Generacija '86 - '89 o Generaciji '91 - '95
Radiosarajevo.ba
Reakcije na predstavu "Generacija '91-'95 - ili sat hrvatske povijesti" u režiji Boruta Šeparovića prenosimo sa portala mess.ba
Fotografije uz tekst nastale su na okruglom stolu povodom ovo predstave.
Prikaz predstave pročitajte ovdje
GENERACIJA 86.-89. O GENERACIJI 91-95
1986.
Činjenica je da se u našem društvu još uvijek osjećaju posljedice rata i teško da će se po tom pitanju nešto značajno promijeniti u skorije vrijeme. Međutim, ono što se može i mora mijenjati je mišljenje mladih generacija. Suze Nikole na današnjem okruglom stolu svjedoče o tome da ni jedan narod u našoj sredini nije u povlaštenom položaju i da velika i teška pitanja još uvijek čekaju svoje odgovore. U tom smislu je predstava „Generacija 91–95 ili sat hrvatske povijesti“ značajna jer mnogima pruža priliku da promjene svoje stavove, te postavlja pitanja vezana za našu historiju kojima se teatarska umjetnost ne bavi mnogo. Najčešća reakcija na umjetnički rad ovakvog sadržaja je neagativna, u stilu: „Joj ne, opet ratna tema!“, ali ova predstava toj temi prilazi iz drugačijeg ulga, ona ima edukativnu dimenziju, a sam podatak da je dvanaest mladih ljudi koji su u njoj glumili saznalo nešto novo i promijenilo svoje ranije statove govori o vrijednosti predstave i njenom potencijalu.
Naturščici-ratnici; Foto: radiosarajevo.ba
1988.
Naturščici-ratnici; Foto: radiosarajevo.ba
Fotografije uz tekst nastale su na okruglom stolu povodom ovo predstave.
Prikaz predstave pročitajte ovdje
GENERACIJA 86.-89. O GENERACIJI 91-95
1986.
Činjenica je da se u našem društvu još uvijek osjećaju posljedice rata i teško da će se po tom pitanju nešto značajno promijeniti u skorije vrijeme. Međutim, ono što se može i mora mijenjati je mišljenje mladih generacija. Suze Nikole na današnjem okruglom stolu svjedoče o tome da ni jedan narod u našoj sredini nije u povlaštenom položaju i da velika i teška pitanja još uvijek čekaju svoje odgovore. U tom smislu je predstava „Generacija 91–95 ili sat hrvatske povijesti“ značajna jer mnogima pruža priliku da promjene svoje stavove, te postavlja pitanja vezana za našu historiju kojima se teatarska umjetnost ne bavi mnogo. Najčešća reakcija na umjetnički rad ovakvog sadržaja je neagativna, u stilu: „Joj ne, opet ratna tema!“, ali ova predstava toj temi prilazi iz drugačijeg ulga, ona ima edukativnu dimenziju, a sam podatak da je dvanaest mladih ljudi koji su u njoj glumili saznalo nešto novo i promijenilo svoje ranije statove govori o vrijednosti predstave i njenom potencijalu.
Naturščici-ratnici; Foto: radiosarajevo.ba
1988.
I opet raspad Jugoslavije. Opet rat. Samo su sad u centru priče oni koji su rođeni neposredno i tokom rata. Oni imaju svoj rat – nastavak onog koji je bio oružani. Prvo se na duhovit način igraju rata (radnja po romanu Borisa Dežulovića), a onda prestaju biti likovi i postaju djeca rođena između 91. i 95. godine. Oni su djeca rata koja ne mogu da se otrgnu od onog što je nekad bilo, u čemu su odrastali, što tada nisu razumjeli, ali danas osjećaju. Htjeli mi to priznati ili ne i danas je veliki broj onih kojima je važno ko u kojeg boga vjeruje, ko se kako zove, odakle su mu roditelji, ko su nam preci itd. Svi se drže svoga, a tuđe ih ne zanima – boli ih kurac za tuđe nesreće i traume, jer o tome im niko ne priča kući, ne piše u knjigama historije – a ono što nije društveno verifikovano kao da i ne postoji. Sinoć smo se tokom gledanja predstave svi prepoznali u situacijama kada smo u manjini i kada nas zajebavaju zbog nečega što nismo birali, ne mora to biti nacionalnost, može biti bilo šta što nas razlikuje od većine. I tada smo povrijeđeni, bijesni, osjećamo se manje vrijedni i stid nas je zbog toga što jesmo. A nema goreg osjećaja nego se sramiti sebe, dijela sebe koji se ne uklapa u model većine, a ne žele da vas prihvate takvog kakvi jeste. Ustvari, čini vam se da su vas prihvatili, sve dok ne dođe trenutak kada će im to nešto zasmetati, i odjednom svi to vide, svima to smeta i vi postajete onaj drugi. Ovime se bavi „Generacija 91-95“, pokazuje nam kakva smo gamad i da neke svakodnevne šale i nisu toliko smiješne, jer neke od tragedija svoje korijene vuku iz zajebancija. Pametni i normalni ljudi se znaju šaliti s tim i takvim stvarima, ali nažalost nismo svi takvi – da znamo granice između šale i uvrede. Nakon predstave ostaju pitanju: U kakvom društvu odrastaju te mlade generacije? Mogu li oni biti oni koji nisu opeterećeni mržnjom koju u sebi nose drugi, stariji i otvoreno pokušavaju da ih usade u tu djecu koja zaslužuju normalan život?
1989.
Na dan mog rođenja ništa se značajno nije dogodilo. Drago mi je. Nije baš ugodno roditi se na onaj dan kada počinje rat, igrati se i živjeti sa njim, a kasnije slušati kako svi drugi pričaju o njemu, ili kako ne žele da pričaju. Najlakše se braniti pričama da nas to ne dotiče, i mrziti onog režisera koji hoće da ispriča još jednu priču o ratu. Hrabrost dvanaest ljudi generacije 91-95, je da su svjesni da ako oni ne počnu pričati o tome, pojavit će se „zli duhovi“ iz prošlosti i nastaviti po svome, ili još gore, odgojit će svoju djecu tako da su u stanju mrziti nekog samo zbog njegovog imena.
1989.
Na dan mog rođenja ništa se značajno nije dogodilo. Drago mi je. Nije baš ugodno roditi se na onaj dan kada počinje rat, igrati se i živjeti sa njim, a kasnije slušati kako svi drugi pričaju o njemu, ili kako ne žele da pričaju. Najlakše se braniti pričama da nas to ne dotiče, i mrziti onog režisera koji hoće da ispriča još jednu priču o ratu. Hrabrost dvanaest ljudi generacije 91-95, je da su svjesni da ako oni ne počnu pričati o tome, pojavit će se „zli duhovi“ iz prošlosti i nastaviti po svome, ili još gore, odgojit će svoju djecu tako da su u stanju mrziti nekog samo zbog njegovog imena.
Naturščici-ratnici; Foto: radiosarajevo.ba
1989.
Disciplina naturščika zadivljuje profesionalce.
Fizička spremnost nas trome.
U startu ne očekivati vrsnu glumačku izvedbu, već dokumentaristički „preobrat“ 'rvatske omladine sigurno je bilo osvježavajuće za sve starije generacije prisutne u pozorištu (od 1991. pa u daleku prošlost).
Uniformisani dječaci naoružani do zuba ratuju. Dva fudbalska tima po šest igrača (5+1).
Svaka replika izgovorena istovremeno iz dvanaest grla čas pokazuje zatrovanost mlađih generacija, zatim nacionalističku retoriku naših nam roditelja (mnogo im hvala na ovom neizmjernom blagu ostavljenom „nama“, da se zezamo sa istim), a onda volju omladine da ne pokazujemo striktno poštovanje prema onima koji ga ne zaslužuju – nazovimo ih trovačima.
„Suočavanje sa prošlošću“ – omiljena tema MESS-a ove godine može neke tjerati na povraćanje,ali....
Vratio sam se iz wc-a, uredno ispovraćan.
...ta ista tema stavljena pred omladinu može a i trebala bi biti u najžešćem obliku, suočavanje sa onim nesretnim porazom na ovom ili onom svjetsko-europskom nogometnom prvenstvu.
Nemoć da napišem analizu, kritiku ili osvrt pokušavam nadomjestiti raznoraznim dekonstrukcijama istih. Pa šta? Nećete je objaviti? Nemojte. Da zapjevamo Aliji u kost pesmu usred Narodnog u Šeher Sarajevu? Nemojte nipošto! Klinac, sad tek hoćemo. Turbo folk ne valja? Ma valja. Sve što ste nas učili kako treba, ajdemo okrenuti naglavačke, pa da vidimo gdje će nas odvesti. U novi rat? Jebajiga. Kako reče Rambo (samo je jedan Rambo, Silvestar Stalon), ukinimo istoriju u školi, dajmo im predmet budućnost. Pa i ne moraju sve petice bit'.
Jesmo li (prek)sinoć gledali još jedan čas istorije? Jesmo. Šta smo zaključili? Fudbal je zanimljiviji deset puta.
mess.ba
Disciplina naturščika zadivljuje profesionalce.
Fizička spremnost nas trome.
U startu ne očekivati vrsnu glumačku izvedbu, već dokumentaristički „preobrat“ 'rvatske omladine sigurno je bilo osvježavajuće za sve starije generacije prisutne u pozorištu (od 1991. pa u daleku prošlost).
Uniformisani dječaci naoružani do zuba ratuju. Dva fudbalska tima po šest igrača (5+1).
Svaka replika izgovorena istovremeno iz dvanaest grla čas pokazuje zatrovanost mlađih generacija, zatim nacionalističku retoriku naših nam roditelja (mnogo im hvala na ovom neizmjernom blagu ostavljenom „nama“, da se zezamo sa istim), a onda volju omladine da ne pokazujemo striktno poštovanje prema onima koji ga ne zaslužuju – nazovimo ih trovačima.
„Suočavanje sa prošlošću“ – omiljena tema MESS-a ove godine može neke tjerati na povraćanje,ali....
Vratio sam se iz wc-a, uredno ispovraćan.
...ta ista tema stavljena pred omladinu može a i trebala bi biti u najžešćem obliku, suočavanje sa onim nesretnim porazom na ovom ili onom svjetsko-europskom nogometnom prvenstvu.
Nemoć da napišem analizu, kritiku ili osvrt pokušavam nadomjestiti raznoraznim dekonstrukcijama istih. Pa šta? Nećete je objaviti? Nemojte. Da zapjevamo Aliji u kost pesmu usred Narodnog u Šeher Sarajevu? Nemojte nipošto! Klinac, sad tek hoćemo. Turbo folk ne valja? Ma valja. Sve što ste nas učili kako treba, ajdemo okrenuti naglavačke, pa da vidimo gdje će nas odvesti. U novi rat? Jebajiga. Kako reče Rambo (samo je jedan Rambo, Silvestar Stalon), ukinimo istoriju u školi, dajmo im predmet budućnost. Pa i ne moraju sve petice bit'.
Jesmo li (prek)sinoć gledali još jedan čas istorije? Jesmo. Šta smo zaključili? Fudbal je zanimljiviji deset puta.
mess.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Najnovije
