Aldin Tucić, mladi bh. glumac: Kolege su me omalovažavale jer sam pjevao u kafani (FOTO)

Školovanje mladog i perspektivnog  glumca Aldina Tucića bilo je posebno teško. Na trećoj godini Akademije scenskih umjetnosti, suočen s finansijskim problemima, našao se u kafani. Kako sam kaže, pitanje se vodilo oko dvije stvari - da li je dobro zaraditi novce da bi platio školu koju voliš, a s druge strane da te omalovažavaju ljudi da pjevaš narodnu muziku...

Taj angažman ga je suočio s mnogim životnim neprilikama, predrasudama i osudama njegovih kolega. 

Razgovarala: Merima Zavitan, Radiosarajevo.ba

Aldin Tucić, rođen i odrastao u Zenici, od svoje 12. godine je na sceni. Prva profesionalna predstava koju je igrao bila je drama Zilhada Ključanina Šehid u režiji pokojnog Slobodana Stojanovića. Odlučio je da se bavi glumom, jer kako kaže: "Nisam bio ni za šta, probao fudbal, slomio nogu, za košarku sam bio nizak, bolešljive sam prirode i na prijedlog rahmetli majke sam se odlučio baviti glumom". 

Glumu opisuje kroz rečenicu poznatog glumca Marlona Brandoa: „Cilj je da ne razuvjerim publiku onim što igram“. Kada je upisao Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, najviše se suočavao s problemom nedostatka samopouzdanja i povjerenja u samog sebe. Nije bio siguran da li je napravio ispravan životni odabir, da li će biti dobar glumac i diplomirati. Samopouzdanje je našao na trećoj godini fakulteta, kada je aktivno počeo pjevati u kafani, gdje mu je najviše pomogla komunikacija s ljudima.

"Kafana je puna događaja, možda čak i prepuna, pogotovo kada ti 'utoka' visi nad glavom tri godine. Nekako je to za glumca pravo životno iskustvo (ironični smijeh) iz kojeg nastane jedna odlična predstava."

Aldin Tucić trenutno igra predstavu Kafana kao zločin koja je inspirirana njegovim vlastitim iskustvom dok je zarađivao novac pjevajući u kafani. Predstava je osmišljena da ispriča ljudima priču da nije lako ni ljudima u kafani, jer postoje mnogi koji su primorani da to rade, a glava im visi o koncu. Glavna tema predstave je život ovog mladog glumca od njegove trinaeste godine pa sve do 2013. kada je odlučio da se prestane baviti pjevanjem. Kako sam kaže, najveći razlog je nesigurnost u objektima. 

"Ne dozvoljavaju ti da radiš svoj posao, isto kao što ti država ne dozvoljava da imaš posao, a to su sve moćnici koji imaju novca, mangupi kao i ovi naši 'školovani' mangupi. Govorimo o klasičnom kapitalizmu, ali kao što kažem u predstavi - to je jedna dilema koju svi zajedno dijelimo. Koliko smo se spremni žrtvovati, da bismo se bavili nečim što volimo ili ne volimo, ali plaća račune. A s druge strane možda se isplati zato što za noć uspiješ zaraditi toliko novca da majci vratiš kredit, ali ti jedinica bude oštećena od pištolja."

Kada je završio ASU i uspješno diplomirao 2013. godine, od svih ljudi i profesora koji su mu čestitali, kaže da mu se nikad niko nije javio. 

"Jedino kada bi ih sreo na ASU često pitanje bi bilo - Kako si? Šta ima? Je l' još uvijek pjevaš?... kao da nisam njihov. Ne mislim stranački kolega, nego kolega po zanatu. Kao da ne spadamo u isti esnaf. Čak nisam još uvijek odradio pripravnički."

Govorio je i o stalnoj glumačkoj postavi pozorišta u Bosni i Hercegovini. Smatra da je to igranje na sigurno, da dobri glumci u većini slučajeva znače i dobru predstavu, a s druge strane da im to predstavlja i finansijsku štednju, jer se ne moraju davati honorari mladim glumcima. Navodi kako je neetično da naš najmlađi glumac ima 40 godina, a treba da igra ulogu 17-godišnjaka. 

Aldina smo u razgovoru pitali i šta misli o reality programima kojih je danas sve više. Najezdu TV reality programa objasnio je izjavom jedne kraljice: "Nemaju ljudi hljeba da jedu, dajte im kolače". Kaže da je u osnovnoj školi dvaput sedmično posjećivao kino i pozorište zahvaljujući školi. Ljuti ga što se danas pišu "referati o reality programima" i kako sam kaže odbija da živi u ovom modernom dobu. 

Za kraj zaključio je da misli da se treba težiti vraćanju pravim moralnim vrijednostima, da je cilj u obrazovanju, treba težiti rješavati uzrok, a ne posljedicu. 

"Dakle od rođenja, ne staviti djecu pred tablete i TV da odrastaju uz iskvarene medije, nego se potruditi, pa im makar pred spavanje na prekide čitati Pepeljugu. Ako ovako nastavimo svaki novi naraštaj umjetnika generalno u BiH će biti nezaposlena skupina i kolateralna šteta društva."