Bježi, kišo, s prozora: Dražen Ričl, In memoriam

"Zijo, najbrža ruka srednje Bosne, uključujući i zajednicu opština Tuzla - car pare, magle i ostalih vremenskih nepogoda", govorio je za njega naš Elvis J Kurtovich...

Dražen Ričl Zijo ili Para, kako su ga zvali, nekadašnji frontmen grupe Crvena jabuka, rođen je 12. marta 1962. u Sarajevu gdje je i odrastao, i to na Koševu, s majkom Elvirom – otac Ferdinand preminuo je dok je Zijo bio još mali dječak.

“Dražen je bio nesmiren. Stalno je govorio, pjevao, trčao i izazivao vraga. Živiničku tišinu osjećao je neobičnom; sarajevskim žargonom ju je uspoređivao s bukom na svom Višnjiku kad smećari probude u šes’ sati. Ljiljani je bio djetinjast, meni ili zabavan ili čudan. Svima nekako nesputan, pun energije. S jedne je strane sve radio po svom nahođenju i u velikoj brzini, ponekad prenaglašeno, pomalo napadno, naizgled samodopadno. No, s druge strane je bio učtiv: nije nam lomio igračke, nije nas dirao, nije nas vukao za kosu, nije nam ulazio u sobu bez kucanja na vrata. Nije nikad upotrebljavao nikakve sramne riječi”, zapisala je o njegovom djetinjstvu njegova rođaka Ljerka Lukić.

Njegovi prijatelji pamte ga kao vedrog dječaka čiji je idol bio gitarista grupe Led Zeppelin Jimmy Page – čak je i jednog profesora Likovne kulture molio da mu nacrta Jimmyjev portret. Ričl je završio Drugu gimnaziju u Sarajevu i upisao je žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka: završio je samo dvije godine zbog muzike, Top liste nadrealista...

Život ispunjen muzikom i nevjerovatan vedri duh vodio ga je ka prvoj “muzičkoj ulozi” i grupi Elvis J. Kurtović & His Meteors gdje je svirao gitaru - više o njihovom prijateljstvu možete čitati ovdje: Ulica Dražena Ričla.

Treba reći i da je bio jedno vrijeme voditelj na Radiju Sarajevo gdje je bio dio emisije PRIMUS (Priče i muzike subotom), preteči Nadrealista.

Društvo su mu pravili Nele Karajlić, Zlatko Arslanagić, Zenit Đozić i Boris Šiber, a Zijo će biti i član prve postave TLN-a, 1984.

Para je često provodio vrijeme u Sloveniji gdje je imao rodbinu pa je u Nadrealistima znao često pričati slovenski jezik, a većina se sjeća njegovog izvođenja Mojce:

Godine 1985. Ričl će, zajedno sa Zlatkom Arslanagićem, osnovati bend Crvena jabuka – Dražen Žerić Žera (koji je u prvoj postavi svirao klavijature) poslije je govorio da su se prvo trebali zvati Mačak Fritz... Osim njih trojice, bendu su se priključili i basista iz Zenice Aljoša Buha te bubnjar Darko Jelčić Cunja.

U potkrovlju Zlatkovog stana nastat će tako neki od najvećih hitova ovih prostora Bježi, kišo, s prozora, Dirlija, Sa tvojih usana, Nek' te on ljubi... s albuma Crvena jabuka.

Nažalost, 18. septembra 1986, na samom početku turneje kojom su trebali proslaviti ovaj prvi album, na putu prema Mostaru, kod Jablanice, fićo u kojem su bili Zijo, Buha i Arslanagić udario je u kamion. Buha je poginuo na licu mjesta, a Dražen Ričl borio se još 13 dana - umire na VMA u Beogradu.

Sahranjen je u Sarajevu, na Barama, gdje ga čuva spomenik u obliku crvene jabuke, na kojem je uklesan stih iz pjesme Nek' te on ljubi:

Prođe august, srećo moja,
Vrijeme da se rastane
Bilo je izgleda previše lijepo
Da nam tako ostane...