César Campoy, Španac zaljubljen u BiH i sevdalinku

César Campoy, novinar iz Valensije koji je također studirao teoriju muzike, klavir i gitaru, fasciniran prošlošću Jugoslavije prilikom posjete Bosni i Hercegovini, otkrio je sevdah i zaljubio se u njega.

Došao je na ideju da pokrene blog o sevdahu i sevdalinkama, te da na španskom jeziku predstavi ovaj segment bh. kulture. U razgovoru za portal Radiosarajevo.ba Campoy govori o posjetama BiH, ljubavi prema sevdahu i svojim omiljenim izvođačima.

Piše: Aleksandra Kuljanin, Radiosarajevo.ba

Krajem 20. vijeka Campoy je odlučio posjetiti zemlje bivše Jugoslavije.

„Odmalena sam bio fasciniran riječju 'Jugoslavija', te sam počeo istraživati historiju Jugoslavije kada sam počeo studirati novinarstvo. Figura Tita mi je bila interesantna i odlučio sam krenuti na putovanje. Od tada, skoro svake godine posjećujem BiH. Imam dobre prijatelje ovdje i čini se kao da svake godine dolazim kući“ priča on.

Želeći da nauči bosanski jezik, napisao je nekoliko tekstova o trenutačnoj političkoj situaciji u BiH, sarađivao je sa Rodnom kućom Ive Andrića, te počeo detaljnije istraživati književnost, film i muziku našeg regiona. Uskoro ga je zadivio sevdah.

„Učio sam o sevdahu kupujući CD-ove na mojim putovanjima kroz BiH. Kasnije je internet postao izvor mojih informacija. Ali, i dalje imam skromnu kolekciju CD-ova, DVD-ova i knjiga.“

Nakon više od deset godina putovanja u BiH, Campoy kaže da je ljubav prema našoj zemlji ogromna, čemu je doprinijelo bosanskohercegovačko kulturno i muzičko naslijeđe.

„Kad slušam dobru sevdalinku sjajnog pjevača ili svirača, nešto čudno se događa u mojoj glavi i mom tijelu. Osjećaj sreće i tuge u isto vrijeme. Ono što mi se sviđa kod dobre sevdalinke je to što je duboko emotivna. Možete koristiti istu pjesmu da pokažate radost, ali i tugu. To je nevjerojatno! Mislim da bi taj poseban osjećaj trebalo osjetiti puno više ljudi. To je razlog zašto sam pokušati objasniti historijske, muzičke i anegdotalne aspekte 50 sevdalinki (i prevesti to na španski), te predstaviti najbolje pjevače tradicionalne muzike. Ljudi koji žive u BiH su vrlo sretni. Trebate biti vrlo ponosni na svoju muzičku baštinu“ kaže Campoy u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Bosanski jezik kao spona, ali i prepreka

„Govorim malo, malo, malo bosanski“ kaže Campoy i dodaje da je frustriran time. Proveo je jedan mjesec u Sarajevu i posvetio to vrijeme učenju jezika.

„Imao sam jako dobru učiteljicu, sada dobru prijateljicu, Džanu. Znam osnove, ali za mene je to vrlo težak jezik. Moj najgori neprijatelj su padeži. Ovo pitanje me zaista ljuti, jer mi je bosanski jako lijep jezik, sa zanimljivim muzičkim prizvukom. Nastaviću pokušavati!“ obećava Campoy.

Kaže da nije lako naći informacije o sevdahu na španskom, te da je zbog toga pokrenuo blog Sevdalinkas.com.

„Nažalost, u Španiji, balkanska muzika nije previše popularna, a većina ljudi još uvijek misli da su u cijeloj regiji jedina muzika zvuci svadbi i sahrana Gorana Bregovića“ kaže Campoy.

Iako je za većinu Španaca sevdah 'egzotična tema', Campoy kaže da ima ljudi koji su zainteresovani za historiju i kulturu regiona. Većina posjetilaca njegovog bloga su iz Španije i BiH, zatim iz Njemačke, Švedske, SAD-a, Srbije, Austrije, Kanade, Hrvatske, Francuske, Holandije, Danske, Slovenije, Švicarske, Norveške...

'Ne mogu izabrati jednu sevdalinku'

„Kada sam daleko od Sarajeva i čujem pjesme poput Kad ja pođoh na Bembašu, S one strane Plive, Dvi’ planine viš’ Travnika grada, Kolika je Jahorina planina, Zajdi, zajdi, Ne klepeći nanulama, Telal viče, koje su pjevali veliki pjevači poput Polovine, Deovića, Mamule, Imamovića, Salkovića, Muharemovića, Isovića, osjećam čežnju“ kaže Campoy u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Na pitanje koja mu je najdraža sevdalinka, on kaže da ne može izabrati samo jednu:

„Ponekad bih radije čuo veselu i komercijalnu, ponekad volim manje poznatu pjesmu ... Ponekad preferiram puni instrumenatal, ponekad volim pjesmu sa samo vokalom i zvukom saza...“

Osvrćući se na današnje izvođače sevdalinke, Campoy kaže da su njegovi prvi kontakti sa svijetom sevdaha bili zahvaljujući Mostar Sevdah Reunionu.

„Oni su odigrali važnu ulogu u internacionalizaciji balkanske muzike i sevdaha“ smatra ovaj Španac, koji na kraju priznaje da ima određenu slabost prema izvedbama Damira Imamovića i Amire Medunjanin.

„Njihove adaptacije pjesama Teško meni jadnoj u Saraj'vu Samoj, Oj, vesela, veselice ili Bogata sam imam svega su čudesne. Mislim da Damir ima neobičnu osjetljivost. Osim toga, kao što znate, on je ljudska enciklopedija sevdaha. To je hrabar čovjek, što pokazuje i njegov Sevdah Takht. Imao sam sreće vidjeti ga uživo u Briselu i Svrzinoj kući, i on je nešto posebno“ završava Campoy svoju priču o bosanskom sevdahu.