Život jedne balerine: Upoznajte Albinu Huskić, članicu ansambla Narodnog pozorišta Sarajevo

U Narodnom pozorištu Sarajevo, u četvrtak, 8. februara s početkom u 20 sati, premijerno će biti izveden baletni klasik Bolero kompozitora Mauricea Ravel.

Veliki događaj bio je povod za razgovor s članicom baletnog ansambla Narodnog pozorišta Sarajevo Albinom Huskić.

Za portal Radiosarajevo.ba otkrila je kako teku pripreme za premijernu izvedbu, gdje se balerine školuju i s kakvim se izazovima susreću.

Trending

Mještani zabrinuti: Stijena i kamenje se ponovo odronili na putu u BiH. Saobraćaj blokiran

Radiosarajevo.ba: Svaka djevojčica je barem jednom izrazila želju da postane balerina. Kako ste Vi izabrali svoje zanimanje?

Albina Huskić: Odmalena sam pokazala interes za ples i igru, tako da su moji roditelji to prepoznali i odlučili da me prvo upišu na časove latinoameričkih standardnih plesova. Počela sam da ih treniram kad sam imala šest godina i nastavila sam do desete godine, a onda su me roditelji poslali na audiciju za muzičku školu, na baletski odsjek.

05.02.24. 09:57

Apstraktni performans: Premijera moćnog 'Bolera' na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo

Naime, moj tadašnji partner s kojim sam trenirala latinoameričke plesove odlučio je da odustane od plesa i meni nisu mogli pronaći drugog partnera tako da su mama i tata smatrali da bi balet mogao da bude dobra druga opcija.

Radiosarajevo.ba: Možete li nam reći više o svom obrazovanju, gdje se se balerine mogu školovati?

Albina Huskić: Završila sam Osnovnu baletsku školu na Grbavici, pa sam potom upisala Srednju školu i odlučila sam sredinom srednjoškolskog obrazovanja da je to ono čime se želim baviti profesionalno.

U Sarajevu postoje dvije Osnovne muzičke škole koje imaju Odsjek za klasični balet i imamo samo jednu srednju školu, tj. Srednju muzičku školu koja ima Odsjek za klasični balet.

Postoje i mnoge privatne baletne škole u Sarajevu, a i u čitavoj državi tako da roditelji danas imaju jako veliki izbor gdje sve mogu upisati svoju djecu. Kada sam odrastala to nije bilo baš tako, ali svakako mislim da se najbolje školovati u državnoj baletskoj školi. Mi u Sarajevu nemamo baletsku akademiju niti je to nešto što je, da kažemo, standard u baletskom svijetu, obično se mi zapošljavamo jako mladi, poslije završetka srednje škole.

Inače, baletske akademije su nekako više fokusirane na baletsku pedagogiju i koreografiju i to je nešto što igrači odlučuju da upišu kad razmišljaju čime žele da se bave u budućnosti, ali za nužno zaposlenje, za biti profesionalni baletski igrač nije potrebna baletska akademija jer je naš radni vijek poprilično kratak tako da, što prije počnete da radite, imate dužu mogućnost da igrate.

Radiosarajevo.ba: Koja je vaša uloga u Narodnom pozorištu Sarajevo i koliko ste dugo član ansambla?

Albina Huskić: U oktobru ove godine punim deset godina radnog staža u Narodnom pozorištu, što mi ovako sad kad izgovorim zvuči poprilično nevjerovatno, istovremeno i jako dugo i jako kratko.

Članica sam baletnog ansambla iako sam već tokom mog srednjoškolskog obrazovanja, tačnije sve četiri godine Srednje škole bila polako uključivana u baletske predstave.

Sjećam se da sam prvi put držala kovčeg na sceni, onda je to krenulo malo ozbiljnije. U četvrtom razredu Srednje škole imala sam svaki mjesec makar jednu predstavu u Narodnom pozorištu tako da je veoma logičan korak bio da tu nastavim jer sam već bila upoznata sa repertoarom i predstavama.

Radiosarajevo.ba: Pamtite li svoj prvi nastup i postoji li neki koji bi izdvojili?

Albina Huskić: Pamtim svoj prvi nastup u Osnovnoj baletskoj školi, mislim da sam bila drugi razred, tada sam igrala varijaciju iz baleta Uspavana ljepotica, igrala sam varijaciju Plave ptice. Pamtim, recimo, novogodišnji nastup muzičkih škola koji se održavao u Narodnom pozorištu, mislim 2007. ili 2008. godine, tada sam igrala varijaciju iz baleta Don Quijote.

Pamtim i neke prve profesionalne angažmane kad sam već bila oficijelno zaposlena, prve godine imali smo turneju u Turskoj, u gradu Trabzon, tada smo igrali balet Mare Nostrum i to mi je ostalo onako baš u lijepom sjećanju.

Radiosarajevo.ba: Kako izgleda radni dan jedne balerine u Narodnom pozorištu Sarajevo?

Albina Huskić: Jedan tipičan radni dan izgleda tako što sam u Narodnom pozorištu već ujutro u 8.30 sati, u 9.00 sati sam u baletskoj sali, zagrijavam se sama i radim neke svoje vježbe do početka baletskog classa koji je obavezan za sve članove ansambla. On počinje u 10.00 i traje do negdje 11.15 sati, tu s baletskim pedagogom radimo klasične baletske vježbe koje podrazumijevaju vježbe na štapu, vježbe na sredini, male i velike skokove... Obično u periodu od 11.30 do 16.00 ili do 16.30 sati, zavisi kako kada, imamo probe za tekući repertoar koji imamo taj mjesec ili spremamo premijeru.

Nekada dani u pozorištu znaju biti poprilično dugi, recimo, kad se pribiliži datum premijere onda volim da kažem da smo po čitav dan u pozorištu jer se desi da ujutro imamo probu, pa navečer imamo scensku probu, da li orkestarsku, kostimsku, generalnu probu koje podrazumijevaju frizuru i šminku.

Radiosarajevo.ba: Često se vodi polemika oko ishrane balerina, možete li nam reći više o tome?

Albina Huskić: Pitanje na temu ishrane balerina je u današnjem vremenu iznimno škakljivo zato što se napokon počelo malo pričati o tome. Ne toliko kod nas, ali na zapadu itekako, tj. o tim nekim standardima oko toga kako balerina treba da izgleda, koji dovode do toga da se balerine hrane veoma nezdravo, tj. da se ne hrane dovoljno i to je nekako bio veliki tabu.

Danas se počelo razgovarati o tome jer se shvatilo zapravo koliko je balerina imalo što zdravstvenih, što mentalnih problema zbog tog nekog idola ljepote i izgleda koji im se nametao, koji se morao postići kroz tu rekla bih neadekvatnu ishranu. Mislim da je najvažnije biti zdrav i uživati u životu i profesiji paralelno. Smatram da je bitan balans, naravno da se mi ne možemo hraniti svim i svačim, postoje određene norme kojih se moramo pridržavati što se tiče našeg izgleda. Moramo biti vitke i mišićave, izgledati lijepo, ali ne na uštrb našeg zdravlja.

Trudim se da moja ishrana bude balansirana, da ne postavljam sebi neke prevelike granice šta smijem, šta ne smijem, mislim da je balans ključan za moju sreću i psihofizičko zdravlje. 

Radiosarajevo.ba: Može se čuti i da balerine imaju problema sa stopalima, da li je to istina ili mit?

Albina Huskić: Naš posao je fizički izrazito zahtjevan, što naravno dovodi do određenih povreda ili problema koji se jednostavno vuku tokom čitave karijere i poslije kada završite karijeru, što je sasvim normalno. Ne bi bilo normalno reći da postoji balerina koje nema nikakav fizički problem.

Stopala su specifična jer mi igramo na vrhovima prstiju, ali ne bih rekla da su to isključivo samo problemi sa stopalima. Naravno da se dešava da imate žuljeve na prstima koji krvare, da imate nokte koji otpadaju, koji se regenerišu zbog toga što je sva težina našeg tijela na vrhovima prstiju, ali tu je i čitav niz nekih drugih povreda i fizičkih smetnji koji se dešavaju, koji su opet sasvim normalni i sastavni dio posla.

Kad se odlučite baviti ovim poslom morate da prihvatite to da će vaše tijelo biti izloženo raznoraznim udarcima i teškoćama sa kojima se ne susreću ljudi koje se bave kancelarijskim ili nekim drugim poslovima. Tako da je to sastavni dio posla, živimo u vremenu gdje je nauka dosegla toliko daleko i ta neka sportska, tj. fizička mogućnost da se dosta stvari spriječi na vrijeme kroz raznorazne programe dodatnih vježbi pri sprečavanju povreda. Smatram da živimo u dobrom vremenu kad je moguće i spriječiti i sanirati sve moguće povrede i poteškoće na koje mi nailazimo.

Radiosarajevo.ba: Koja je razlika između klasičnog i modernog baleta?

Albina Huskić: Klasični balet postoji već stotinama godina i on je baza i osnova rekla bih za sve plesne stilove koji su se kasnije razvili, zapravo svuda pomalo ima baleta. Moderan balet je naravno nastao na temljima klasičnog baleta.

Zašto se naziva modernim? Zato što prati korak vremena u kojem živimo i u kojem se nalazimo, u kojem su jednostavno igrači, koreografi odlučili da je vrijeme da balerine izađu iz slatkih špic patika, kostima i tih nekih krunica i da je vrijeme da se posvetimo nekim ozbiljnijim, životnim pričama koje samim tim podrazumijevaju ugodnost igrača i da se makne ta neka roza slika koju svi imaju pred očima kad zamišljaju balerinu i baletske igrače.

Mi smo veoma sretni da na našem repertoaru Narodnog pozorišta imamo i klasični i neoklasični i savremeni balet i mislim da je jako bitno za jednu nacionalnu kuću da ima i jedno i drugo jer to je ono što čini sretnim i igrače i publiku.

Jako je bitno da se možete razvijati u različitim pravcima, bitno je za našu umjetničku dušu da se ima čime hraniti, da to nije uvijek samo isti klasični ili savremeni repertoar.

Radiosarajevo.ba: Kako provodite vrijeme kada niste u Narodnom pozorištu Sarajevo?

Albina Huskić: U slobodno vrijeme imam drugi posao, radim kao pilates instruktor u jednom pilates studiu u Sarajevu tako da u suštini nemam mnogo slobodnog vremena. Moje slobodno vrijeme odlazi i na tu moju drugu ljubav koja je pilates, a ona je opet nekako usko povezana sa mojom profesijom.

Počela sam da se bavim pilatesom iz želje da pomognem sama sebi kako bi ojačala svoje tijelo i preventivno utjecala na sve moguće povrde i anomalije koje bi me mogle dočekati u budućnosti. Jako je lijepo kad shvatite da se možete baviti još nečim osim baletom, što je opet usko povezano, tako da sam stvarno sretna i ispunjena zbog toga.

Radiosarajevo.ba: Imate li neku posebnu želju za budućnost, šta bi voljeli otplesati?

Albina Huskić: Voljela bih da igram što je duže moguće, da me zaobiđu povrede, da budem zdrava i inspirisana da napredujem. Mislim da je jako bitno da se ne zatvorim u neka svoja četiri zida i da smatram da sve znam i da mogu da odigram sve kako treba. Voljela bih da i uvijek razmišljam o tome da može bolje i da je napredak moguć, pa čak i mali, tako da bih voljela da mi se dese još neke uloge koje će mi omogućiti upravo taj napredak.

Nemam neku specifičnu želju za nekom ulogom, ali bih voljela da mi se desi taj momenat, neka uloga napravljena baš po meni, po mom karakteru.

Radiosarajevo.ba: I za kraj, kad Vas sarajevska publika možete gledati?

Albina Huskić: Mi upravo pripremamo premijeru baleta Bolero koju ćemo izvesti povodom obilježavanja 40 godina od početka Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Premijera je zakazana 8. februara u Narodnom pozorištu Sarajevo. Iako će to biti svečana akademija i pozorište će biti otvoreno samo za zvanice, publika će moći da gleda uživo prijenos na javnom servisu.

Koreografiju za Bolero potpisuje Takuyo Sumitomo, koji je inače prvak Baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

On je napravio jedan totalno savremeni Bolero, mi smo u Sarajevu navikli na Bolero Dragutina Boldina iz 80-tih godina koji je u tadašnje vrijeme doživo svoj veliki uspjeh i koji je bio veoma značajan za ratni period u Sarajevu.

Mi sada dobivamo novi Bolero i jako mi je drago što će i mlađe generacije iz ovog sarajevskog ansambla imati neki svoj Bolero. Sigurna sam da ćemo se jednako ponositi i uživati kao što su se i naše starije kolege ponosile i uživale u Boleru Dragutina Boldena.

Krajem mjeseca februara, tačnije 27. i 28. imat ćemo dva izvođenja baleta Romeo i Julija, u koreografiji i režiji Davida Bombane. To mi je jako draga i bitna predstava zato što sam ostvarila ulogu majke Montecchi, tj. Romeove majke koja je onako totalno neočekivano ušla u moju karijeru i dozvolila mi da vidim sebe u nekom skroz drugačijem svjetlu.

Čitav taj balet nosi jednu divnu priču zato što je u stvari inspirisan pričom Boška i Admire tako da je priča smještena u taj periodu, dakle, nije klasična priča Romea i Julije iz Shakespeareove knjige na koju smo mi navikli. A, plus je tu i fantastična muzika Sergeja Prokofjeva tako da pozivam publiku da dođe na tu predstavu.