Sadija Kavgić: Moj najomiljeniji kolač ili Keyke MahBoobe Man

Moj najomiljeniji kolač (Keyke MahBoobe Man) prikazan je u petak u takmičarskom programu ovogodišnjeg 74. filmskog festivala "Berlinale". Premijeri filma nisu prisustvovali režijski par Maryam Moghaddam i Behtash Sanaeeha, jer im je iranski režim zabranio da otputuju iz Irana.

Iz Berlina: Sadija Kavgić, za portal Radiosarajevo.ba

"Htjeli smo prikazati realnu sliku iranskih žena i odlučili da preskočimo crvenu liniju svih restrikcija i prihvatimo sve posljedice koje nas slijede", kaže se u saopštenju režisera, koji je u njihovo ime pročitala glumica Lily Farhadpour na konferenciji za štampu.

Trending

Ogromne gužve na hrvatskoj granici: Kolona duga oko 19 kilometara

Ona glumi 70-godišnju Mahinu, koja nakon smrti muža i iseljenja djece iz Irana decenijama živi sama i onda se zaljubi u jednog vršnjaka, taksistu Faramarza (Esmail Mehrabi). Kako u filmu, tako su njih dvoje i u stvarnosti još doživjeli vrijeme, kada u Iranu šarija nije bila vrhovni zakon, kada su žene po zakonu bile ravnopravne u društvu, oblačile se po vlastitom nahođenju i posebno u gradovima vodile moderan život; Vrijeme kada se u pjesmama tuga za neostvarenom ljubavi još oplakivala uz vino.

Mlade generacije žena se danas u Iranu izlažu smrtnoj opasnosti kada na ulici nedovoljno sakriju svoju kosu. Drastičan primjer bila je smrt mlade Jina Mahsa Amini, koja je u jesen 2022. godine uhapšena i pretučena od strane "moralne policije". To je dovelo do najmasovnijih protesta u Iranu od osnivanja Islamske Republike 1979. godine, koji su privremeno nasilno ugušeni.

Snimanje ovog filma počelo je još prije toga, radovi su, uglavnom u tajnosti, trajali pune tri godine. Tema filma, da i starije osobe, a pogotovo žene, imaju pravo na ljubav nije tabu samo u Iranu, već i u mnogim drugim dijelovima svijeta. Za filmove u kojima se žene pokazuju bez hidžaba, u kojima muškarac dodirne ruku jedne žene ili sa njom nazdravlja uz čašu vina je u Iranu predviđena stroga cenzura.

I bez ovih hrabrih pojedinosti, koji su u ovom filmu mogu vidjeti, je svim iranskim filmskim stvaraocima koji su se solidarisali sa protestima zabranjeno da obavljaju svoj posao. Da se zabranama ne može ugušiti ljudska potreba za slobodom stvaranja dokaz je i ovaj film, čija se radnja može opisati i riječima koji su diljem svijeta postali poznati moto najnovijih protesta u Iranu: "Žena, život, sloboda"!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba