Sarajevo je grad nježnosti i bola

Povodom petnaest godina od osnivanja Francuskog kulturnog centra André Malraux u Sarajevu, u pariškom predgrađu Palaiseau se održava Nedjelja susreta i filma Bosna i Hercegovina – Evropa sada.

Manifestaciju su otvorili gradonačelnik Palaiseau-a, inače predsjednik Grupe francusko-bosanskog prijateljstva pri Nacionalnoj skupštini Francuske, Francois Lamy i glumica Jeanne Moreau.

Ostali učesnici programa evocirali su uspomene na svoj prvi dolazak i susret sa BiH, na značaj Centra André Malraux u Sarajevu, te još jednom istakli da Evropa nije ništa učinila u BiH.

“BiH i cijeli prostor bivše Jugoslavije upoznao sam 1981. godine kada sam kao mladi student otišao na evropsko putovanje! Proveo sam tri sedmice u bivšoj Jugoslaviji i pored Makedonije, Srbije, Kosova i Hrvatske vidio Mostar i Sarajevo - i zaljubio se u BiH… Kad je počeo rat, bio sam užasnut, šokiran, ali nemoćan da bilo šta uradim. Nisam imao još političke odgovornosti, i rekao sam sebi, čim mognem, čim budem u mogućnosti, moram nešto da učinim” - tako je počeo priču o svom iskustvu gradonačelnik Palaiseau-a, Francois Lamy.

Publika je uglavnom bila francuska, a ova nedjelja među mnogobrojnim francuskim kulturnim programima privlači pažnju, što je bitno da se o Sarajevu govori, da se skreće pažnja na njegovu evropsku dimenziju i da se ne zaboravi. Kulturni centar André Malraux na tome svesrdno i radi svih ovih 15 godina!

Godine 2002. postao sam predsjednik Grupe prijateljstava, i konačno to je bila prilika da učinim nešto… Činimo što možemo, jer poslije rata, kad Sarajevo nije u centru svjetskih interesovanja, treba učiniti da živi evropska kultura. Tako sam upoznao i Centar André Malraux i njegovu važnu ulogu u tom pogledu. To nije samo centar francuske kulture, nego kulture u mnogo širem evropskom, međunarodnom smislu”, rekao je Francois Lamy, otvarajući Nedjelju.

Opisujući atmosferu u Centru u Sarajevu, legendarna Jeanne Moreau je rekla da je to neobična kuća kulture, pravi trezor, u kojem “hodamo po knjigama i uživamo u jednoj prelijepoj atmosferi, gdje je Francis okružen predivnim ljudima”.

Ono što je osjetila u Sarajevu, kaže, “bila je inercija, niko ništa nije uradio da se to spriječi”.

O istoj toj inerciji, nečinjenju međunarodne zajednice, govorila je Florence Hartmann, autorica knjige Mir i kazna, nekadašnji portparol Carle del Ponte pri Haškom tribunalu, i koju upravo optužuje Haški tribunal za zloupotrebu tajnih dokumenata, korištenih u knjizi.

“Živjela sam osam godina na Balkanu, bila sam dopisnik Le Mond-a, i govorim taj jezik. Za vrijeme rata kada sam dolazila u BiH, ljudi su mi govorili svojim jezikom što misle, a što nisu mogli drugima da kažu, i tražili su da prenesem poruku. Bilo me je stid zbog nemoći, zbog međunarodne zajednice što ništa ne čini, i pokušavala sam da prenesem poruku, ali ni do danas nisam u tome uspjela. Još uvijek osjećam tu nemoć, možda čak i više nego prije!”, rekla je Florence Hartmann, ističući kako se u Centru André Malraux osjećala ponosnom što je Francuskinja.

Ako se Evropa izgubila te 1993. u Sarajevu, jedan intelektualni poziv preko Francuskog kulturnog centra tražio je od nje sada da ispuni svoj zadatak. Jer, BiH je i istorijski i geografski Evropa.

Francuska publika vidjela je pored Godarovog filma Naša muzika i Mirni dani u Sarajevu Francois Lunela, Savršeni krug Ademira Kenovića, Ničija zemlja Danisa Tanovića, a 11. maja biće upriličeno literarno veče, u kojem će francuski glumci čitati bosanskohercegovačke autore.

sarajevo.co.ba/radiosarajevo.ba