Srbiji: Ko je sljedeći?

Da li je opravdano da se Vojska Srbije uključi, primjera radi, da zaštiti Srbe u Republici Srpskoj (RS) ako bi krenula neka agresija iz Sarajeva?

Upitao je ovo 9. marta u emisiji K1 televizije ničim izazvan Boško Obradović, predsjednički kandidat u Srbiji, osnivač stranke Srpski pokret „Dveri“, notorni nasljednik fašiste Dimitrija Ljotića, navodno blizak i Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC).

"Ne da je opravdano nego je obaveza, moralna, istorijska i svaka druga", odgovorit će samome sebi Obradović.

Trending

Danas komemoracija i dženaza akademiku Dževadu Jahiću

Prenošenje rata

Primijećujući kuda ovaj narativ vodi, Balša Božović bivši parlamentarac Demokratske stranke i aktuelni predsjednik Izvršnog odbora Akademije za razvoj demokratije, je prosto zdravorazumski upitao: V

"Vojna intervencija na Bosnu, Crnu Goru, Kosovo?! Jer bi željeli da se, pod izgovorom napada na Ukrajinu, desi isti rat u regionu"

Dok se ovakve rasprave vode u današnjoj Srbiji svjetski mediji pitaju da li je nakon Ukrajine na redu Bosna i Hercegovina?

"Sva pažnja svijeta usmjerena je na Ukrajinu. Ali, ruska težnja za moći je usmjerena i na republike, nasljednice Jugoslavije. To posebno pogađa jednu zemlju – Bosnu i Hercegovinu”, piše njemačka štampa, prenosi DW.

Da promišljanja poput Obradovićevog nisu usamljena potrudio se potvrditi nam i potrčko predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, notorni ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin, koji je u Bijeljini govorio o vanjskoj politici!?

Govoreći, zanimljivo, o aktuelnim geostrateškim dešavanjima u svijetu i refleksiji na regiju Vulin je u prisustvu ministra unutrašnjih poslova bh. entiteta RS, Dragana Lukača (koji se ovih dana bavi spiskovima službenika državnih sigurnosnih agencija i Oružanih snaga BiH), izjavio:

"Srpski svet je nužnost ove generacije. Ne budemo li stvorili", bojim se da nećemo imati šta ostaviti idućim generacijama jer budućih generacija neće biti", rekao je Vulin nakon čijih je riječi salom u Bijeljini odjeknuo aplauz.

„Ruski svet“ i „Srpski svet“ su dva po metodologiji slična i redentistička projekta. Prvi je orijentiran na povratak Rusije kao globalne sile, a drugi na ujedinjenje srpskih teritorija, piše Izabela Kisić iz Helsinškog odbora Srbije. 

Dakle, ono o čemu govore predsjednički kandidat Obradović i najbliži suradnik aktuelnog predsjednika Srbije samo je dio proruske propagande u Beogradu koja se intenzivirala od početka agresije Moskve na Ukrajinu.

Sada da vidimo gdje se i kako stvara narativ koji ne samo da opravdava poteze Vladimira Putina u Ukrajini već može možebitno stvara ideološku podlogu za primjenu sličnog modela na prostorima Zapadnog Balkana.

Ako „srpski svet“ već nalazi uzor u „ruskom svetu“, zar bi bilo veliko iznenađenje da se slijedi slična praksa u ostvarenju tih ciljeva?

Upravo je Izabela Kisić za Atlansku inicijativu napravila analizu propruske propagande provladinih dnevnih listova u Srbiji koji imaju „značajan uticaj na formiranje javnog mnjenja ili pak direktno vrše utecaj na građane u Srbiji“. Također, analizirani su i neki nedeljnici u periodu od 25. februara do 14. marta, ove godine. U značajnom dijelu tog istraživanja pominje se i Bosna i Hercegovina.

Opravdanje Rusije i kriza u Bosni

Magazin Pečat tako u tekstu „Udar protiv Moskve“ (11. mart) piše kao o „iznuđenoj vojnoj operaciji oružanih snaga Ruske federacije protiv natovsko nacističkog režima u Ukrajini“ koja je izazvala „ne samo histeričnu reakciju kolektivnog Zapada, već je produbila krizu u duboko podijeljenoj Bosni i Hercegovini“.

Banja Luka, naveli su, nastoji da „smiri strasti i zadrži dejtonsku tvorevinu što dalje od opredjeljivanja za strane u sukobu“. Pečat, a u tome nije usamljen, susjednim zemljama pripisuje da žele da rat u Ukrajini iskoriste protiv Srbije, a za sopstveni ulazak u Evropsku uniju i NATO.  To je iznimno opasan narativ.

U tom kontekstu Pečat tumači i inicijativu bivših visokih predstavnika za BiH Incka i Švarc-Šilinga da Bosna po hitnom postupku bude primljena u EU. Autor teksta piše da je upozorenje njih dvojice „da bi Vučić i Dodik mogli da iskoriste agresiju na Ukrajinu i isprovociraju agresiju ili novi rat u Bosni ili na Kosovu“ njihova „izmišljotina (…) izrečena u cilju realizovanja zacrtanih antisrpskih ciljeva“, te da „podsjeća na neistine koje je firer Trećeg rajha koristio kao opravdanje za zločinačke agresije u Drugom svjetskom ratu“.

Autor zaključuje da „u vremenima intenziviranja rata Zapada protiv ‘velikih’ i ‘malih’ Rusa, ovaj za sada samo hipotetički scenario (zeleno svjetlo za prijem BiH u NATO) nažalost nije i nerealan“.  

Povodom zahtjeva da se BiH dodijeli status kandidata za članstvo u EU Politika (6. mart) piše:

"Iako analitičari i dobri poznavaoci prilika ovakve teze opisuju kao ‘marketing bošnjačkih lobista’, uglavnom sugerišu srpskim zvaničnicima na potrebu posebnog opreza u izjavama i postupcima, strahujući da bi Zapad mogao da iskali bijes tamo gdje za to ima resurse zbog frustracija uslijed nemoći u Afganistanu i Ukrajini.“ 

Politika prenosi izjavu „stručnjaka za bezbjednost“, notornog Dževada Galijaševića, poznatog po svojim islamofobnim tezama:

"Predstavnici Bošnjaka u institucijama u Sarajevu koriste krizu u Ukrajini da obnove hajku Zapada na Republiku Srpsku zbog njene neutralnosti u ovoj situaciji.“ On dodaje da će se „vojna operacija u Ukrajini brzo završiti“, ali će „ostati duboka politička kriza koju već koriste političari iz Sarajeva“. 

"Strašna podvala muslimana u Sarajevu"

Među naslovima/podnaslovima i glosama su: „Nemcima se priviđa srpsko carstvo“ (Srpski telegraf, 26. februar); „Lažna država koristi krizu u Ukrajini: Šiptari hoće u NATO i stalnu bazu na KiM.“ „Vučić: Ovo nije nimalo naivna situacija, ovo je pokušaj da se naša država stavi pred svršen čin“ (Informer, 1. mart); „Pretnja po mir jedino Kurti. Priština se drznula da ‘opomene’ Beograd zbog neuvođenja sankcija Rusiji“ (Novosti, 7. mart); „Nove provokacije ekstremista iz Prištine, Šiptari lažu da će ih Srbija napasti“ (Informer, 7. mart); „Kurti, Vjosa i Viola pale fitilj koji može da uzdrma Balkan – Beograd upozorava da su težnje Prištine i njenih lobista da tzv. Kosovo uđe u NATO opasne.“ (Novosti, 2. mart); „BiH na silu bez RS uvela sankcije Rusiji; Dodik – ono što se desilo je strašna podvala muslimana u Sarajevu. Sarajevo bez saglasnosti Banjaluke uvelo sankcije Rusiji.“ (Informer, 2. mart).

Posebno se optužuje Priština, koja predstavlja Srbiju kao produženu ruku Rusije, da  sa „bošnjačkim političkim faktorom“ pokušava da iskoristi rat u Ukrajini kako bi se preporučili za članstvo u NATO. Srpski telegraf (25. februar) piše da će „svi politički takmaci Srbije na jugoistoku Evrope, a naročito na Balkanu, pokušati da zloupotrebe mučnu situaciju u Ukrajini da pokušaju Srbiju da predstave u neispravnom svjetlu“.
„To upravo gotovo sinhronizovano čine Priština, političko Sarajevo, Zagreb, pa i dijelovi crnogorskog establišmenta koji su protivnici Demokratskog fronta. Cilj je da spriječe ekonomski napredak Srbije, njenu političku težinu, stabilnost i uticaj. Srbija, međutim, ni do sada nije reagovala na pritiske i provokacije, pa neće sada mijenjati mudru državnu politiku koju predvodi predsjednik Aleksandar Vučić“.

Narativ u kojem se Beogradu, kao, prijeti, a susjedi pripremaju zavjere, Zapadnom Balkanu nikada nije donosio dobro. Od Memoranduma SANU-a do današnjih dana.

Zabrinjavajuća je sličnosti između Putinove retorike „preventivninog rat” s teritorijalnim pretenzijama kakav je protiv članice Ujedinjenih nacija (UN), s jedne strane, i onog što ovih dana čitamo u srbijanskim medijima pod kontrolom tamošnje vlasti, s druge strane. Imamo li razloga za zabrinutost?