Dupli intervju: Odette&Odile

Nakon premijere predstave 'Džepovi puni kamenja', večeras SARTR-u imamo priliku pogledati još jednu premijeru - u pitanju je predstava Odette&Odile inspirisana motivima filma Crni labud Darrena Aranofskog.

Nihad Kreševljaković: Diplomske predstave uglavnom su izvrsne

Režiju i koreografiju predstave 'Odette&Odile' potpisuju Amila Terzimehić i Ena Kurtalić, koje ujedno, tumače i naslovne uloge, a u nastavku, iz prve ruke, čitajte više o predstavi koja će biti premijerno odigrana večeras u SARTR-u.

Razgovarala: Lejla Čolak, Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba: Kako je nastala predstava Odette&Odile? 

Ena Kurtalić: Predstava je nastala kao ispitni rad koji se zove Moje pozorište iz predmeta Pokret. Na našu sreću, direktor SARTR-a Nihad Kreševljaković je prepoznao potencijal da to preraste u predstavu i zaista smo zahvalne što nam je pružio ovu priliku i ukazao svoje povjerenje.

Radiosarajevo.ba: Šta je ono što vas je u najvećoj mjeri privuklo ovom djelu i koji su to motivi iz filma 'Crni labud' bili inspiracija za vaš rad?

Amila Terzimehić: Ideja da se psiha i unutrašnjost čovjeka mogu ispričati tijelom i pokretom. Istraživati i baviti se sa toliko različitih tema kroz fizički teatar je predstavljao veliki izazov za mene. 

FOTO: Velija Hasanbegović

Osim filma ''Crni labud'', inspiraciju u radu na ovoj predstavi pronašle smo i u noveli ''Dvojnik'' od Dostojevskog, u filmu ''Crvene cipele'' Michaela Powella i Emerica Pressburgera iz 1948. godine. 

Predstava govori o mnogim temama i problemima kao što su: pretjerana ambicija i želja za savršenstvom, nesigurnost, strahovi, sukobi sa samim sobom, skriveni slojevi u čovjeku. Priča o razumu i emocijama, o restrikcijama i slobodi, o strahu i hrabrosti, tako da mislim da je predstava univerzalna i da se svako može u njoj pronaći i poistovjetiti se s njom.

Radiosarajevo.ba: Obje se bavite ritmičkom gimnastikom. Da li je ova činjenica bila presudna u odluci da izaberete upravo ovu predstavu, te kako je došlo do suradnje između vas dvije?

Amila Terzimehić: Ena i ja se poznajemo više od 15 godina. Prije nego što smo upisale Akademiju scenskih umjetnosti, više od 10 godina smo se zajedno bavile ritmičkom gimnastikom i baletom. Uvijek smo imale ista interesovanja, a zajedno smo trenirale Jazz balet, Hip-hop, Latino plesove... Ritmičkom gimnastikom smo se bavile profesionalno, tako da razumijemo tu vrstu požrtvovanosti, odricanja i težine nečega što naizgled djeluje tako lijepo i nevino. Upisujemo ASU i konačno imamo priliku da objedinimo naše dvije ljubavi - glumu i pokret. Suradnja je bila očekivana i neminovna. Za mene Ena stvarno jeste moja druga polovina, jer koliko smo različite, toliko smo i slične. Nadopunjujemo i inspirišemo jedna drugu. Mnogo sam naučila od nje u ovom procesu. 

FOTO: Velija Hasanbegović

Ena Kurtalić: Obje smo trenirale ritmičku gimnastiku, ali smo nažalost morale prestati zbog obaveza na Akademiji. Ova činjenica je bila presudna u odabiru sredstava koje koristimo u predstavi. Nas dvije se znamo od malih nogu i uvijek su nas privlačile slične stvari. Kada sam odlučila da radim ovu predstavu, Amila je bila logičan izbor partnerice. Ako je to moguće, mislim da smo se još više zbližile u ovom procesu. Mislim da smo jedna drugoj bile izazov i motivacija.

Radiosarajevo.ba: Recite nam nešto više o projektu Mess Dance Company - kad je nastao i sa kojim ciljem, te kakve su radionice realizirane u okviru samog projekta?

Amila Terzimehić: Dino Mustafić i Internacionalni teatarski festival MESS imajući za cilj oživljavanje scene savremenog plesa u Bosni i Hercegovini osnovao je MESS Dance Company u februaru ove godine. Početni ansambl se sastoji 14 performera/ica. Na samom početku smo imali treninge ritmičke gimnastike sa Aidom Smailhodžić-Hadžić, koja je Eni i meni bila trenerica. Imali smo šest radionica sa priznatim svjetskim koreografima, kao što su: Iztok Kovač, Anna Retti, Mark Boldin, Matija Ferlin, Željko Božić... Jako sam sretna što sam dio ovog, sigurno velikog i obećavajućeg projekta i mislim da smo Ena i ja zahvaljujući radu na ovim radionicama dobile odličan temelj i stekle ogromno znanje koje nam je pomoglo u radu na predstavi ''Odette&Odile''. 

FOTO: Velija Hasanbegović

Ena Kurtalić: Mess Dance Company je nastao sa ciljem da se razvije savremeni ples i fizički teatar u BiH. Imale smo mnogobrojne radionice sa izvrsnim koreografima i plesačima. Te radionice su, pored toga što smo mnogo naučile, najviše utjecale na našu motivaciju.

Radiosarajevo.ba: Objasnite nam pobliže sam pojam 'fizičkog teatra'.

Ena Kurtalić: Fizički teatar stavlja u fokus pokret kao glavno izražajno sredstvo, ali iza svakog pokreta mora postoji jasno određena misao i emocija. Pored pokreta, ova predstava zahvata sve što i svaka dramska predstava nosi u sebi; konkretno htijenje, narativnu jasnoću, različite karaktere, razvojnu liniju lika, sukob... Tako da je ovo prije svega bio zanimljiv i izazovan glumački zadatak. Na ovoj predstavi Amila i ja smo same radile koreografiju i režiju i shvatile smo da glumac u ovom slučaju mora biti i skulptura i skulptor. 

Amila Terzimehić: Sloboda. Hrabrost. Neistraženo u nama koje sakrivamo i potiskujemo. Pokret nastaje u glavi, a ne u mišićima. 

Radiosarajevo.ba: Vaša mentorica na predstavi je Jasna Žalica; na koji je način došlo do suradnje i kako je sve to skupa izgledalo?

Amila Terzimehić: Profesorica Jasna Žalica i docentica Sanja Burić su Eni i meni predavale scenski pokret 4 godine na ASU. Sa sigurnošću tvrdim da studenti naše Akademije imaju odlično znanje i više nego dobre temelje da se bave fizičkim teatrom. 

Za mene je ovo jedan od ljepših procesa u dosadašnjem iskustvu. Profesorica Jasna nam je dala potpunu slobodu da se izrazimo na način na koji mi želimo, ali nas je i vraćala na pravi put kad god smo skrenule s njega. Zajednički rad zasnovan na poštovanju i povjerenju. 

FOTO: Velija Hasanbegović

Ena Kurtalić: Profesorica Jasna Žalica mi je bila mentorica na ispitnoj predstavi, nakon toga smo je pitale da li želi da nastavi raditi sa nama i ona je na naše veliko oduševljenje pristala. Dala nam je potpunu  slobodu, ali nas je uvijek vraćala na suštinu i srž likova. Pored toga što je sjajna glumica, odličan je i pedagog. Mislim da nam je profesorica prije svega bila prijatelj, zbog čega smo se i mi osjećale opuštenije i kreativnije.

Radiosarajevo.ba: Možete li izdvojiti neke uzore iz svijeta filma/režije/umjetnosti koji su u najvećoj mjeri utjecale na vaš dosadašnji rad?

Amila Terzimehić: Trudim se da u svakom procesu koji radim pronalazim različite ljude, umjetnike i načine koji će me inspirisati i pomoći mi da ulogu kreiram što bolje. Ne želim da nekog izdvojim jer mislim da ima još mnogo toga što moram naučiti, i istražiti. Ali, mogu reći da mi je Tatjana Šojić uzor, a Ermin Bravo inspiracija.

Ena Kurtalić: U svakom procesu me inspirišu druge stvari, ali konkretno za ovu predstavu smo inspiraciju i svoje uzore pronašle u Bergmanovoj ''Personi'', ''Sisters'', Brian de Palma, Anna Teresa de Keersmaeker, Pina Bausch, Idan Cohen i mnogi dr.

Podsjećamo, premijera predstave 'Odette&Odile' održat će se večeras u SARTR-u s početkom u 20 sati.

Rezervaciju ulaznica možete izvršiti na broj telefona 033 664 070, putem e-maila: teatarsartr@yahoo.com, ili slanjem poruke u inbox SARTR Facebook pagea.

Vezano:

Premijera predstave Odette & Odile u SARTR-u