Bh. obrazovanje košta MILIJARDU godišnje

Jest da košta 1 000 000 000 maraka godišnje, al’ je zato loše!

Za potrebe osnovnih i srednjih škola u BiH se svake godine, iz 13 budžeta (entiteti, kantoni i distrikt Brčko) izdvaja oko milijardu KM, p. U ovaj iznos nisu uračunati udžbenici, teke, olovke, instrukcije, škole stranih jezika, privatne škole i fakulteti, tečajevi, samofinancirajući studiji i slično. Po procjenama Svjetske banke to je iznad prosjeka u regionu, a ispod prosjeka EU, piše portal 'Gdjejelova.ba'.

Ulaganje iznad, rezultati ispod prosjeka

U testiranju koje je međunarodna organizacija Trends In International Mathematics And Science Studies (TIMSS) 2007. godine provela na učenicima 4. i 8. razreda osnovnih škola, BiH je bila na posljednjem mjestu po znanju iz prirodnih nauka, u poređenju sa 59 država. Uz ovu činjenicu ide i podatak da je obrazovanje u BiH rascjepkano i nekompatibilno, pa djeca koja prelaze iz kantona u kanton ili iz entiteta u entitet, a ponekad i iz jedne u drugu školu u istom gradu, imaju ozbiljnih problema i sa udžbenicima i sa razlikama u sadržajima koji se izučavaju.

Međutim, rezultati osnovnog i srednjeg obrazovanja su, posmatrano na međunarodnom nivou, ispod prosjeka i regiona i EU, utvrdili su OPEC i Centar za politike i upravljanje iz BiH.

Istovremeno, prema podacima međunarodnih organizacija, samo 5 posto osnovnih škola ima visok nivo opremljenosti, dok je čak 20 posto osnovnih škola loše opremljeno. Naime, od svih sredstava izdvojenih za obrazovanje tek oko 4 posto ostaje za opremanje i održavanje škola jer 88 posto odlazi za plate i naknade zaposlenih, a ostatak od 8 posto odlazi na komunalije i materijalne troškove. Poređenja radi, u zemljama EU na plate odlazi 60 do 70 posto ukupnog novca raspoloživog za obrazovanje, a ostatak na održavanje i opremanje školskih prostora i za edukaciju nastavnika. Analize na međunarodnom nivou pak pokazuju da učenici iz bolje opremljenih škola pokazuju bolje rezultate u znanju.

Neadekvatni nastavnici
OECD i Svjetska banka procjenjuju da je najveći problem nizak nivo znanja nastavnog kadra i nedovoljno dodatnih edukacija po završetku formalnog obrazovanja, odnosno odsustvo cjeloživotnog učenja. Istovremeno, sa fakulteta ukazuju na probleme sa ocjenjivanjem jer  u višem stepenu obrazovanja učenici ne pokazuju znanje koje bi trebalo pratiti ocjenu koju su donijeli iz prethodnog stepena. To ukazuje da je ocjena subjektivna, a  ne rezultat stvarnog znanja. Opštinska ili regionalna takmičenja učenika istog uzrasta pokazuju veoma neujednačen stepen znanja, a prolaznost u srednjim školama, prvenstveno gimnazijama, je znatno manja od one u osnovnim školama. Zbog ovakvih pokazatelja, sa fakulteta već neko vrijeme traže reformu ocjenjivanja ili vrednovanja  znanja.

Ako ne dođe do toga dobro će doći najavljena provedba “državne mature” u kojoj će svi maturanti u cijeloj BiH polagati iste ispite.

Ni nastavnicima nije lako
Sami nastavnici tvrde da često ukazuju na nelogičnosti iz nastavnih planova i programa, ali ih niko ne sluša. Navode primjere da je broj časova biologija u višim razredima osnovne škole prepolovljen, a obim gradiva ostao isti. Broj časova historije u prvim razredima srednje škole značajno smanjen, a obim gradiva povećan, pa djeca u prvom razredu prelaze gradivo iz tri razreda i tri udžbenika. Gradivo iz informatike u svim razredima potpuno neprilagođeno znanju učenika, koji često znaju više od nastavnika ili u udžbenicima nalaze nelogičnosti i odavno prevaziđene činjenice. Bez plana se smanjuje broj časova maternjeg jezika ili matematike, a količina gradiva ostaje ista…

Prosječna plata u prosvjeti u BiH, za oko 40.000 zaposlenih u ovoj oblasti od čega je oko 75 posto nastavno osoblje, je od oko 840 KM do 920 KM s tim da u «normu» nisu uračunati časovi odjeljenske zajednice, rad na sekcijama, rad na pripremi za nastavu i slične aktivnosti, a nastavnici nemaju pravo na plaćene prekovremene sate. Plate u prosvjeti u zemljama u regionu su gotovo iste kao u BiH, ali znatno manje nego u zemljama EU. Poređenja radi, u zemljama EU škole ne zapošljavaju “pomoćni kadar” kao što su higijeničari ili domari, nego za te poslove angažuju specijalizovane servise, pa su troškovi manji.

No, nastavnike ne možemo optuživati za porast broja nastavnika i smanjenje broja učenika što je  povećalo troškove za plate i naknade i smanjilo mogućnosti boljeg opremanja škola. Tokom posljednjih nekoliko godina troškovi obrazovanja po učeniku su porasli za oko 11 posto, a BiH je svrstana među zemlje sa najmanjim brojem učenika po odjeljenju i među zemlje u kojima djeca u školi provedu najviše vremena, no bez vidljivog rezultata! Da je problem rješiv pokazuje primjer Južne Koreje koja se opredijelila za veće razrede i bolje plaćene nastavnike.
Analize su tu, poteza nema

Iz OSCE-a upozoravaju da su reforme vođene površno, bez plana i ideje šta treba da»izađe» iz svake faze obrazovanja. Iz CPU-a upozoravaju da do sada provedene reforme nisu praćene adekvatnom edukacijom nastavnog kadra, da «analize učeničkih dostignuća ukazuje na potrebu za značajnim povećanjem kvaliteta osnovnog obrazovanja u cjelini» i da «u proteklom periodu nije puno urađeno za osposobljavanje nastavnog osoblja za novu ulogu u reformisanom nastavnom procesu”. Upozoravaju da je nastavno osoblje u osnovnim školama u BiH mahom dosta starije i ima niže obrazovanje u odnosu na međunarodni prosjek i da je to važno jer «starije nastavno osoblje ima manji kapacitet i spremnost za prihvaćanje novih koncepata, modernih metoda predavanja i upotrebe tehnologija». Ima i slučajeva da strani jezik predaju osobe sa završenim kursevima, a matematiku inžinjeri.

Finska, na primjer
Kao moguće rješenje navode primjer Finske gdje samo najbolji učenici mogu konkurisati za škole koje obučavaju nastavnike, za razliku od BiH gdje se među nastavnicima i srednjoškolskim profesorima mogu sresti oni koji su bili najlošiji učenici i studenti u generaciji. Uostalom, nije rijedak slučaj da svršeni srednjoškolac kaže da upisuje prosvjetno-pedagoški fakultet jer nigdje drugo ne može da se upiše!

Ali da problemi ne postoje samo u BiH pokazuje par primjera iz Srbije: u jednom selu vjeroučitelj predaje engleski, a  u drugom mašinski inženjer biologiju dok usred Novog Sada engleski predaje metalostrugar koji je deset godina živio u Australiji.

Šta je to “ljudski kapital”?
Opomena za loše uređeno obrazovanje u BiH je došla i od Evropske Komisije.  U Izvještaju o napretku BiH u procesu približavanja EU-integracijama ocijenjeno je da u oblasti ljudskog kapitala ne bilježimo veće pomake. Visoka javna potrošnja u oblasti obrazovanja je praćena slabim rezultatima obrazovnog procesa. Obrazovni sistem proizvodi kadrove koji nisu traženi, dok su kadrovi koji su traženi deficitarni, stoji u tom izvještaju.

Na jednom okruglom stolu koji je nedavno organizovala Svjetska banka zaključeno je da svršeni srednjoškolci i dalje uče previše i nedovoljno praktično, te ne dobivaju znanja i vještine koji su im neophodni da se snađu na poslu ili da ga uopšte dobiju. Među najvažnijim vještinama koje bh-srednjoškolci ne stiču istaknuti su komunikativnost, timski rad, rješavanje problema i slično. Znači i da dobijemo organizaciju Olimpijskih igara, slogan bi ovoga puta bio: “Ima problema!”

Pregled izdvajanja u obrazovanje po kantonima, te ostale zanimljive podatke pogledajte ovdje