Aesthetic Empathy: Nismo namrgođeni, mnogo se smijemo!

Aesthetic Empathy je šestočlani metalcore/alternative bh. bend nastao 2001. godine, a čine ga: Samir Džuzdanović/vokal, Mahir Bajrić/vokal, Branislav Kašćel/gitara, Saša Naprta/gitara, Damir Opalka/bas i Stefan Komljenović/bubnjevi.

Ovo je njihova priča.

Razgovarala: Lejla Čolak, Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba: Kako biste definisali AE muzički žanr?
Aesthetic Empathy: Većina bendova, pogotovo onih mlađih, u mislima odgovaraju: Mi smo nešto najbolje što je vidjelo Sarajevo, Europa… svijet! I onda sebi u kalendar pribilježe dan kada će im se spot ''vrtiti'' na MTV-u, a veoma brzo taj datum počnu pomjerati na svaki idući ponedjeljak. Mi smo nešto najbolje što se desilo nama šestorici, brother's from another mother's, mala porodica koja živi i voli ono što radi; radi to srcem i osjećajem za lijepo izbjegavajući svaki vid pravila i standarda - muzičkih, tematskih, pa čak i ovih koje nameće sredina u kojoj živimo. Vjerovatno je ovakav pristup privukao publiku koja muziku općenito doživljava kao kanal za ispoljavanje emocija, frustracija, te na kraju nešto u čemu se naprosto treba uživati i to voljeti. Veoma nam je drago bilo uvidjeti da takvih ljudi ima mnogo!

Žanr koji sviramo - već dugo je to tema u koju se ekipa AE ne usuđuje upuštati! (smijeh). Objeručke smo prihvatili procjene naših dragih prijatelja, znalaca koji su preslušali album i dali procjenu - metalcore/alternative. Mi težimo da pružimo svojom muzikom, kada je stvaramo i sviramo, iskrenu emociju. Ono što se našlo na albumu ''Definement'' je upravo to i to je žanr - AE!

Radiosarajevo.ba: Kad i na čiju inicijativu se javila ideja za pokretanje benda?
Aesthetic Empathy: Bend nastaje iz klasične potrebe da se prevaziđe frenetično preslušavanje SVE kvalitetne muzike koja se nađe pod rukom. Jednostavno to više nije dovoljno, stvori se potreba da sam sebi odsviraš na uho nešto što već nisi čuo! A onda i to postane malo, pa kreneš svirati s drugom na dvije 'akustare', pa shvatiš kako bi dobro bilo imati i neke bubnjeve tu da lupaju… pa otmeš ocu podrum, pa otmeš i komšiji podrum da spojiš kako bi stali bubnjevi i eto ga bend. Ozbiljni počeci datiraju još iz 2002. godine, a ko ga je osnovao, nije ni bitno. Porodicu nikad ne osniva samo otac ili samo majka!

Radiosarajevo.ba: Da li se nešto promijenilo u vašem muzičkom stilu od prvog albuma?
Aesthetic Empathy: Album "Definement" nikad nije zvanično objavljen, a razlog tome je što nismo našli adekvatnog izdavača, a i to što mi generalno sve radimo temeljito. Plan je da se kompletira promo-paket kojim ćemo se predstavljati izdavačkim kućama, koji uključuje i spot koji je upravo u procesu, kao i mnogo drugih detalja koji definišu jedan bend kao profesionalan i odgovoran… ili ne! Mnogo se jeste promijenilo od tada, svima nam brade brže rastu i svi su već na pragu da budu dipl. ovo i ing. ono! (smijeh). Radi se već uveliko na novim pjesmama i sasvim je sigurno da će idući album biti potpuno druga dimenzija AE i mi jedva čekamo da ga čujemo! Ali tu nema žurbe, prvo da izdamo ovaj prvijenac!

Radiosarajevo.ba: Evocirajte nam dojmove sa Demo festa u Banjoj Luci 2011. godine.
Aesthetic Empathy: Demo Fest u BL je nešto što bi poželjeli svakome ko se bavi muzikom. Četiri-pet minuta koje provedete na tom stageu, tehničari koji se brinu za svaki detalj, zvuk koji je besprijekoran… Uživali smo od prvog dana kao da smo već osvojili takmičenje, prvenstveno zbog odličnog društva, veselih muzičara i organizatora i naravno odličnog muzičkog programa. Iskreno smo sretni što se ekipa DF uspjela izboriti sa finansijskim poteškoćama i što će nastaviti organizovati najbolji balkanski festival za demo bendove. I da, osvojili smo treće mjesto - 3000€ binske opreme, to je isto bilo kulj!

Radiosarajevo.ba: Koja su muzička imena izvršila najveći utjecaj na vas?
Aesthetic Empathy: Veoma je teško odgovarati na ovo pitanje, a da se ne uđe u šturo nabrajanje gomile imena koja će se naći u šest različitih ukusa. Ima tu od heavya, preko new breed metala pa do reggea… ali je činjenica da najveći utjecaj činimo nas šestorica jedan na drugoga. Takav odnos u bendu stvara koherentnost koja omogućava da se napravi odlična pjesma, album, te da se uvijek teži boljem. Ugledamo se na sve muzičare sa kojima se susrećemo, posebno prijatelje i kolege iz BiH, tražimo u njihovom radu sve što nam je zajedničko, a posebno ono što je suprotno. Iz toga se uvijek nauči nešto novo, primjenjivo u našem radu i samim time, današnji AE je zahvalan svim bendovima sa kojima smo se susreli, svirali ili slušali njihov koncert.

Radiosarajevo.ba: Ko je u bendu najviše odgovoran za pisanje tekstova?
Aesthetic Empathy: Za većinu tekstova zadužen  je Đuzda. Iako bi on vjerovatno tvrdio, kao i svaki pisac tekstova u bendu, da stoji neka glomazna metafizika iza svega toga, ustvari su njega cure često puta ostavljale. Da stvar bude još gora, ostavljale su ga samog u šumi. Pogođen strahom i strašnom usamljenošću, Đuzda je tekstove počeo pisati kao posljedicu na nekoliko pitanja: Zašto je ostavljen? Šta je zvuk jednog ostavljenog Đuzde? Čuje li ga iko u šumi... osim šumara? Zašto šumari misle da je to njihova šuma, i zašto misle da je on tu da krade drva? I zašto ga svaka djevojka ponovo vraća na isto mjesto, samo s drugim šumarima? Ako mislite da je ovo sve za "ha ha ha" pročitajte pitanja ponovo i napravite uzajamno jednoznačno preslikavanje: mnogostruke djevojke su mnogostruki modeli stvoreni od razuma kao interpretacija za stvarnost, šuma je stvarnost koja se ne da objasniti tim modelima, a šumari su sve institucije, svi "izmi" zbunjeni tom neobjašnjivošću. Hoće li Đuzda ikad naći pravu djevojku? 

Radiosarajevo.ba: Gdje ste sve nastupali, (svirke i festivali); možete li izdvojiti neke od vama najvažnijih nastupa?
Aesthetic Empathy: Ne bismo se usudili pričati o svirkama koje smo imali u procesu definisanja AE-a, jer to je deset godina duga priča sa mnogo uspona i padova za koje smatramo da bi učinili Vaše čitatelje malo pospanim. Možemo navesti fenomenalnu promociju albuma u sarajevskom klubu Cinemas – Sloga, koju smo imali početkom 2011., prvenstveno jer smo dobili odličnu podršku prijatelja i svih koji su došli tu noć da nas čuju i vide – nakon što smo proveli par godina skrivajući se u podrumu i pripremajući album. Tu je i, naravno, Novi Travnik gdje se svi osjećamo kao kod kuće, posebice Brane i Đuzda jer oni tu i jesu kod kuće! Ekipa koja organizuje svirke u novotravničkom Omladinskom centru ''Galerija'' je nevjerovatno požrtvovana u cilju održanja svih pozitivnih i urbanih dešavanja , što svakom bendu stvara želju da se tamo vrati čim prije! I tu je Demo Fest u BL ,kao najljepše iskustvo prošle godine.

Radiosarajevo.ba: Prva postava benda broji šest članova; svirate li još uvijek u tom broju, je li se nešto promijenilo u međuvremenu?
Aesthetic Empathy: Nema više razloga za promjenu. Ekipa je na okupu i radi se konstantno. Album ''Definement'' je upravo zaključak jednog dugog procesa pronalaženja i definisanja benda, a i nas samih. Od te tačke idemo samo naprijed i ka novim izazovima. A i drugarski je objašnjeno svakom članu da ukoliko pokuša da napusti bend da će Đuzda primjeniti jednu od svojih borilačkih vještina na njemu… tako da je to riješeno! 

Radiosarajevo.ba: Šta je to po čemu se izdvajate od ostalih domaćih bendova sličnog žanra?
Aesthetic Empathy: Lukavo je ubačena ova riječ ''sličnog'' žanra. U BiH realno nema dovoljno bendova ni u jednom žanru, pa su nerijetko bendovi endemi u onom kojem pokušavaju pripadati. Zbog toga je nama smiješna priča o konkurenciji i prepiranje među određenim bendovima. Treba da se svi držimo što više skupa i pomažemo, jer rijetko koji bend ima mogućnost sam da ima prostoriju za probe, a kamoli nešto drugo. Nas izdvaja to što imamo samo jednog ''čupu'' u bendu od šest momaka, a sviramo metal, i baš nismo ljuti i namrgođeni, čak naprotiv  - mnogo se smijemo.

Radiosarajevo.ba: Novi album?
Aesthetic Empathy: Svježih ideja uvijek ima i maglovito se nazire pravac u kojem bi sve trebalo ići s novim pjesmama. Mislimo da su nam se otvorile neke nove mogućnosti, pogotovo što će ovaj put i Mahir biti tu od početka procesa stvaranja, i da neće biti ogromnih barijera i odrednica što se kreativnosti tiče. S druge strane, "Definement" nije nigdje zvanično izdat i nastajao je baš dugo tako da još uvijek osjećamo neku vrstu slatke "obaveze" prema tim pjesmama, da ih predstavimo najviše i najbolje moguće. Tako da ćemo vjerovatno zavrtjeti još jedan krug i onda krenuti s jačim entuzijazmom ka novim idejama.

Radiosarajevo.ba: I, za kraj... šta će se desiti kad momci pozavršavaju fakultete, ožene se i obuku kućne papuče...?  
Aesthetic Empathy: Dinamika je poprilično neminovna stvar u svemiru i svaki otpor ka promjeni stvara konflikt. Jedina opcija na raspologanju je da čovjek bude iskren prema sebi, i da se trudi da skoro svaka akcija slijedi iz te iskrenosti. Onog trenutka kad dođe vrijeme da obučemo papuče i pravimo djecu, mi ćemo obući papuče i praviti djecu na najbolji mogući način. Ali to vrijeme nije još ni blizu.