Najveći sarajevski poeta: Deset razloga zbog kojih ćemo zauvijek pamtiti Abdulaha Sidrana
Bosanskohercegovački pjesnik, pisac i scenarista Abdulah Sidran preminuo je u subotu, 23. marta u 80. godini života, a sahranjen je u srijedu, 27. marta u Sarajevu.
Sidran je rođen 2. oktobra 1944. godine u Sarajevu u kojem je pohađao osnovnu školu, gimnaziju i Filozofski fakultet.
U književnosti se javio šezdesetih godina, pjesmama i prozom, u generaciji mladih književnika koju često nazivaju 'šezdesetosmaškom'. Njegova poezija prevođena je na njemački, francuski, italijanski... Napisao je scenarije za kultne filmove Sjećaš li se Dolly Bell?, Otac na službenom putu, Kuduz, Praznik u Sarajevu, Savršeni krug.
Analitičarka iz SAD-a: Srpsko-ruska propaganda nastavlja dolijevati ulje na vatru na Balkanu
Neka od njegovih djela su knjige poezije Sarajevska zbirka, Sarajevski tabut, Suze majki Srebrenice, Planeta Sarajevo, Zašto tone Venecija, drama U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce, zbirka publicističkih tekstova Oranje mora, autobiografski roman Otkup sirove kože...
Sidran je fizički zauvijek napustio Sarajevo, njegovim rječnikom rečeno 'ispisao se iz živih' (tako je on definisao smrt kad je preminuo Pisac Dario Džamonja op.a). Nama koji smo ostali poklonio je svoje filmove, romane, pjesme... u bogatoj zaostavštini bilo je teško izabrati ono šta bi posebno izdvojili i hvala mu na tome!
Komemoracija: Abdulah Sidran je krunski biser bosanskohercegovačke kulture
Sjećaš li se Dolly Bell?
Roman Sjećaš li se Dolly Bell imao je svojevrsnu premijeru istoimenim filmom (režija Emira Kustrice) 1981. godine. Sindranov scenarij nagrađen je Zlatnom arenom na Pulskom festivalu, a tada mladom reditelju pripao je Zlatni lav na Festivalu u Veneciji.
Radnja filma smještena je u Sarajevo krajem pedestih godina, a odvija se oko mladića Dine i njegovog tajnog života i ljubavi. Za razliku od filma, u romanu su prizori kojima se kompletira jedna vizija grada i periferije, protkana nostalgičnim evokacijama na radoznale godine.
Uloge: Slavko Štimac, Slobodan Aligrudić, Ljiljana Blagojević, Mira Banjac...
Brojne replike iz filma koristimo i danas, a izdvojit ćemo dvije najučestalije: 'Hoće li sunce u ovom gradu ikad zasjat kako treba' i 'Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem'.
Dolly Bell je doživjela i svoju baletnu izvedbu za koju je koreografiju, režiju i dramaturgiju uradio Staša Zurovac. Praizvedba je premijerno izvedena u mjesecu novembru prošle godine na daskama Narodnog pozorišta Sarajevo.
"Mnogo sam sarađivao s Avdom, on je bio neko ko je bio i recenzent onoga što sam radio, pisao mi je neke svoje komentare, radio sam s njim neke dokumentarne filmove, naručene poslove, radio sam u različitim svojstvima, od producenta do reditelja. Upravo na daskama Narodnog pozorišta Sarajevo igramo balet kojeg je postavo Staša Zurovac po inspirisanom romanu, knjizi, scenariju, filmu Abdulaha Sidrana Sjećaš li se Dolly Bell i kada sam ga pozvao u kancelariju i rekao mu da bi mi od toga napravili balet, rekao je da je svašta u životu očekivao, ali da će ga neko pozvati u Narodno pozorište da njegove priče budu bez teksta to nije mogao da povjeruje, ali eto i to se dogodilo.
Bio je vrlo sretan da smo u jednoj potpuno novoj generaciji one kultne priče koje su ekranizirane, kao što je Sjećaš li se Dolly Bell, a potom i scenski adaptirane kroz dramske tekstove uspjeli transformirati u pokret, u igru, u ples, što još jednom govori koliko su Avdini likovi, karakteri, njegova poezija, njegovi dijalozi eruptivno vrelo inspiracije umjetnicima u različitim scenskim izražajnim sredstvima", prisjetio se za portal Radiosarajevo.ba direktor Narodnog pozorišta Sarajevo Dino Mustafić.
Naš sagovornik podijelio je s nama i kako su izgledali njegovi susreti sa Sidranom i po čemu će ga pamtiti.
"Sidrana sam upoznao još kao dječak zato što je moj otac, direktor fotografije Mustafa Mustafić Pujdo radio film po Sidranovom scenariju, jedan od tih filmova će biti prikazan u okviru posvećenog specijalnog programa bh. Kinoteke. To je film Kuduz, a znao sam Avdu od svojih najranih početaka profesionalnih, nekoga ko je prijatelj mog oca i kao jednoga od onih kod kojih smo uvijek išli po mišljenje kada napišemo neki dijalog, scenario ili kad uradimo neku vježbu na Akademiji, bilo nam je uvijek jako stalo šta o tome misli Avdo Sidran. Zašto? Zato što je on bio jedan specifičnih pjesnik, scenarista, dramatičar, dramaturg koji je kao niko znao da priđe i jednostavno objasni najsloženije stvari.
On je onaj pjesnik kojem se vjerovalo na riječ, kojeg se voljelo slušati, kojeg smo na poslijetku voljeli sresti, voditi dijalog, bio je svojevrsni tribun potlačenih i poniženih, bio je nekad vrlo oštar i surov u javnim istupima prema onima koji su činili nepravdu, nije se libio da imenuje one koje je smatrao krivim, a u isto vrijeme je bio i vrlo nježan, krhak i emotivan kad je to trebalo. Jednom riječju Avdo je bio jedan svojevrsni fenomen, neko ko je ostavio veliku zadužbinu iza sebe, neko kome će se sigurno generacije i generacije vraćati kao trajnoj bosanskohercegovačkoj muzi, kao jednom od onih koji će inspirisati neke druge pjesnike, scenariste, pisce, reditelje jer je ostavio traga u različitim medijima, od poezije, filma i teatra", zaključio je Mustafić.
Otac na službenom putu
Četiri godine nakon velikog uspjeha debitantskog filma Sjećaš li se Dolly Bell, s kojim je u Veneciji osvojio prvu nagradu za najbolji debitantski film, Emir Kusturica ponovo je sarađivao s Abdulahom Sidranom kao scenaristom i postigao još veći uspjeh filmom Otac na službenom putu (1985). Film je trijumfirao na prestižnom festivalu u Cannesu, a bio je nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja.
Uloge: Miki Manojlović, Mira Furlan, Mirjana Karanović, Moreno D'E Bartolli...
Iz ovog filma također pamtimo brojne replike, a mi izdvajamo: 'Malik, Malik na govno si mi nalik!'
Kuduz
Kuduz je jugoslavenski dramski film snimljen 1989. godine u režiji Ademira Kenovića i u produkciji Bosna filma. Film je inspirisan istinitom pričom o Junuzu Keči, posljednjem bosanskom odmetniku.
Uloge: Slobodan Ćustić, Snežana Bogdanović, Branko Đurić, Mustafa Nadarević...
Sidran se u filmu Kuduz za koji je pisao i scenarij pojavljuje zajedno s Davorom Janjićem, a to mu je i prva filmska uloga.
Glumio je rođenog amidžu, uposlenika željeznice.
Pored niza odličnih pjesama i scenarija koje nam je dao u amanet , velikog Avde Sidrana ću se sjećati i po ovoj kratkoj ali legendarnoj ulozi...
— SKemp (@Kemp40S) March 23, 2024
Avdo Sidran i Davor Janjić su sada opet zajedno.. pic.twitter.com/R8slall4Ws
Pismo prijatelju
Ratne 1992. godine, Zlatan Fazlić Fazla je tokom opsade Sarajeva napisao tekst za pjesmu Pismo prijatelju, koju je otpjevao Kemal Monteno, a za što je snimljen i spot pred sarajevskim FIS-om.
Pjesma je ubrzo postala neslužbena himna ranjenog grada, a kako to obično biva, raja joj je dala sasvim drugo ime i danas je poznata kao Da ti roknu samo dvije.
U spotu Kemal Monteno grli Abdulaha Sidrana. Osim njih dvojice tu su i Kemal Kurspahić, Miki Trifunov, Zdravko Grebo, Mahir Paloš, Mladen Kolobarić, Ekrem Dupanović...
Portreti pisaca iz opkoljenog Sarajeva
Fotograf Milomir Kovačević Strašni ovjekovječio je sve bitne događaje i pojave koje su se dešavale u gradu ispod Trebevića od osamdesetih godina do danas.
Ipak, ratne fotografije Sarajeva izdvajaju se od ostalih.
Na nekoliko njih nalazi se i Abdulah Sidran, a mi pamtimo onu na kojoj su zajedno Dario Džamonja, Mustafa Đulizarević i Pjesnik.
Sarajevski tabut
Sarajevski tabut je zbirka pjesama bosanskohercegovačkog pjesnika Abdulaha Sidrana. Objavljena je 1993. godine za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini.
Za knjigu poezije Sarajevski tabut dobio je "Nagradu slobode" od PEN centra Francuske.
Neke od pjesama izrecitovao je glumac Mustafa Nadarević u filmu Savršeni krug.
Sidranova himna Bosne i Hercegovine
Himna Bosne i Hercegovine još uvijek nema svoj zvanični tekst, Abdulah Sidran je ratne 1993. godine napisao pjesmu Bosna i nadao se da bi jednog dana mogla postati zvanična himna naše zemlje.
Tako je povodom Dana državnosti BiH, prije nekoliko godina, na svom Facebook profilu napisao pjesmu, uz napomenu 'moja privatna himna'.
Tekst Sidranove himne Bosna
Lijer i zambak, ljiljan
Krin, sa sto imena cvijet,
U tebi, Zemljo, nastao
Da ti se divi svijet.
Tobom su prošli ratovi,
Oblaci crnih zastava,
Al’ nisu stali svatovi
I pjesma nije zastala.
Kad nam se suze žalosti
Nad grobovima svim
U jednu suzu sliju
Ta jedna, to si ti!
Ljiljan, zambak, lijer, krin,
Sa sto imena cvijet,
U tebi, Zemljo, nastao,
Da ti se divi svijet.
Savršeni krug
Savršeni krug je igrani film bosanskohercegovačkog redatelja Ademira Kenovića iz 1997. godine.
Scenaristi filma su Ademir Kenović, Abdulah Sidran i Pjer Žalica.
Uloge: Mustafa Nadarević, Almedin Leleta, Almir Podgorica, Jasna Diklić...
Nakon što mu žena i dijete odu iz ratnog Sarajeva, pjesnik Hamza u svom stanu pronalazi dvojicu dječaka koji su ušli u njegov stan kako bi se sklonili od granata. Jedan od njih je nijem i zove se Kerim, a drugi, mlađi, je Adis. Dječaci su ostali bez roditelja, te u nemogućnosti da pronađe njihovu rodbinu, Hamza ih zadržava kod sebe.
Ulogu Hamze utjelovio je Mustafa Nadarević, a osim po tematici, film je poznat i po poeziji Abdulaha Sidrana.
Suze majki Srebrenice
Sidranova knjiga Suze majki Srebrenice objavljena je na tri jezika: bosanskom, engleskom i arapskom.
Kroz plač, suze i bol majki Srebrenice pristupamo spoznaji istine koja se desila u jednom trenutku ljudskog bitisanja dok je savjest Evrope, ali i cijelog svijeta spavala. Kroz samo par dana desila se tragedija od koje se sam kosmos tresao, mjerena planetarnim razmjerama i naknadno obilježena jedino mogućim imenom genocid.
O tome kako je nastala Sidranova Srebrenica čitajte na linku OVDJE.
Otkup Sirove kože
U autobiografiji Otkup sirove kože Abdulah Sidran piše o ljudima, vremenima i gradovima, koje je upoznao i koje su ga za sva vremena determinirali.
Sidran tako piše o Emiru Kusturici, Goranu Babiću i Slobodanu Praljku, o Sarajevu, Goraždu i Veneciji, o politici, povijesti, ratovima i logorima, o filmu i poeziji, i općenito o iskustvu umjetnosti.
Otkup sirove kože je, kao svojevrsni završetak rada na svojoj autobiografiji, započet davno, još na scenariju za film Otac na službenom putu.
"Otkup sirove kože je autobiografski roman Abdulaha Sidrana, te ujedno najpoetičnije prozno djelo u historiji bh. književnosti. Kako je to već Sidran radio, pričajući o ličnom ujedno je ispričao i o opštem, pa je roman dvostruko dragocjen: kao lijepa historija Sarajeva i kao lična priča najvećeg sarajevskog poete svih vremena", kaže o romanu književnik Boris Lalić.
Naš sagovornik bio je najmlađi Sidranov prijatelj, a za portal Radiosarajevo.ba okrio je kako je izgledalo njihovo prijateljstvo.
"Naša su druženja bila jako vesela najprije, između nas je skoro 50 godina razlike pa se nismo nimalo osjećali kao konkurenti, nije bilo te strane ko je bolji, mislim Sidran je bolji, sve je s te strane bilo uredno. Jako smo puno pričali o književnosti i on je imao tu moć da ti priča o književnosti na način da odmah poslije toga želiš sve da prestaneš samo da počneš pisati.
S te strane meni je bio jako dragocijen i to mi sad djeluje problematično. To je još mogao i Dževad
Karahasan da uradi, da ti priča o književnosti i da se onda pitaš zašto sam ikad išta drugo radio, tako to bude lijepo kad oni pričaju. Abdulah Sidran je prema meni bio i jako široke ruke , uvijek je pazio da jedem, pijem, jel mi zima, te neke stvari, gdje god je svoj kredibilitet mogao da uloži, da se zauzme za mene, učinio je to i da nije bilo toga čisto sumnjam da bi bilo i nekih mojih postignuća. Ja sam to sve od njega dobio zaista potpuno slobodno i svi moji pokušaji da bilo šta vratim su rezultirali Sidranovom ljutnjom. Po tome ga pamtim kao istinsku veličinu. Dao mi je toliko toga, a ništa od toga nije bio zalog, sve su zaista bili pokloni", kazao je Lalić.
Jedini sarajevski skejtopisac Boris Lalić prisjetio se i njihovog prvog susreta.
"Moj prvi susret s njim na sajmu je bio za mene fascinantan, on je naišao, prodavao sam knjige i 'starto' sam sve ljude koji dolaze pa i njega. On je znao za mene i meni je to bilo 'vau', još je kupio knjige i rekao da sam pisac njegove djece i da će se djeca jako obradovati, to je bio
naš prvi susret. Sutradan sam ja došao na ulicu da prodajem knjige, a tamo mi kolega govori 'Bio je
ovdje Abdulah Sidran, ostavio broj telefona, hoće da ideš na ručak'", podvukao je naš sagovornik.
Helem nejse i Abdulah Sidran
Album Gluten Tag sarajevske grupe Helem nejse objavljen je 2020. godine. Među osam pjesama našla se jedna koja nam je posebno Legl(a)o.
Helem nejse, Dino Šaran, Abdulah Sidran udružili su snage i nastao je hit.
"Među ljude zađi! Imaj, braco, muda! / Samo među ljudima zbivaju se čuda", poručio je Sidran.
Ekipa portala Radiosarajevo.ba porodici i prijateljima Abdulaha Sidrana izražava iskreno saučešće.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
