Gino Jevđević: Oni koji hoće da im se udovolji ukusu neka prate TV i radio - nas tamo nema

Kultur Shock je bend prepoznatljiv po svojoj multikulturalnosti, a žanrovski spaja sve što mu je u muzičkom interesu (od etno utjecaja Balkana, world musica, pa do rocka i punka), a posljednjih godina postao je jedan od omiljenih koncertnih bendova na bh. alternativnoj muzičkoj sceni. 

Razgovarala: Hilma Unkić, Radiosarajevo.ba

Nedavno je ovaj bend snimio spot za pjesmu Home koja se nalazi na njihovom posljednjem albumu IX, a tim povodom, ali o mnogim drugim temama, razgovarali smo s frontmenom Srđanom Jevđevićem Ginom.

Kultur Shock je svakako jedna od najzanimljivijih pojava koja u ovom trenutku postoji na alternativnoj sceni. Na Balkanu ih doživljavaju kao nešto blisko i poznato, a upakirano u drukčije i neobičnije elemente, a u drugim krajevima svijeta kao nešto sasvim novo. 

“Drago mi je da je u oba slučaja doživljaj pozitivan. Nije tako uvijek bilo. Nekada je pijetao koji zakukuriče prvi završavao, umjesto u pohvalama -  u supi. Zanat za novostečenu ulogu borca protiv ksenofobije ispekao sam tokom 70-ih, 80-ih i ranih 90- ih. Prvo je to bila borba za nezavisnost ličnosti i traženje ličnog izraza, a potom, suočavajući se sa sredinom koja i nije baš uvijek bila najotvorenija  i najspremnija da prihvati novo, moja borba je prerasla u pozitivni sociološki eksperiment”, priča Gino za Radiosarajevo.ba.

S obzirom na to da svoje koncerte održavaju redovno i širom Balkana, ali i vani, Ginu smo pitali gdje ih publika više prati, a posebno gdje ljudi bolje razumiju njihovu emociju.

“Naravno da me bolje razumiju kod nas (uključujući Bugarsku, Tursku, Grčku, Rumuniju, sve je to kod nas). Ne samo zbog tekstova, koji su nekad na našem, nego i zbog mentaliteta, smisla za humor i svega onoga što smo mi. Ja baš i nisam osoba koja objašnjava svoje pjesme, praveći ih dostupnim svima. Kod mene to sve izađe ‘nako, pa ako ko skonta – skonta. A nas narod dobro konta. Međutim, ne bi bilo fer reći da zapadnjaci ne kontaju. Generalno u manjem broju, ali narod što nama ide na svirke je pametan, obrazovan i obično je vidio još pasa izuzev Šarova. Iz tog razloga etničke i kulturalne razlike nisu balast i prepreka za razumijevanje, nego su dobrodošle. Naša raja i zapadnjaci koji nama dolaze na koncerte se apsolutno razumiju i praktično su ista vrsta ljudi.”

Ipak, postavlja se pitanje da li se nekada, i pored većinske publike koja razumije, dese koncerti nakon kojih se osjećaju prazno jer nije došlo do potrebne konekcije između benda i ljudi koji su došli zbog njih.

"Ponosan sam što mogu reći - više NE! Mi smo svoj put izabrali. Nedostatak komercijalne note u našem izrazu je definitivno ograničio broj publike kojoj smo izloženi, ali nas je i poštedio generalne publike. Generalna publika ima veoma kratku koncentraciju. Oni na koncerte idu ‘nako (jer svi ostali idu), tako da je normalno da s njima nema konekcije. Zahvalni smo im što ih nema na našim svirkama. Naši ljudi (ja ne volim riječ publika – mi smo svi isti u ovome i jedni bez drugih ne bismo postojali) su tu da bi se s nama povezali i proživjeli svaku pjesmu k'o da im je zadnja. Naš cilj je, također, da sviramo svaku pjesmu k’o da nam je zadnja. Nevjerovatna je ljubav između nas."

Utjecaj Balkana je vodeća nota u onome što Kultur Shock stvara, i kada toga ne bi bilo, teško da bi ovaj bend više bio to što jeste. No, da li je KS već u nekoj fazi kada bi željeli malo više eksperimentirati, pa možda i udaljiti se od onoga što je karakteristično za njih, ali to ne čine jer znaju šta bi značilo za identitet benda?

“Ja mislim da mi eksperimentiramo. Naš svaki album je različit od prethodnog. KS je jedan projekat u mom životu za koji ne treba unaprijed razmišljati. Sve što radimo – radimo neplanski i onako ‘kako nam padne’. Kad nam dosadi jedan stil, promijenimo ga usred pjesme, bez obzira na to koliko to nelogično bilo. Ne mogu reći da sam ikada htio s ovim bendom uraditi išta što nisam uradio. To je identitet benda. Svi ostali projekti u kojim sam sudjelovao su bili više strukturirani. Naravno, ljudi su različiti; neko hoće više Balkana, neko više metala, neko manje politike, neko tiše, a neko glasnije. Međutim, kako rekoh, ne radimo mi ovo zbog raje, nego zbog nas. Paradoksalno, al’ zato nas upravo naša raja (i kod nas i u svijetu) voli. Oni koji hoće da im se udovolji ukusu neka gledaju TV i slušaju radio. Nas tamo nema.”

Žanrovska definicija Kultur Shocka – nemoguć posao

“Svaku sličnost između nas i bendova kao što su System Of A Down, Gogol Bordello, i drugih su fabrikovali mediji. Oni te negdje moraju svrstati, jer ako nisu to ih pogađa - njihov Dorian Gray kompleks. Novinari uvijek moraju dokazati kako sve znaju, sve su vidjeli i ne postoji ništa što ih može iznenaditi. Isto da su birvaktile svi odrasli uz akciju Ništa nas ne smije iznenaditi. Upišam se od šege ponekad kad čitam poređenja s drugim bendovima i gdje je KS prvi put vidio stil koji svira. Najgluplje je to što niti jedan od tih projekata s kojima nas porede nije postojao davne 1996. kada smo mi počeli, a velika većina više i ne svira. I da se razumijemo, sve su to, ne samo mrak bendovi nego i lični prijatelji. Ja slušam njihove albume u autu. Baš prije neki dan sam poslao Serju naš novi album. To su normalni ljudi i ako njih pitate, oni će vam prvi reći da poređenja i glupo svrstavanje umjetnika u torove nemaju veze sa zdravom pameti. Zato se i bavimo umjetnošću - jer ne vjerujemo u generalizaciju. Da imamo takmičarski duh, bili bismo atletičari.”

S obzirom na to je riječ o bendu iz Seattlea, koji u svojim pjesmama provlači snažnu dozu kritike balkanskog čovjeka (prožete i pozitivnom i negativnom pričom) Srđana smo pitali koliko je teško uskladiti te dvije strane.

“Izabrali smo najtežu varijantu. Lakše bi nam bilo da živimo na Balkanu. Tad bismo mogli svirati na svakom koncertu i festivalu na koji nas pozovu. Ovako sve mora da se desi za vrijeme dvije turneje godišnje (tri mjeseca) dok smo u Evropi. Šta fulimo – fulimo. Isto tako lakše bi nam bilo svirati klasični rock bez Balkana u Americi. Konzervativci nas tada ne bi profilirali, a mogli bismo svirati svuda po sjevernoameričkom kontinentu, a ne samo po velikim gradovima. Ali šta je tu je; niko nije rekao da smo izabrali najlakši put.”

Zadnje što su iz ovog benda pružili javnosti je spot za pjesmu Home, a stiže i novi videomaterijal.

“Home je jedna od rijetkih pjesama iz našeg opusa koja se može primijeniti  na šire narodne mase. Ovog vikenda snimali smo spot za pjesmu Wild And Crazy Guys, Berin Tuzlić nam radi animirani spot za Solider Of Misfortune. Unamerikan, Rage Against Old Age i Akšam su u progresu. Nismo mislili raditi spot za Bogu Dušu, al' izgleda da je to zasad najslušanija pjesma na albumu, pa ćemo morati.”

Muzika i umjetnost danas – Koliko je tu iskrenosti?

“Ne krivite muziku za ljudske greške. Muzika je uvijek bila i ostala iskrena. Umjetnost uopće je jedna od najiskrenijih kategorija ljudske aktivnosti. Samo je jedan uslov potreban da se ispuni za to; umjetnost treba da bude i ostane svrha sama sebi. Ne pare, slava i ostale periferne stvari. U životu svakog uspješnog projekta, benda ili umjetničke kreacije dođe momenat kad treba donijeti odluku da li ćete se priključiti mainstream svijetu ili ostati vjerni sebi. Priklanjanje dnevom mainstreamu olakšava život, al' prema mom mišljenju ga i skraćuje. Od momenta kad postaneš mainstream imaš jos tri do pet godina života. Ljudi koji su te voljeli i zbog kojih si postao to što jesi neće više biti tu. Njihov relativno mali broj (kako kažu velike diskografske kuće, kad minimiziraju najvjernije prijatelje benda, dok pokušavaju da ti objasne kako je zapravo Faust bio u pravu), će biti privremeno zamijenjen velikim brojem ljudi koji gledaju TV i slušaju radio, znanih kao šira publika. Šira publika je mnogo veća (kako sama riječ šira kaže), ali se vrlo brzo zasiti svega, tako da u tri do pet godina ostaneš bez vjernih prijatelja i šire publike. Mi smo odlučili da sačuvamo ovo što imamo i ostanemo svoji i vaši.”