A zašto ne vozimo jedni druge?

I dok tramvajdžije i trolejdžije štrajkuju, a taksisti prijete blokadom velikih gradskih raskrsnica, građanima Sarajeva koji nemaju automobile na putu do posla ili bilo kojeg drugog odredišta ne ostaje nikakva pouzdana alternativa.

Centrotrans sa petnaest autobusa vozi na svim važnijim relacijama za 1 KM, ali je velika gužva u njihovim autobusima...

Taksisti raznih kompanija voze grupe ljudi, pa tako cijena vožnje ne ispada skuplja od tramvajske karte. Ali uglavnom ne uključuju taksimetre.

Neko ima bicikl, pa čuva zdravlje i štiti okoliš. No, opet veliki broj ljudi pješači već drugi dan, a izgleda da će se štrajk rastegnuti...

Postoji još jedna opcija, odavna poznata u gradovima u kojima je štrajk javnih prijevoznika (bio) svakodnevnica.

Onaj ko ide svojim autom, zaustavi se na stanici i pozove ljude koji čekaju prenatrpane autobuse i taksiste. U Sarajevu bi takva praksa bila mnogo jednostavnija nego u nekom većem evropskom gradu, jer se vožnjom na jednoj liniji (Ilidža – Čaršija) može stići na skoro sva odredišta, osim Dobrinje i još ponekog naselja.

Dakle, ne bi bilo puno dogovaranja oko toga gdje ko ide, ko gdje izlazi... Dovoljno je stati na stanicu i pokupiti svoje sugrađane!

Ako neće GRAS, ako jedni taksisti neće, a drugi zarađuju ne uključujući taksimetre, onda možemo voziti jedni druge.

Sigurno ćemo pomoći jedni drugima, smanjiti kolektivnu napetost, i djelomično rješiti probleme nesposobne vlasti.