Anne Gastinel: Ambasadorica francuskog violončela

Kao solistkinja Sarajevske filharmonije, na koncertu otvaranja nove sezone u petak 18. oktobra predstavit će se Anne Gastinel, poznata francuska violončelistkinja. Izvedbom čuvenog Koncerta Edwarda Elgara, Gastinel će nam na najbolji način predstaviti francusku školu sviranja violončela, instrumenta koji od izvođača zahtijeva poseban senzibilitet. Gastinel potječe iz okoline Lyona, a već sa četiri godine počela je da svira. Učila je kod najboljih čelista današnjice, muzicirala na svim kontinentima, a cijenjena je i po svom pedagoškom radu. Uoči njenog drugog nastupa u Sarajevu (prvi se desio u novembru 2013), razgovaramo sa ovom karizmatičnom umjetnicom. 

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba: Za vas kažu da ste ambasadorica francuskog čela. Šta zapravo znači ova titula? 

Gastinel: Veoma sam ponosna što me neki tako nazivaju. Već dugo vremena u Francuskoj imamo dobre škole za violončelo, jer smo imali toliko fantastičnih solista i pedagoga. Imali smo prilike učiti od najboljih, crpiti iz njihovih iskustava i dostignuća. Mislim da je naša specifičnost u držanju gudala, dakle u desnoj ruci. To je ono što muzici daje karakter. U tome su pogotovo bili važni Andre Navarra i Paul Tortelier koji su bili potpuno opsjednuti držanjem gudala. Znate, lijevom rukom svirate note, ali većina ostalog što čini muziku na čelu čini posebnom je u desnoj ruci. 

Radiosarajevo.ba: Naravno, ali kvalitet muzike u velikoj mjeri zavisi i od instrumenta na kojem se svira. Vi ste imali sreću da kao solistica svirate na instrumentu slavnog Pabla Casalsa, a potom ste na upotrebu dobili i veoma dragocjen violončelo iz 17. stoljeća.    

Gastinel: Da, to je moja velika beba (smijeh)... To je instrument kojeg je izgradio poznati talijanski graditelj Carlo Giuseppe Testore, negdje oko 1690. godine. Uživam svirajući ga jer je veoma topao i daje mnogo mogućnosti za različite zvučne boje. S druge strane, Casalsov čelo koji sam svirala godinu dana bio je pomalo 'kapriciozan', a o tome je govorio i sam Pablo Casals u svoje vrijeme. Taj instrument je tražio puno eksperimentiranja i posvećenosti kako biste ga 'zauzdali', a moram reći da je to bilo značajno iskustvo. Na koncertu u Sarajevu svirat ću na Testorijevom čelu. 

Radiosarajevo.ba: Recite nam nešto više o Koncertu Edwarda Elgara koji ćete izvesti uz Sarajevsku filharmoniju. Kakvo je to djelo?  

Gastinel:  To je divno djelo koje nosi uspomenu na mnoge ljude. Slavna Jacqueline du Pres ga je svirala nebrojeno mnogo puta i proslavila se njime. mislim da je ona najzaslužnija što se ovo djelo populariziralo u dvadesetom stoljeću. Zaljubljena sam u taj konćerto, jer on u sebi sadrži predivne melodije koje naglašavaju sve najljepše što čelo daje, ali i tehnički veoma zahtjevan, skoro akrobatski drugi stav. Predivno, romantično, jedno od onih djela koje je tako divno svirati i tako divno slušati.   

Radiosarajevo.ba: Mi možemo potvrditi samo ovaj drugi dio - zaista je divno slušati Elgara i jedva čekamo da ga čujemo u vašoj izvedbi. Željela sam vas pitati o vašoj ranoj karijeri - već kao desetogodišnja djevojčica, kao čudo od djeteta, nastupili ste na televiziji. Bile su to osamdesete godine 20. stoljeća. Koliko je televizija utjecala na vašu karijeru? 

Gastinel: Kada sam počinjala, klasična muzika je imala svoje mjesto na televiziji u Francuskoj. Mislim da sam imala sreće jer sam se našla na pravom mjestu u pravo vrijeme. Kasnije sam pobijedila na Evrovizijskom takmičenju umjetničke muzike, to mi je otvorila mnoga vrata. Čini mi se da takvo takmičenje više ne postoji, ili se ne zna za njega. Sada je prilično drugačije, posebno za mlade ljude. Toliko je malo TV emisija koje se baziraju na klasičnoj muzici. Istovremeno, dobra je stvar da imamo internet, da se mladi ljudi mogu tu predstaviti. Mada, to je mač sa dvije oštrice jer je ponekad teško razlučiti šta je na internetu dobro, a šta ne zaslužuje pažnju.   

Radiosarajevo.ba: Jučer sam vas vidjela kako šetate glavnom ulicom Sarajeva i razgledate. S obzirom da dosta putujete, da li imate neke rituale kada stignete u neki strani grad?

Gastinel: Nažalost, veoma je teško da kombinirate turizam i nastupe. Kada dođem u novi grad, prvenstveno moram vježbati u hotelskoj sobi i pripremati se za koncert,  jer je to moj posao. Ukoliko ugrabim nekoliko slobodnih trenutaka, uživam u šetnjama i razgledanjima. Jučer sam obišla centar Sarajeva, misleći na koncert. No ipak sam primijetila kako je Sarajevo lijepo, jer prošli put kada sam ovdje boravila padao je snijeg, bilo je hladno i sivo. 

Radiosarajevo.ba: Orkestar Sarajevske filharmonije poznajete već dobro? 

Gastinel: Prate me tako lijepe uspomene na koncert koji sam ovdje održala prije dvije godine. Osjetila sam veliki entuzijazam orkestra i njihovu želju da muzika bude što bolja. Možete osjetiti ljubav prema poslu koju posjeduju. Veoma sam sretna da sam ponovo ovdje.