Junaci bez ulica: Franjo Bosanac

U vrijeme najranijih štamparskih strojeva, jedan je Bosanac imao čast da se njegove kompozicije za glas i lutnju objave uz pomoć tadašnje Gutenbergove novotarije.

Zbirka frotola i ričerkara koje je skaldao Fanciscus Bossinensis bile su jedna od prvih štampanih muzičkih zbirki u istoriji. O njihovom se autoru uči kroz predmet Historija muzike na svim svjetskim akademijama, no u široj javnosti BiH njegovo ime je relativno nepoznato.   

Franjo Bosanac, odnosno Franciscus Bossinensis, rođen je potkraj 15. stoljeća, a na njegovo bosansko porijeklo ukazuje latinizirano prezime.

Pretpostavlja se da je bio franjevac ili dvorski muzičar nekog bosanskog kralja, a postoji i pretpostavka da bi inicijali BMF uz njegov potpis mogli značiti 'Bossinensinsis Magister Franciscus'.  Taj naslov mogao je dobiti nakon završenog muzičkog školovanja, možda na temelju priznatog znanstvenog rada, a možda se taj naslov odnosio na njegovu službu.

Djela koja su sačuvana napisao je prvom, a možda i u drugom desetljeću 16. stoljeća. U to doba živio je u Veneciji, gdje je živio i njegov prijatelj, kojemu su djela i posvećena - Gerolamo Barbadigo, pronotar crkve sv. Marka.

Jedina poznata i sačuvana Bossinensisova djela dvije su knjige frotola i riccercara, u prijevodu: kraćih stavaka za glas i lutnju i za lutnju solo, a napisao ih je na Petrarcine stihove.

Prva knjiga objavljena je u Veneciji 1509. pod naslovom Tenori e contabassi intabulati col sopran i canto figurato per cantar e sonar con lauto. Libro primo, Franciscus Bossinensis Opus.

Druga knjiga objavljena je 1511. godine u Fossombronu pod istim naslovom, sa oznakom Libro secundo.

Obje knjige tiskane su kod poznatog tiskara Ottaviana Petruccia. Prva knjiga je i posljedni proizvod Petruccijeve tiskare, a danas je sačuvana u četiri primjerka u bibliotekama Pariza, Firence, Beča i Seville, dok se druga knjiga čuva u samo jednom primjerku u Milanu.

U obje knjige je u uvodnom dijelu objavljena i kratka uputa za dešifriranje  tabulature, starog notnog pisma u kojem se tonovi bilježe slovima i brojkama, a za svaki tip lutnje i tabulatura je bila drugačija. U svakoj zbirci je i sonet posvećen meceni - Gerolamu Barbadigu.

Zbirka Tenori e contrabasi ima veliku vrijednost u historiji muzike zbog toga što je Bossinensis pomoću frottola zapravo pripremao put jednoglasnom pjevanju uz instrumentalnu pratnju. Bossinensisovi su ricercari prvi poznati primjer objavljene instrumentalne muzike skladatelja iz naših krajeva, a osim toga pripadaju i najranijim evropskim primjerima štampane instrumentalne muzike.

Vezano

Junaci bez ulica: Miroslav Meho Brozović
Junaci bez ulica: Rato Dugonjić
Junaci bez ulica: Dario Džamonja
Junaci bez ulica: Goran Čengić
Junaci bez ulica: Wittek i Iveković 
Junaci bez ulica: Uglješa Uzelac 
Junaci bez ulica: Nela Beran
Junaci bez ulica: Božidar Boško Antić
Junaci bez ulica: Benjamin Filipović
Junaci bez ulica: Dražen Ričl
Junaci bez ulica: Josip Joško Domorocki  
Junaci bez ulica: Adi Lukovac
Junaci bez ulica: Ahmet Hromadžić
Junaci bez ulica: Hajrudin Krvavac
Junaci bez ulica: Ante Sučić
Junaci bez ulica: Slobodan Đurasović
Junaci bez ulica: Zaim Muzaferija
Junaci bez ulica: Nikola Tesla
Junaci bez ulica: Krstan Bijeljac
Junaci bez ulica: Branko Ćopić
Junaci bez ulica: Indexi
Junaci bez ulica: Kasim Prohić
Junaci bez ulica: Mirza Delibašić
Junaci bez ulica: Izet Sarajlić