Zija Dizdarević: Prsten sudbine

Na margini recenzije rukopisa knjige koja nije objavljena za autorova života

Ulicom prkosa, pa šta bude

Vrijeme ima smisla, a pisanje važnost jedino ako je iznosi autor čija je misao razuđena, a suština i raznovrsnosti se prepoznaje u svim njenim poglavljima.

Trending

Povećane naknade boračkoj populaciji u KS, evo i za koliko

Piše: Dževdet Tuzlić, novinar

Ako je još dodatno, riječ o duhovnoj vertikali saobraženoj u svjedoku vremena koji je komentator i kritičar, onda je suočavanje sa sadržajem knjige otkrivanje svijeta u kojem obitavamo.

Čitalac se naprosto utapa u lik autora, putuje s njim kroz vrijeme, dijeleći s njim dileme i začuđenost, bojazni i nadanja. I sam postaje dio tima u lepezi izazova. Bilo da je riječ o novinarskoj biografiji, autorovim emocijama, političkom profilu ili kritičaru svoje zbilje smještene u univerzum i globalnu sliku svijeta.

Svako poglavlje ili razuđenija tematska cjelina ima uvod. Ali on služi tek kao putokaz da bismo mogli pratiti autorov, prije svega, profesionalni život. Iako je na nekoliko mjesta dao naznake kako su lični i profesionalni život neodvojivi, bez namjere da obrazlaže ili brani procente prevage jednom ili drugom u tom kolopletu.

Autor je vodič kroz vrijeme i prostore, kroz političku zbilju sudbonosnih događaja koji čitaocu nisu nepoznati. Time su mu i bliski, pogotovo onima koji su pratili autorov rad kroz 5 decenija u novinarstvu. Sticajem profesionalnih okolnosti ili čitalačke znatiželje.

Autor nije anonimus. On je, dapače, višedecenijski svjedok kroz različite vrste medija. Ono što iskaže kao lament, jer za neka važna razdoblja novinarske karijere nema i opipljive dokaze u sačuvanoj arhivi, čitalac prepozna lako i sliku vidi jasno i na osnovu simboličnih dokaza. Bilo da je riječ društvenom ambijentu ili političkom vremenu o kojem autor pripovijeda.

Koliko god su dojmljivi tekstovi iz vremena kad je javna riječ imala cijenu, ali i cenzuru, kada se vagala svaka napisana ili izgovrena riječ, pa je autora mogla koštati na različite načine, toliko su zapisi o Palestini, priče iz Albanije ili sa osječkog ratišta 90-tih, naprosto mamac za znatiželjne, jer nude mnogo načina da se znatiželja zatomi. Toliko plastično se autor izražava, da stvara sliku o prostorima i ljudima iz prošlosti o kojoj piše.

A tek kolumne koje je objavljivao na portalima, a koje su, sada okupljene na jednom mjestu. Ponudile su sveobuhvatnije sagledavanje i mogući novi kontekst. A kroz njih prepoznajemo autora koji je sistematičan, autora koji je poznavalac i koji jednostavnim rečenicama nudi čitav instrumentarij za proniknuće i razumijevanje tekstova. Pogotovo koji se tiču nekih složenih političkih procesa kroz koje prolazi Bosna i Hercegovina.

Zija je novinar na vjetrometini, odan pisanoj riječi i istini, koju smatra svetinjom.

I kad pomislite kako je političko novinarstvo suština autorova angažmana, od početka do kraja, stigne vas poglavlje o vječnicima koji su ostavili traga u arhitekturi, muzici, filmu, likovnoj umjetnosti ili novinarstvu.

Pa ti tekstovi izazovu začuđenost i kod Zijinih višedecenijskih saputnika.

Jer Zija je i pjesnik, samo što to dugo nije znao ili nije smio reći.

I bez sumnje: korača “ulicom prkosa”, hrabro se suočavajući sa svim političkim scilama i haribdama, režimima i političkim poltornima, a napose nacionalistima.

U Sarajevu, 29.07.2020. godine

P. S.

Nije se izborio sa bolešću koja ga je odnijela s onu stranu radosti.
Ostala je knjiga da traje u vremenu.

U Sarajevu, 13.11.2021. godine