26. oktobar 1377: Dan kada je Bosna postala kraljevinom

Ban Tvrtko I (1353-1391) iz dinastije Kotromanića bio je bosanski ban od 1353. do 1377 godine, nakon čega postaje i prvim bosanskim kraljem.

Tvrtko I postao je bosanski ban nakon smrti strica Stjepana II Kotromanića 1353: Bio je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić, te unuk Stjepana I Kotromanića, Jelisavete Nemanjić i Juraja II Šubića.

Tvrtko se po tradiciji srpskih vladara nazvao Stefanom. Njegova titula pokazuje osnov po kojem je postavio legitimno pravo na upražnjenu krunu: kralj Srbljem, Bosni, Pomorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju. Tvrtkovu titulu priznali su Dubrovčani i počeli su da mu isplaćuju Svetodmitarski dohodak koji je ranije pripadao srpskim vladarima. 

Tvrtko je bio lojalan vazal hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, koji je oženio njegovu prvu rodicu, Elizabetu Kotromanić, ali je kasnije taj odnos narušen. Tvrtko je vodio borbe s bosanskim feudalcima, te je 1366. izbila buna na čelu s Tvrtkovim mlađim bratom Vukom. Tvrtko i majka Jelena napustili su Bosnu i skloniti se u Ugarsko-Hrvatsko kraljevstvo. Na vlast se vratio samo godinu dana kasnije, uz pomoć Ludovika.

Godine 1374. oženio je Doroteju, kćerku bugarskog cara Ivana Stracimira.

Kako je u njegovoj državi bilo područje ranije države Nemanjića, te zahvaljujući krvnom srodstvu Tvrtko je stekao uslove pravo na sprsku krunu, te da preuzme i obaveze ranijih srpskih vladara u međunarodnim okvirima. Za kralja je, prema pojedinim izvorima, okrunjen na Mitrovdan 26. oktobra 1377. godine u mjestu Mile, nedaleko od Visokog. Nosio je ime 'kralj Bosne, Srba, Pomorja i zapadnih strana'.

Kako nije mogao širiti svoj uticaj na sjeveru, Tvrtko se okrenuo ka Jadranu. Sagradio je u Boki Kotorskoj tvrđavu Sv. Stjepan, a kasnije joj je promenio ime u Novi, današnji Herceg Novi. Kasnije je stvorio dobre odnose i sa Venecijom.

Tvrtkov novac i širenje Bosne

Po uzoru na strica Stjepana II Kotromanića, Tvrtko I je kovao vlastiti novac. U tu svrhu posebno su naručeni kalupi od dubrovačkih zlatara. Jedan od najljepših primjeraka novca, ne samo Bosne nego i čitavog srednjeg vijeka, je čuveni četverostruki zlatnik koji je bio četiri puta teži od do tada kovanih zlatnika u Evropi.

Shvativši da mu prijeti proboj Turaka tvrtko je poslao svoju vojsku pod zapovjedništvom Vlatka Vukovića Kosače da pomognu knezu Lazaru. Bosna se tako prostirala na jugu od Biograda do Kotora (bezDubrovnika i Pelješca), zajedno sa otocima Brač, Hvar, Korčula, Šolta i Čiovo. Bosna se prostirala na zapadu do Mileševa, a sjeveroistočni dio države najsličniji je današnjoj granici BiH. Na sjeverozapadu kraljevina se prostirala negdje do Bosanskog Novog.

Od tada se Tvrtko počinje nazivati sa 'božjom milošću slavni kralj Bosne, Dalmacije, Hrvatske, Primorja i Raške'. Tvrtko I je umro 10. marta 1391. godine, desetak godina nakon smrti kraljice Doroteje. Na prijestolju ga je naslijedio rođak, Stjepan Dabiša.