Damir Imamović: Bilo nam je važno uvesti ljude u magični, kultni svijet Karima Zaimovića

Repertoar Scene MESS Internacionalnog teatarskog festivala MESS, ljubiteljima i ljubiteljicama teatra je pružila predivnu priliku da gledaju predstavu Tajna džema od malina te još jednom uđu u magični svijet Karima Zaimovića. 

Hamdija Salihbegović i Nedžad Merdžanović: Šta zapravo znači stvarati muziku za pozorišne predstave?

Februarski repertoar Scene MESS u znaku je autorske muzike, a nju je u predstavi Tajna džema od malina kreirao Damir Imamović.

A šta za ovog umjetnika predstavlja pojam 'muzika za pozorište'? 

"Moj doživljaj muzike u pozorištu je potpuno drugačiji kada gledam predstavu i kada radim na njoj. Počesto dok gledam predstavu i ne primjetim muziku svjesno. To mi je i važna poenta za rad na predstavi: ako ja kao muzičar i počesto autor muzike za predstave ne primijetim muziku u drugim predstavama nego uvijek percipiram predstavu kao cjelinu, kako li je tek onda sa nekom “prosječnom” publikom... 

Raditi muziku za pozorište uvijek je izazov i važna škola. Možda ništa nije toliko blisko kolektivnom stvaralaštvu kao što je to pozorište. Moraš podrediti svoja vlastita sviđanja logici procesa i ukupne vizije onoga što se radi, a opet biti kreativan i dati svoj doprinos. Nekada su ograničenja koja ti dođu s polja najbolji kreativni poticaj", pojašnjava Imamović.

On kaže kako je naučio da je ponekada za cjelinu predstave važniji identitet zvuka nego sama muzika kao element zvuka, te da tu stvari često ovise o projektu, rediteljskom konceptu...

No, na koji način je bilo specifično raditi muziku za predstavu "Tajna džema od malina"?

"'Tajna džema od malina' sada je već tekst kultnog statusa. Bilo nam je važno uvesti ljude u svijet Karima Zaimovića i njegovih likova, u tu posebnu mješavinu realnosti i fikcije. Nisam napisao mnogo nove muzike za predstavu, uglavnom smo koristili amblematske pjesme i pokušali sve različite svjetove posredovati starinskim električnim orguljama", otkriva Imamović, koji, kako kaže, i nema određen pristup komponovanju za pozorište, već se trudi svaki put pokušati nešto novo. 

Omiljeni dio rada na muzici za pozorište mu je učešće u probama, pogotovo ako muzika ili proizvođenje muzike na tim probama ima značajan udio u igri, dok razliku između dizajna zvuka i komponovanja muzike u pozorištu, Imamović objašnjava ovako: 

"Dizajn zvuka je sveobuhvatniji i na neki način prekriva cjelokupno dešavanje na sceni i oko nje. Muziku možeš komponovati i snimiti u Tokyu pa je poslati nekome u Sarajevo i da ona, uz jasno rediteljsko vodstvo, dobije funkciju u predstavi. Za dizajn zvuka (koji često može nadomijestiti ulogu muzike u predstavi) moraš biti tu, na probama, osjetiti prostor, birati mikrofone u skladu s mogućnostima, izabrati instrumente... 

Sve kreće od rediteljskog koncepta. Reditelj/ica je osoba koja (treba da) jasno kaže šta želi, šta ne želi, u kojem pravcu da se ide. Ili, ako se hoće ući u neki eksperiment bez unaprijed zadatih smjernica, i to treba reditelj da dâ kao uputstvo. 

Onda kompozitor radi, osmisli teme, orkestraciju. Ponekada reditelj, u obliku indikacije, spomene instrument koji “čuje”, i to bude dovoljna smjernica. Ako se muzika snima da bi se poslije emitirala tokom predstave, onda veliku ulogu igra i studio u kojem će se muzika snimati: muzičari, tonci, ljudi koji rade montažu i finalni miks zvuka. Također, i savršeno snimljenu muziku treba pustiti u pravom momentu. 

Nebrojeno predstava upropašteno je jer pozorišta nemaju novca da sa sobom na gostovanja vode svog tonca pa onda moraju na licu mjesta obučiti nekoga ko će puštati zvuk u zadatim momentima i na zadati način", vjeruje Damir, kome je najčudniji zahtjev za komponovanjem bio ujedno i prvi.

"Mislim da je najapstraktnija muzika koju sam uradio bila moja prva muzika za predstavu: Mostarski teatar mladih, reditelj Stevan Bodroža, komad o Silviji Plath. Muzika je trebala proizvesti tjeskobu i učestvovati kao lik u predstavi. Velikih sam problema imao jer je s apstrakcijom najteže raditi. 

Imamović kaže da je bilo zaista mnogo predstava koje je gledao u kojima je muzika posebno radila, ali je bilo dosta različitih projekata. Od nekih koje su gotovo bile mjuzikli, do vrlo apstraktnih, atmosferskih korištenja muzike. 

Za njega je odlična muzika za pozorište upravo snimak koji ćete u nastavku imati priliku čuti. No, upravo ova muzika još nijednom nije bila iskorištena u nekoj predstavi.