Ljubav gradi žičare: Ko je 'kriv' za pomoć koja stiže našem gradu

Amerikanka bosanskog porijekla Maja - Amra Serdarević je nuklearna fizičarka, koja je dobar dio života posvetila obrazovanju, a danas se bavi isključivo humanitarnim radom.

Ova vedra i nasmijana žena nakon rođenja sina, posvećuje se porodičnom životu. Bez obzira na to što je prije više od 30 godina otišla iz naše zemlje, ona se uvijek rado vraća svome gradu. Pa tako je i ove godine u posjeti rodbini u Sarajevu. Dio svog vremena velikodušno je podijelila s ekipom našeg portala, a povod je ogromna podrška nje i njenog muža projektu revitalizacije trebevićke žičare. Za one koji ne znaju Majin suprug Edmond Offermann, pomogao je da grad dobije korištenu žičaru iz Švicarske te uz sve to donirao 3,8 miliona švicarskih franaka.

Razgovarala: Elma Behram, Radiosarajevo.ba

Novinarka Elma Behram i Maja Serdarević, FOTO: Radiosarajevo.ba
Nakon završene Druge gimnazije i studija Fizike u Sarajevu, Maja Serdarević još davne 1984. godine zaputila se u svijet u potrazi za novim, kvalitetnijim znanjem. Upisala je posdiplomski studij iz fizike u Americi. Iako je u to vrijeme bila gotovo praksa da mladi ljudi koji se odlučuju otići na studiranje u daleke zemlje sklapaju brakove te tako zajedno odlaze iz tadašnje Jugoslavije, Maja je ipak otišla sama. Nije bilo lako. No kasnije će ispostaviti da je to bila stvar sudbine.

Na Univerzitetu Illinois u Americi upoznala je svog muža Edmonda Offermanna koji je također fizičar. Eddy je porijeklom Holanđanin, a u to vrijeme u Ameriku je stigao kao postdoktorant. Njihova ljubav krunisana je brakom 1990. godine. Maja je u međuvremenu završila doktorat, a Eddy radio na Univerzitetu u Meinzu u Njemačkoj. Kasnije mu se pridružila i supruga. Nekoliko godina kasnije odlučili su se na povratak u Ameriku, gdje i danas žive.

Kako su 1996. godine postali roditelji, prioriteti su se polako mijenjali. Istina takvu odluku diktirale su i tadašnje prilike u Americi.

"Te godine bila je ispunjena kvota radnih viza. Rekli su mi kada dobiješ zeleni karton, javi se. Međutim, kada sam dobila zeleni karton, moj sin je bio jako mali, a na Long Islandu u New Yorku nismo znali nikoga ko bi pazio na našeg sina Jana. Davati nekome plaću za čuvanje djeteta nije imalo nikakvog smisla. Nikada nisam mislila da ću biti žena koja će ostati kući s djetetom, iz porodice sam u kojoj žene ne sjede kod kuće, moja majka je liječnica, a i sama sam doktorirala fiziku. Danas s ovog stanovišta mi je jako drago da sam to uradila".

A kako i ne bi! Majin sin nakon mnogo uloženog truda danas studira Fiziku na Princetonu, svira nekoliko instrumenata i, kako kaže, divno je dijete.

"Moj sin jako voli Sarajevo. Iako vrlo malo govori bosanski jezik na njegovom Facebook profile piše kako je iz BiH. Muzički je talentiran i u gomili instrumenata koje svira, naučio je svirati i harmoniku. Fenomenalno svira sevdalinke, čak ih i pjeva. Moj sin je skoro svake godine dolazio u BiH. Ove godine je u Japanu jer uči japanski", priča nam ponosna majka.

 Moj suprug želi pomoći Sarajevu

Amra se prisjeća kako je početkom '90-ih godina prilikom posjete svojoj rodbini zajedno sa suprugom Edmondom i svojim nećacima žičarom otišla na Trebević. Istina, bilo je to davno, ali tog lijepog iskustva ona i njen suprug i danas se sjećaju.

"Imamo još uvijek fotografiju s tog izleta. Bio je to jedini put da se moj suprug provozao našom žičarom."

Kasnije nije bilo ni mogućnosti, jer je trebevićka žičara tokom agresije na našu zemlju potpuno uništena i do danas nije obnovljena.

"Nakon rata smo dolazili s našim sinom svake godine u posjetu Sarajevu. Moj suprug se stalno pitao kako da pomogne ovom gradu. Bilo je različitih ideja i pokušaja. A jedna od njih je i pomoć za izgradnju žičare."

Eddy je radio i u CERN-u Ženevi i tako stekao nova poznanstva koja je iskoristio i kada je riječ o žičari koja je prije nekoliko godina stigla u Sarajevo. Naime, on je nakon što je saznao da bi jedna žičara u u Graechenu u Švicarskoj trebala biti demontirana, zatražio da se ta žičara donira Sarajevu, na šta su Švicarci pristali.

"Ja sam pronašla neke podatke o revitalizaciji trebevićke žičare na internetu, kontaktirali smo ljude u Sarajevu pozvali ih da dođu na naš trošak i pogledaju da li žičara iz Švicarske odgovara. Ubrzo je u pomoć priskočila Švicarska ambasada i njihova vojska koja ja nakon demontaže u maju 2011. godine sigurno transportirala u Sarajevo. I od tada do danas - ona je na Butmiru".

I nije to sve - Majinog supruga lijepa sjećanja na Sarajevo i sarajevsku žičaru nagnala su da upravo našem gradu, a u svrhu revitalizacije žičare pokloni - ni manje ni više nego sedam miliona KM.

"Eddy je zapravo nakon što je shvatio da sve to stoji i da se ništa ne dešava odlučio donirati dodatnih 3,8 miliona švicarskih franaka koji će služiti za nabavku nove elektromehaničke opreme do ove vrijednosti. Svjestan kako sve sporo ide odlučio je potpisati Memorandum o sporazumijevanju za revitalizaciju trebevićke žičare i na osnovu njega vezati rokom Grad Sarajevo da na vrijeme realizira ovaj projekt. Dao je vremenski rok kako novac ne bi stajao na računu, jer ovdje nema velikih problema, problem je očigledno politička volja da se riješe imovinsko pravni odnosi."

Rok koji je bio određen memorandumom istekao je u maju ove godine. Novi ugovor nije potpisan, no to ne znači da gospodin Offermman neće dati svoj novac, on samo želi da se iskoristi žičara koja je stigla u Sarajevo, kao i novčana sredstva za preostalu opremu.

Ovo dvoje istinskih prijatelja, filantropa, žele da naš grad bude bogatiji za još jednu turističku ponudu, da građani ovoga grada mogu za samo nekoliko minuta iz maglovitoga grada pobjeći na svjež zrak. Ipak, čini se kako porodicu Offermann razočarava sporost naših predstavnika.