Zadivljujuće mikroskulpture Jasenka Đorđevića: Umjetnost na vrhu grafita olovke

Tuzlak Jasenko Đorđević (32) jedan je od nekoliko osoba u svijetu koje se bave izradom minijaturnih skulptura na grafitu olovke. Kaže da je neophodno mnogo strpljenja i volje za radom, te preciznosti i vremena da bi na vrhu, odnosno dijelu grafitne olovke kojim se piše, nastala skulptura različitog motiva. Da bi se njeni detalji uočili, mikroskulpturu je najbolje posmatrati pomoću lupe, piše Anadolu Agency (AA).

"Radim uz pomoć skalpela i olovke, bez ikakvih drugih sredstava i pomagala. Olovka je ograničen prostor i ima ih različitih veličina i oblika grafita, kao i različite tvrdoće i mekoće. Ja koristim HB olovke koje podjednako imaju i tvrdoću i mekoću, a radim na površini od četiri milimetra. Grafit je kao i svaki drugi materijal. Ovo što ja radim slično je pravljenju skulptura od npr. kamena, samo što umjesto kamena, klešem grafit. Radim tako što odredim željeni oblik, nacrtam skicu skulpture i onda satima radim da dobijem tu skulpturu, koju nakon fotografisanja dodatno uređujem i baziram se na detalje. Ima i dana kada bih volio, ali jednostavno ne uspijevam ništa uraditi. Nekad krenem, ali nemam osjećaja, pa mi sve puca ili mi olovka ispada iz ruke. Tada kažem da nije moj dan i ostavim posao", ispričao nam je Đorđević.

Sagovornik AA ističe da greške u ovom poslu nisu dozvoljene te da se čak i loš potez od pola milimetra ne može ispraviti, a veoma je uočljiv.

"Greška od jednog milimetra je ogromna i to je kao npr. jedna četvrtina kuće. Primjetne su čak i greške od desetog dijela milimetra. Neke skulpture napravim za dva sata, dok neke radim deset sati u kontinuitetu, a zatim ih danima poslije ukrašavam i dotjerujem. Motiv mi je sve iz okruženja, a uživam radeći djela poznatih vajara koja sam kao mali posmatrao s divljenjem. Jedino što mi do sada nije pošlo za rukom je izrada Starog mosta u Mostaru, što sam pokušavao šest ili sedam puta. Olovku izoštrim na sredini i najtragičnije je što završim obje strane mosta i kule, ali luk mosta, koji je dug jedan milimetar, uvijek puca. Ne odustajem i nadam se da ću ga jednog dana uspjeti izraditi", rekao je Đorđević.

Na pitanje kako reagira kada nakon višesatnog rada grafit pukne, ovaj mladić, koji je član Udruženja likovnih umjetnika Tuzlanskog kantona, smireno odgovara da se ne uzbuđuje previše.

"Ako se vrh olovke ili dio skulpture slomi, ne primam to emotivno. Nema nerviranja, nego bacam taj rad i odmah oštrim drugu olovku. Kako me previše ne tangira neuspjeh, tako se ne uzbuđujem ni u vezi sa uspjesima i spreman sam na sve. Dešavalo se na izložbama da, ne znajući koliko su osjetljivi, posjetioci prstima diraju skulpture i polome ih ili ih polome radnici prilikom skidanja izložbe. Jednostavno, daju mi olovku, ali nema rada. Ni tada nisam burno reagovao, niti sam uzimao odštetu koju su organizatori bili spremni da plate, ali sada radove izlažem zaštićene", naveo je Đorđević, koji je, kada se 2010. počeo baviti ovom umjetnošću, bio jedini Evropljanin koji je to radio.

Za izradu mikroskulptura na ovaj način i za ovu vrstu umjetnosti, koje nema u udžbenicima i knjigama iz likovne kulture, zbog čega su i mnogi akademski slikari skeptični prema njoj, Đorđević je, kaže, saznao posmatrajući radove Amerikanca Daltona Ghettija.

"Prije četiri godine kada sam počeo sa ovim, osim Ghettijevih, bili su radovi još dvojice Kineza i moji, a u međuvremenu izradom grafitnih, minijaturnih skulptura počeo se baviti i jedan Mađar. Naravno, ne znači da ne postoji još neko ko ovo radi, ali svoje radove ne objavljuje na internetu, pa se za njega ne zna. Inače, moje radove će krajem septembra publika moći vidjeti u Zvorniku, a dogovorena je i izložba u maju 2016. u Norveškoj. U toku su pregovori da izlažem u Japanu, a također se javljaju i ljudi koji su zainteresovani da kupe moje radove, ali nemam ih puno i trebaju mi za izložbe, pa se uvijek lomim u vezi s pitanjem 'prodati nešto ili ne'", kaže ovaj umjetnik, koji je od 2011. godine sportski angažovan i radi kao instruktor aikidoa, japanske borilačke vještine.

Đorđević je dobitnik dvije nagrade, one za najbolju skulpturu i glavne nagrade na sedmom Bijenalu "Umjetnost minijature BiH". Izlagao je na više kolektivnih i samostalnih izložbi, a njegovi su radovi dio stalne postavke u britanskom muzeju olovaka "The Cumberland Pencil Museum".

Inače, osim ove vrste minijatura, Đorđević je bio uspješan i u pravljenju malih predmeta od papira. Tako je prije 15 godina od površine papira 1,5 puta 2,5 milimetra napravio minijaturni papirni brodić, dimenzija 0,7 sa 1 milimetar, te je aplicirao za Guinnessovu knjigu rekorda, ali su ga, kaže, odbili sa objašnjenjem da ne mogu biti sigurni da je on to napravio, da nisu sigurni u kvalitet rada, te da ne znaju u koju bi kategoriju svrstali njegov brodić. 

Tada su mu, tvrdi Đorđević, ponudili da izradu ponovi pred njihovom tročlanom komisijom iz Londona, što je morao odbiti, jer nije mogao finansirati troškove njihovog dolaska, smještaja i boravka, što je bio uslov.