Sulejman Mulaomerović: Koliko visoko je nebo (VIDEO)

Dokumentarni film Koliko visoko je nebo, priča ratnog snimatelja Sulejmana Mulaomerovića, premijerno će se prikazati u Narodnom pozorištu Sarajevo 5. novembra u 20:00h, dok će svoju premijeru u Goraždu imati 10. novembra u 18:00h u Centru za kulturu.

Pod nebom koje je tako visoko najteže je biti čovjek
Ovaj dokumentarni film je priča o ljudskoj hrabrosti. Istinita priča o ljudskoj borbi za život. Istina je suština dokumentarnog filma. Ovo nije samo obična priča o istini. Ovo nije samo priča o ratnom snimatelju. Ovo je priča o ljudima koji su se branili. Ovo je priča o ljudima koje je snimio jedan ratni snimatelj, saopćeno je.

Dokumentarni film Koliko visoko je nebo baziran je na snimcima ratnog snimatelja Sulejmana Mulaomerovića, koji su obišli cijeli svijet. Mulaomerović je pod potpuno nevjerovatnim uslovima iz opkoljenog Sarajeva otišao pješke preko Igmana i Grepka u opkoljeno Goražde, u rano proljeće 1993., i prvi je snimatelj koji je od početka rata ušao u ovu opkoljenu enklavu i snimio život i smrt.

Zemlja tvrda, a nebo visoko
Najčešća riječ koja se mogla čuti u Goraždu u zimu i proljeće 1993. bila je “Grebak”. To je brdo na južnim padinama Jahorine do kojeg se terenskim kamionima mogla dovesti pomoć Goraždu. Odatle se brašno i nešto malo druge hrane prenosilo snagom ljudskih mišića. Put je bio dugačak oko 75 kilometara, a značajnim dijelom je prelazio nadmorsku visinu iznad 1500 metara. Kolone ljudi su išle kroz šume preko planinskih pašnjaka. Sulejman Mulaomerović je snimio i Grebak. Po dolasku u Goražde, u kojem zbog težine situacije umjesto sedam ostaje mjesec dana, svojom kamerom bilježi potresne i nevjerovatne priče ljekara, novinara, boraca, izbjeglica, djece, staraca, jednostavno ljudi koje tamo zatiče.

U martu 1993. godine Sulejman u Goraždu po prvi put upoznaje i snima sudionike filma: ljekare, dr. Izeta Čustovića i dr. Branislava Kotjelnikova, ženu heroinu Sabahetu Ćutuk, novinara Azhara Kalamujića. Nakon tog susreta njihove sudbine se prepliću i ponovo se susreću u fillmu. Ranjavan više puta kao ratni snimatelj, Mulaomerović je vidio ljude i rat očima koje svijet gledaju srcem i kroz kameru.

Film je režirao Ismet Lisica, scenarij potpisuje Melina Kamerić, Muziku Colin Janz, a narator filma je Mirsad Tuka.

Materijal korišten u filmu sadrži i snimke koji do sada nisu korišteni, te će kao takav biti od značaja za arhivsku građu o odbrani Goražda i Bosne i Hercegovine. Nakon premijera u Sarajevu i Goraždu, slijedi TV premijera na programu BHT 1, nakon čega film kreće i na festivale dokumentarnog filma.

"Moje ime nije važno. Nije važno ni u kom sam ratu bio. Ja sam mogao biti bilo koji čovjek na svijetu. Ali nisam. Ja sam bio ratni snimatelj. Ovo je mogao biti bilo koji rat, ali nije. Bio je to rat u mojoj zemlji. 'Sine…zemlja tvrda, a nebo visoko…', kaže mi taj dedo, a ja se trudim da mi ruka ne zadrhti. Jer biti čovjek nije isto što biti i ratni snimatelj. Ja sam ratni snimatelj. Iz jednog opkoljenog grada otišao sam u drugi opkoljeni grad, da bih snimio priču o stradanju. Dok su svi držali pognute glave ja sam snimao. Ono što sam ja snimio može stati samo ispod neba koje je visoko. A ja sam tamo bio", kaže Mulaomerović u filmu.