S ove strane Drine | Dragan Banjac: Srebrenice, rano ljuta

Svojevremeno mi je veliki Predrag Koraksić – Corax u jednom intervjuu rekao da će za njega u ovoj zemlji „uvek biti posla“. Predrag je, naravno, mislio da će mu se (političari naročito) namještati na njegovu kičicu, a bogami i za nas (piskarala) rabote neće manjkati.

Piše: Dragan Banjac, za Radiosarajevo.ba

Iako je Srbija i u Francusko-njemačkom planu za Kosovo i famoznom Ohridskom aneksu prihvatila da se neće protiviti članstvu Kosova u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji nagovještaj da bi bivša „južna pokrajina“ uskoro mogla postati članica  Savjeta Evrope, to je podigla političku febru u vrhu srbijanskog trona i dijelu javnosti. Toliko da se gotovo sigurni prijem Kosova u SE po značaju/problemu približio srpskoj „ljutoj rani“ – Srebrenici u kojoj se desilo sve – „osim genocida“.

Trending

Djevojka pojela podgrijanu supu, pa ostala paralizovana: Doktori otkrili šta se desilo

Jer, slijedi rezolucija u Ujedinjenim nacijama (UN).

Srbija je to mogla da spriječi

Stvar je prilično zamršena. Na relativno lako pitanje – što to Srbiju „žulja“ srebrenički genocid niko ne nudi valjan odgovor. Jer, ona (Srbija) nije učestvovala u bosanskoj klaonici, Beograd nije finansirao i opremao tamošnju armadu, njeni nacional-šovinistički partijci nisu slali paravojsku u Knin, Sarajevo, Trebinje, Prijedor, Sanski Most, Bihać, Mostar, Vukovar, Pakrac, na Dubrovnik. Taj uvijek čist Beograd nije sokolio Radovana i Ratka da etnički očiste mnoge bosansko-hercegovačke prostore, Beograd takođe nije imao blage veze sa Jovicom Stanišićem i Frenkijem Simatovićem, sa Željkom Ražnatovićem Arkanom, Ljubišom Savićem Mauzerom (Bijeljinom), Božidarom Vučurevićem... Ali, Srebrenica mu je kao čir na zadnjici.

04.01.24. 08:05

S ove strane Drine | Banjac: Srbija čeka lidera koji će reći 'krivi smo za Sarajevo, Srebrenicu...'

Sve se diglo i svi se trude da jezički isprave „naopaki , netačni i zluradi izraz - genocid  i istrebljenju daju blaži izraz.  Valjda im to nešto znači. U Rečniku srpsko-hrvatskog književnog jezika (volim ovo da navedem zbog nacoša svih boja) genocid se našao u prvoj od šest knjiga i na strani 477. kratko se kaže da ova reč grčko-latinskog porekla znači – sistematsko istrebljivanje ljudske skupine, narodnosne, etničke ili vjerske grupe. Dakle, sve ono što se zbilo u Srebrenici.

„Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikog praznika srpskog poklanjamo srpskom narodu ovaj grad. Došlo je vrijeme da se poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru...“

Krv se ledi u žilama, a Ratko Mladić to s lakoćom (?) izgovara. Srbija je mogla da spriječi, a – nije.

Bošnjaci zapeli i samo ponavljaju: genocid, genocid... Srpska strana (Aleksandar Vučić, Milorad Dodik i prišipetlje opet zapeli – strašan zločin, strašan zločin. Malo sam tragao (Rečnik sistematskog s/h jezika) i natrapao na neke koje su, da su znali, mogli da koriste: incident, tragedija, sramota, zločin, nedjelo, nitkovluk (ova je malo nezgodan, vuče na „kroatizam“), lupeštvo, ugursuzluk, poganluk, prestup, prekršaj... Sve one kažu da nije bilo ono što je bilo – genocid. I to ima hrabrosti i obraza da kaže samo jedan političar u Srbiji – Zoran Vuletić, predsjednik Građanskog demokratskog foruma koji je na ne tako davnoj provjeri kod birača „ubrao“ tek 0,2 odsto povjerenja. Srbija, brale!

„Istorijsko pomirenje“

Prije tri dana direktor beogradskog Muzeja žrtava genocida (?) izvjesni Dejan Ristić, valjda po ugledu na svog predsjednika (koji je pisao evropskim kolegama) uputio je pismo svim ambasadorima akreditovanim u Srbiji u kom je upozorio da je Nacrt rezolucije o genocidu u Srebrenici (koji Ristić stavlja između navoda), o kom bi trebalo da se raspravlja na zatvorenom sastanku u UN (prošle srijede, 17. april/travanj), "primer iskrivljavanja istorije i selektivnog sećanja" na dešavanja na prostoru bivše Jugoslavije.

Ristić je u pismu upozorio (ono upozorilo ambasadore!) da bi usvajanje te rezolucije "značajno potkopalo i ugrozilo višedecenijske napore za postizanje mira i istorijskog pomirenja sva tri naroda koji vijekovima žive na teritoriji Bosne i Hercegovine".

Ovaj gospodin je pogriješio. Istorijskom pomirenju najviše bi doprinijele dvije stvari: priznanje srebreničkog genocida i odustajanje od pripajanje dijela bosanske teritorije otete ratom i stvorena upravo - na genocidu!

Pa neka se Vučić i Dodik puntaju koliko im volja.

Ristić se igra s matematikom mrtvih. Veli da je „tokom unutrašnjeg oružanog sukoba u BiH, od 1992. do 1995. godine, ubijeno oko 100.000 ljudi svih nacionalnosti a da je u kontekstu "masakra" u Srebrenici u julu 1995. godine ubijeno nešto više od 8.000 Bošnjaka. Slijedi najvažnije: "Inicijativa da se izdvoji nešto više od 8.000 žrtava, od ukupno 100.000 žrtava oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini, u okviru predloženog Nacrta rezolucije, primer je... Kakva lucidnost!

Nacrtom rezolucije je zatraženo da bez rezerve bude osuđeno svako poricanje genocida u Srebrenici, dok su članice UN pozvane da sačuvaju utvrđene činjenice i kroz svoje obrazovne sisteme razviju odgovarajuće programe, kako bi se spriječio revizionizam i genocid u budućnosti.

27.12.23. 18:15

S ove strane Drine | Dragan Banjac: Medvjeđa usluga "šumskih" zemljaka

Plašenje mečke rešetom

Dok se čeka glasanje u Generalnoj skupštini (2. maja) srbijanski političari ne patišu. Dan kasnije (18. aprila) srpski ministar inostranih poslova (u tehničkom mandatu) Ivica Dačić ocenio je da u UN nema konsenzusa o usvajanju rezolucije o genocidu u Srebrenici.

"Mi mislimo da ta tema ne treba da se raspravlja sada, nije ni godišnjica. Time je neselektivna pravda jer ne mogu samo Huti i Srbi da budu obeleženi kao genocidni narodi. Nema tog genocida koji nisu počinile zemlje koje su potpisale ovu rezoluciju i sad će oni nama da drže predavanja oko toga. Ali sila sve može, borićemo se koliko možemo", rekao je Dačić.

Nalupetao se „mali Sloba“ poprilično. Da će Beograd podržati inicijativu karipskih zemalja da se formira Specijalizovani međunarodni tribunal koji bi donosio odluke o plaćanju odštete za transatlantsko ropstvo.

"Riječ je o više od 10 miliona ljudi koji su u svoje vreme odvedeni od svojih kuća i proglašeni za robove. Zanimljivo je da su tu neke od zemalja koje su kosponzori rezolucije o Srebrenici, vjerovatno bi trebalo prvo da pogledaju šta će sa tim, ako od njih budu tražili odštetu za ropstvo", kaže pojac narodnjaka Erdoganu na uvce.

Ostaje da se nađe „kopča“ sa „strašnim zločinom“ u Srebrenici.

Srpski tron je bijesan na sve koji mu ne duvaju u jedra. Ljute se na sjevernomakedonskog predsjednika koji je nagovijestio podršku Kosovu u Savjetu Evrope i koji pozdravlja Nacrt rezolucije UN. Iz istog razloga su zakrmili i na predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića koji je na dan izbora prošle srijede rekao da mu je poslao pismo „na pet strana“.

Sve je to, ipak, samo za domaću upotrebu. Podsjećam samo na Vučićevu prijetnju da će Srbija tražiti da se genocidom („Ali nećemo pominjati narod!“) proglasi strijeljanje kragujevačkih đaka, recimo. Vučićeva pisma, prepiska pominjanog Ristića iz ovdašnjeg Muzeja  žrtava genocida, Dačićeve baljezgarije, a naročito Dodikove dobro prekriva stara narodna: Plaše mečku rešetom.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba