Marija Jurić Zagorka, prva feministica u regiji

Prva hrvatska novinarka i književnica bila je žena koja je nosila štap, hlače i kravatu te pušila cigarete. Iako je živjela na početku 20. stoljeća, Marija Jurić Zagorka po svemu je bila žena 21. stoljeća. Samosvjesna feministkinja, koja je na svojoj Remington mašini iz 1924. napisala preko milion stranica i čije se knjige dan danas prodaju u svijetu kao bestseleri, često je bila zaboravljana i zanemarena, a bila je uzor ženama ovog jezičnog podneblja.

Marija Jurić Zagorka je izuzetno popularna hrvatska književnica i autorica tzv. popularne književnosti te prva hrvatska profesionalna novinarka s početka 20. stoljeća.

Njezini najpopularniji romani su Grička vještica, Gordana, Kći Lotrščaka... u kojima se pretežno bavi povijesnim motivima Zagreba i okolice, piše Anadolu Agency (AA).

Dnevno je pisala po jedan nastavak svojih priča koje su izlazile u novinama. 

Zagorka je u stanu s pogledom na živopisnu tržnicu Dolac, gdje se danas nalazi njezina Memorijalna soba, umrla 1957. godine. Zagorkinim muzejom sada volonterski upravlja udruga "Centar za ženske studije".

Građani u Zagorkinu memorijalnu sobu donose predmete, knjige iz antikvarijata i predmete od kolekcionara. Najvredniji izložak sobe je pisaća mašina Remington iz 1924. godine, nekad vrijedna kao danas najbolji laptop, na kojoj su nastali milijuni Zagorkinih stranica.

Počela je kao novinarka u listu Obzor, gdje je sjedila u sobi bez prozora, kako je nitko ne bi vidio jer se u to vrijeme nije smjelo znati da u novinama piše žena. Potpisivala se zato u početku pseudonimima, ali njezin talent razbio je uskoro sve patrijarhalne barijere.

"Zagorka je primjer višestruke diskriminacije. Roditelji je sa 17 godina udaju za nepoznatog muškarca, ona bježi od njega i početkom 20. stoljeća dolazi u Zagreb te odlučuje živjeti od svoga rada, od političkog novinarstva. Francuski list Le Figaro proglašava je 1906. najboljom političkom novinarkom ovog dijela Europe. U to vrijeme žena je mogla biti bogato udana, raditi kao kućna pomoćnica ili se baviti tada legalnom prostitucijom", pripovijeda Rada Borić, voditeljica "Centra za ženske studije".

Prije tri godine novinarska soba u Saboru dobila je ime po ovoj prvoj hrvatskoj novinarki. Zagorka je suosnivačica Hrvatskog društva novinara 1910. godine, bila je jedina ženska članica društva sa članskom iskaznicom broj dva, dok je broj jedan imao njezin drugi muž, novinar Slavko Vodvoški.

"Iskaznica broj dva govori kako smo mi žene uvijek te druge, makar znamo da je ona zasigurno bila inicijatorka osnivanja društva. Njezinu književnost muške kolege nazivali su 'književnost za kravarice', no tiraž novina Obzor u kojima je počela pisati naglo je porastao zbog Zagorkine feljtonske proze", kaže Borić.

Zagorka je imala edukacijsku misiju; naučiti hrvatske žene i muškarce, uz čitanje na hrvatskom jeziku, i hrvatsku povijest. Borić ističe kako se Zagorka borila za ljudska prava, osnivala je prva ženska društva, pokrenula prva dva ženska časopisa Ženski list i Hrvaticu. U statutu časopisa imala je, uz humanizam, i feminizam, kojega je definirala kao jednakost između muškaraca i žena. Važna je njezina uloga i u pravu glasa žena, pisala je Saboru 1917. da po uzoru na druge neke europske zemlje u Hrvatskoj daju ženama pravo glasa, što su dobile tek iza 2. svjetskog rata.

Znanje o Zagorki kao političkoj novinarki zaboravljeno je u generacijama iz Drugog svjetskog rata, kada se branilo čitati Zagorku pod izlikom da je to "šund literatura", kaže Borić.

U Slovačkoj se danas tiska preko pola milijuna njezinih knjiga godišnje. 1920-ih godina Zagorka objavljuje u bh. časopisima, od Nade nadalje, pa je utjecala na pisanje mnogih bh. književnica. Sama činjenica da je bila novinarka i književnica ohrabrivala je druge žene. Do Drugog svjetskog rata na njezin časopis Hrvatica pretplaćuju se ljudi iz Bosanskog Broda i Bosanskog Petrovca, sa šireg prostora od tadašnje Banovine.

Zagorkin do nedavno neobjavljeni roman Crveni ocean ustvari je preteča domaćeg SF romana, a prije je to mjesto držao muškarac. Prvi krimić je njezina Kneginja iz Petrove ulice.

Zagorka je provela jedno vrijeme u zatvoru, 1903. godine, u vrijeme ženskih demonstracija koje je organizirala u Zagrebu.

Na spomeniku u Tkalčićevoj ulici prikazana je kao žena u dugoj haljini koja šeće sa suncobranom. Rada Borić poručuje:

"Zagorka to nije bila, nije bila žena koja se dokono šeće." 

Pratite forum portala Radiosarajevo.ba - registrirajte se, komentirajte, predlažite teme!